Veliki napori pape Pija IV. da ponovno okupi prekinuti Sabor u Tridentu okrunjeni su sazivnom bulom Ad ecclesiae regimen od 29. studenog 1560. U pripremnom razdoblju Trećeg perioda Sabora susrećemo u Beču i Jurja Draškovića, kasnijeg državnika i kardinala. On se već ranije pokazao prikladan za carsku službu. Juraj Drašković nije bio neupućen u tadašnja duhovna kretanja u Crkvi i izvan nje. Nije poznato kada je zaređen za svećenika. Biskupom ga je imenovao car Ferdinand I. 22. travnja 1557., a potvdio papa Pio IV. za biskupa u Pečuhu 1560. godine.

Kada je Pio IV. godine 1560. pozvao na Treće zasjedanje Tridentinskog sabora, Drašković je bio jedan od onih koji je najviše pridonio da se Ferdinand I. odazove i pošalje izaslanstvo na taj crkveni skup na kojem se odlučivala sudbina Europe. U teškim pregovorima s papinskim nuncijem i kasnijim kardinalom Hosiusom, Drašković je zahtijevao reformski sabor i polagao velike nade u jedinstvo Crkve i Europe protiv turske najezde. Hosius ga je u jednom pismu označio kao "pobožan, učen i katolički" orijentiran.

Od 18. siječnja 1562. do 14. prosinca 1563. boravio je u svojstvu "oratora pro regno Hungariae" na Trećem zasjedanju Tridentinskog sabora. Njegov doprinos radu Sabora, nepodijeljeno je mišljenje povjesničara, pribraja ga među najzaslužnije sudionike. Zauzimao se za cjelovitu reformu Crkve, pomirljivost i ekumenizam, slobodu izražavanja i blagost prema onima koji drukčije misle.

Na zagrebačkoj biskupskoj stolici djelovao je od 1563. do 1578. godine kao uzoran pastir.

Izvor: Sopta, J. (1995) Juraj Drašković. U: F. Mirošević, ur. Zagrebački biskupi i nadbiskupi. Zagreb: Školska knjiga, str. 255-266.