Redovnica Marija rođena je u Blatu na Korčuli 10. prosinca 1892., a umrla je u Rimu 9. srpnja 1966. godine. U ranim godinama života položila je zavjet vječne čistoće. U rodnom mjestu Blato vodila je tri vjerska društva te je djecu poučavala vjeronauku i glavnim predmetima u školi. Na poticaj biskupa Marčelića je na blagdan sv. Franje, 4. listopada 1920. utemeljila družbu Kćeri Milosrđa, treći samostanski red sv. Franje.

Svrha Družbe je bila širenje spoznaje božanske ljubavi i milosrđa. Dobila je ime Marija Propetog Isusa te je obnašala funkciju vrhovne poglavarice družbe. Redovnice su preko Družbe uzdržavale do tristo djece te pomagale sirotima i udovicama. Skrb za djecu u dječjem domu Kolevka u Subotici je preuzela 1923. godine nakon čega je otvorila brojna prihvatilišta za djecu u Slavoniji, Vojvodini, Makedoniji i Srbiji.

Družba je s djelovanjem nastavila i u Argentini gdje su se redovnice posvetile radu s djecom vrtićima i školama te s bolesnom djecom. Čak i kada je prekinula vršenje dotadašnje funkcije upraviteljice, nastavila je s praćenjem rada Družbe te se zauzimala za čašćenje Boga kao Oca i njegova milosrđa. Nakon smrti, pokopana je na rimskom groblju, a tri godine nakon su njezini ostaci preneseni u kućnu kapelu te naposlijetku u rodno Blato.

Sveti zbor za proglašenje svetih je 2002. donio Odluku o herojskim krepostima službenice Božje te Odluku o priznatim čudima spašavanja dvadeset mornara u utrobi potopljene peruanske ratne podmornice Pacocha. Papa Ivan Pavao II. ju je tijekom trećeg pohoda Hrvatskoj proglasio blaženom u Dubrovniku.