HR

Aktualnosti

Objavljeno: 16.12.2013.

Adventska duhovna obnova za redovnice i redovnike grada Zagreba

Povjerenstvo za trajnu formaciju Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica (HKVRPP) organiziralo je u nedjelju, 15. prosinca tradicionalnu adventsku duhovnu obnovu za redovnice i redovnike grada Zagreba u crkvi Sv. Franje.
Promišljanje je voditelj o. Niko Bilić, DI započeo zazivom "Dođi Isuse, dođi" kojim cijela Crkva vapi i uzdiše za dolaskom Gospodnjim.

Kod proroka Jone želim da si konkretno postavimo pitanja za ispit savjesti "kad to mene u mome životu hvata mržnja i ljutnja; kako Gospodin sa mnom komunicira, i napokon što to mene više zaokuplja od Djeteta Isusa", pozvao je prisutne, te podsjetio kako se u komunikaciji s Jonom, Gospodin kao i na početku kad je stvorio čovjeka zanima za njegovo stanje. Taj Gospodinov upit mogli bismo prereći, "Jona je li ti dobro što se ljutiš?".

Pojašnjavajući kako Gospodin želi ući u srce čovjeka, naglasio je kako je to poglavlje jako dobro za duhovnost, jer obje strane dolaze do riječi, to je molitva, razgovor s Bogom. Ovdje vidimo, da kada ne uspijeva riječima, Gospodin kreće dalje. On se trudi, i kada ne može od Jone dobiti verbalni odgovor, pokušava doći do njegova srca na žestok način: jedan bršljan dat će mu hladovinu, i duša se Jonina mijenja, odjednom radost ga ispunja. Ali ako dođe crvić, uništi bršljan, a Jona opet u svojoj srdžbi. Uspjelo je Gospodinu da ga takne, da dođe do njegova srca, to je uspostavljanje komunikacije, kada više ne ide riječima, onda se traži neverbalna komunikacija, iskustvena komunikacija. Upravo to, sveta je najava, starozavjetna slika onoga što očekujemo ovih dana. Gospodin u svojem dijalogu s nama ljudima nije ostao samo na riječi, nije se samo pokazao u gorućemu grmu ili svetom oblaku, ili pločama saveza, nego dolazi kao utjelovljena riječ, iskustvena komunikacija.

Gospodin puno toga želi dati svome proroku, i on je dobro započeo kada na početku svoje molitve progovara realno s stanju svoje duše. U središtu svake je duhovne obnove sveta je prilika da i mi progovorimo svome Gospodinu o pravom stanju svoje duše. "Htio sam pobjeći, znao sam da si milosrdan i zato sam htio pobjeći, uzmi život moj, jer vidi da se nije po njegovu dogodilo". A na kraju, kao da je Gospodin uspio Jona postade slušatelj. I nas Gospodin poziva u ovom adventu da pogledamo na temeljnu tajnu vjere, Božanski sudac, veliki siloviti, jedini do kraja pravedni dolazi na svijet kao dijete u jaslicama. Zato se pred njim s pravom mogu piti „kad to mene hvata mržnja, ljutnja. Kako Gospodin sa mnom komunicira kad više ne ide riječima, i što je to što mene zaokuplja više od djeteta Isusa" posvijestio je p. Bilić.

U drugom dijelu podsjetio je na Martinu životnu školu, te naglasio kako upravo kod nje vidimo da je riječ o pravoj Kristovoj učenici na kojoj se odmah vide plodovi obraćenja. Stoga, je to prigoda da se zapitamo „u čemu je meni Isus učitelj" i potom „kako ja dovodim ljude Kristu, kako ja to činim", te napokon „što je to jedno potrebno u mojemu životu".

Ona ista Marta koja se je odvažila prigovoriti, koja je izrekla lukavu, diplomatsku molbu „Gospodine, ne mariš što me moja sestra ostavila", ista ta Marta opet dolazi Isusu s prigovorom „Gospodine, da si Ti bio ovdje, moj brat ne bi umro". To je žena koja spremna poduzeti inicijativu, poduzeti komunikaciju, ona otvoreno izriče svoj prigovor, ali u tom se prigovoru skriva velika vjera, posvijestio je p. Bilić, „Marta vjeruje, toliko ju je Isus uvjerio svojom poukom, da ona misli da je Isus jači od smrti. 'Gdje si Ti Isuse, tu ljudi ne umiru; da si Ti bio tu moj brat ne bi umro, ali i sada znam, što god zatražiš od Boga, bit će'. Marta u tom svom ljudskom prigovoru, otvorenosti, koji malo i prelazi granice protokola izriče vjeru u to da je Isus svemoćni zagovornik. Takvu osobu koju je doveo do te mjere, i te blizine otvorenosti i do takve vjere u Njegovu osobu sada Isus može odvesti dalje".

Plodovi do kojih Marta dolazi, njezino obraćenje njezina škola koju je prošla s Kristovom dovodi je do toga da ona izgovara rečenicu po kojoj je uzvišena na istu razinu na kojoj se nalazi i prvak apostolski Petar, „Vjerujem da si Ti Krist". To je rečenica Petrova po kojoj nastaje temelj Crkve, to je vjeroispovijest Martina. Njezina je vjera apostolska zato što vjeruje, kao što Petar vjeruje. Njezina je vjera apostolska zato što ona sada ide i prenosi sveti poziv svojoj sestri Mariji. Ona dolazi svoje sestre i izgovara rečenicu, tako omiljenu po našim kapelicama i redovničkoj duhovnosti „Učitelj je ovdje, i zove te", naglasio je.

U tom kontekstu je redovnice i redovnike pozvao da se sjete Marte i da pogledaju na vlastiti život s pitanjem „u čemu je meni Isus učitelj; koliko sam ja napredovao u njegovoj školi". Sasvim konkretno mogu napraviti ispit savjesti i gledati kako ja to dovodim ljude Kristu, kome sam ja ne mora biti riječima, nego svojim životom rekao „Gospodin je ovdje i zove te", i napokon ono najvažnije, ono središnje što je to jedno potrebno, uistinu potrebno u mojem životu u ovom došašću 2013., rekao je p. Bilić, te nagovor završio s nekoliko molitvenih rečenica u Martinu duhu, a potom prisutne pozvao da zajedno otpjevaju Psalam 103.

Obnova je započela liturgijom časova – Večernjom koju je predvodio predsjednik Povjerenstva fr. Anto Gavrić, OP, a pjevanje su predvodile sestre dominikanke. Po završetku promišljanja p. Bilića, uslijedilo je pokorničko bogoslužje s prigodom za ispovijed. (IKA)
Ispišite stranicu: