Draga braćo i sestre, u današnjem Evanđelju Isus pripovijeda jednu prispodobu o potrebi da se neprestano moli, neumorno. Glavni lik je udovica koja upornim molbama uspijeva nečasnog suca privoljeti da se zauzme za njenu stvar. I Isus zaključuje: ako je udovica uspjela uvjeriti tog suca, zar mislite da Bog neće uslišati nas ako ga budemo ustrajno molili? „Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu?“ (Lk 18, 7).
„Vapiti dan i noć“ Bogu! Pogađa nas ta slika molitve. Ali zapitajmo se: zašto Bog to želi? Zar mu naše potrebe nisu unaprijed poznate? Koji je smisao te „upornosti“ s Bogom?

To je dobro pitanje, koje nam pomaže produbiti jedan vrlo važan aspekt vjere: Bog nas poziva ustrajno moliti ne zato što ne zna što nam je potrebno, ili zato što nas ne sluša. Naprotiv, on uvijek sluša i poznaje sve nas, s ljubavlju. Na našem svakodnevnom putu, osobito u teškoćama, u borbi protiv zla izvan i u nama, Gospodin nije daleko, već je uz nas; s nama je u našoj borbi, a naše je oružje upravo molitva, koja nam pomaže osjetiti njegovu blizinu, njegovo milosrđe, kao i njegovu pomoć. Ali borba protiv zla je teška i duga, traži strpljenje i upornost – kao u slučaju Mojsija, koji je morao držati ruke uzdignute kako bi njegov narod pobijedio (usp. Izl 17, 8-13). To je tako: postoji jedna borba koju moramo svakoga dana voditi; ali Bog je naš saveznik, vjera u njega je naša snaga, a molitva je izraz te vjere. Zato nam Isus jamči pobjedu, ali na kraju se pita: „Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?“ (Lk 18, 8). Ako se ugasi vjera, ako se ugasi molitva, i mi kročimo u tami, tada se gubimo na putu života.

Naučimo dakle od udovice iz Evanđelja da uvijek molimo, neumorno. Bila je sjajna ta udovica! Znala se boriti za svoju djecu! U mislima su mi tolike žene koje se bore za svoje obitelji, koje mole, koje se nikada ne umore. Sjetimo se svi danas tih žena koje nam svojim držanjem daju pravo svjedočanstvo vjere, hrabrosti, koje su nam uzor u molitvi. Sjetimo ih se! Molimo uvijek, ali ne zato da uvjeravamo Gospodina snagom riječî! On zna bolje od nas što nam je potrebno! Ustrajna molitva je, radije, izraz vjere u Boga koji nas poziva da se borimo zajedno s njim, svakog dana, svakog trenutka, da bismo zlo pobijedili dobrom.
 
Draga braćo i sestre!

Danas se slavi Svjetski misijski dan. Koja je misija Crkve? Širiti u svijetu plamen vjere, koji je Isus zapalio u svijetu: to je vjera u Boga koji je Otac, Ljubav, Milosrđe. Metoda kršćanske misije nije prozelitizam, već dijeljenje s drugima plamena koji grije dušu. Zahvaljujem od srca svima koji molitvom i konkretnom pomoći podupiru misionarsko djelo, osobito brigu rimskog biskupa oko širenja evanđelja. Na ovaj smo dana blizu svim misionarima i misionarkama koji mnogo rade bez buke i daju svoj život. Poput Talijanke Afre Martinelli, koja je mnogo godina radila u Nigeriji: prije nekoliko dana je ubijena u pljački; svi su plakali, i kršćani i muslimani. Voljeli su je. Ona je naviještala evanđelje životom, pothvatom koji je ostvarila, obrazovnim centrom; tako je širila plamen vjere, dobar je boj vodila! Sjetimo se te naše sestre i pozdravimo je svi pljeskom!

Podsjećam na Stefana Sándora koji je jučer u Budimpešti proglašen blaženim. Bio je salezijanski laik, uzor u pastoralnom radu s mladim, u oratoriju i stručnoj izobrazbi. Kada je komunistički režim ukinuo sva katolička djela, hrabro se uhvatio u koštac s progonima i ubijen je u 39. godini života. Pridružimo se u zahvaljivanju salezijanskoj obitelji i Crkvi u Mađarskoj.

Želim izraziti svoju blizinu pučanstvu Filipina pogođenom snažnim potresom i pozivam vas da molite za taj dragi narod, koji je u posljednje vrijeme pretrpio razne prirodne nepogode. (IKA)