HR
"Zato sam odlučio upravo na blagdan blaženoga Alojzija Stepinca obznaniti vam vijest od neobične važnosti za našu zagrebačku Crkvu. Svima vama i svem svećenstvu, redovništvu i vjernicima laicima diljem Nadbiskupije zagrebačke danas službeno najavljujem Nadbiskupijsku sinodu.
Pretpriprema će trajati do jeseni, kada s početkom pastoralne godine započinje redovita priprema. Naša posljednja sinoda proslavljena je davne 1925. godine. Razmišljajući i savjetujući se, osjetio sam jednodušnu potporu i suglasnost o potrebi Sinode u ovome vremenu. Na početku novog tisućljeća potrebno je novo svjetlo Duha Svetoga.
Ateizacija koja se sustavno provodila za vladavine komunističkog režima ostavila je praznine u mnogih. Nametnuti rat kroz protekle godine uzrokovao je tolike ruševine, ne samo na materijalnom području, već i u dušama ljudi. Novo društvo koje se sada stvara nosi i nove klice proturječnosti na etičkom i socijalnom polju te potiče nove napetosti u odnosima među građanima. Katolička vjera i Crkva prisutna je sada na jedan drugi način u našoj javnosti. Gotovo četrdeset godina je prošlo od Drugog vatikanskog sabora koji je velika milost što ju je zadobila Crkva u 20. stoljeću.
"U njemu nam je", kako kaže Sveti Otac, "bio ponuđen siguran kompas da bi nas usmjerio tijekom hoda u stoljeću u koje ulazimo" (NMI, 57). Sve to predstavlja nove izazove za naš kršćanski život. Prigoda je tim veća, jer upravo ove godine proslavljamo sto pedesetu obljetnicu uzdizanje Zagrebačke biskupije na razinu nadbiskupije i uspostavu Metropolije. Sinodom želimo vidjeti kako možemo biti snažnije svjetlo ljudima; kako živimo svoju crkvenost i kršćansko zajedništvo koje nam je darovano Radosnom viješću te kako možemo odgovoriti novim izazovima današnjice svojim kršćanskim identitetom.
To zahtijeva potpunu predanost i suradnju svih članova naše Nadbiskupije. Zato pozivam sve vas dragi svećenici, redovnici i redovnice, sve vas vjernici laici na oduševljenu suradnju i zajednički hod da si uzajamno pomažemo u izgradnji Crkve. Sinoda otvara polja naše življenosti vjere, nade i ljubavi. Ona postaje traganje za svježinom svjedočanstva i boljega služenja u svijetu. Neka nas u tome radu prati zagovor blažene Djevice Marije, Majke Crkve, svih hrvatskih svetaca i mučenika, a osobito svetog Marka Križevčanina, blaženog Augustina Kažotića i najsvjetlijega lika - blaženoga Alojzija Stepinca, koji "svojemu narodu pruža svojevrsni kompas da bi se znao orijentirati" (Bit ćete mi svjedoci, str. 19). On nas danas poziva da ga slijedimo: svijetleći dobrim djelima. Neka nas u tome Bog blagoslovi. Amen."
