Misno slavlje započelo je ispred župne crkve gdje je Kardinal rekao kako je ova župa danas katedrala jer katedralu čini živa Crkva, katedralu čine vjernici okupljeni s biskupstvom. Nakon uvodnih riječi i blagoslova maslinovih grančica i cvijeća koje su donijeli vjernici uslijedila je procesija koja je završila u crkvi gdje se nastavilo misno slavlje.
U kratkoj homiliji, koja je uslijedila nakon otpjevane Muke, Kardinal je rekao kao nas navještaj Muke uvijek iznova duboko dira, to je nešto što ne možemo razjasniti svojim razumom. „Bog, Sin Božji, Isus, trpio je muku i umro na križu.“
Kardinal je istaknuo kako smo na početku bogoslužja razmatrali Isusa koji na magarcu svečano ulazi u Jeruzalem. Spomenuo je kako je Isus šutio jer je znao što ga čeka.
„A na završetku čuli smo kako su stavili na grob kamen. Smrću je završen Kristov ovozemni put, ali tu nije kraj.“ Nadodao je da je Bog dozvolio da Njegov Sin podnese muku kako bi se svaka ljudska muka; svaka naša muka, svako naše trpljenje, svaka naša bol mogli prepoznati u Isusu i naći snagu da izdržimo, ali i kako kraj nije grob i grobni kamen koji je zapečaćen, nego je kraj negdje drugdje.
„I zato prolazimo ovaj Veliki tjedan, sveti tjedan da razmatramo muku, smrt, ali i uskrsnuće Isusovo.“
Kardinal Bozanić istaknuo je kako se često pitamo: „Zašto se to meni događa?“ Pozvao je da u tim trenucima mislimo na Isusa i povezujemo se s njim. „I molimo Isusa da nam pomogne da izdržimo, da izdržimo poput njega jer kraj nije sad, niti grob, niti zapečaćen kamen na grobu nego je kraj Bog, vječnost i uskrsnuće.“
Na kraju euharistijskog slavlja vlč. Zlatko Pavetić, župnik u Brestju, zahvalio je zagrebačkom nadbiskupu kardinalu Josipu Bozaniću što se odazvao pozivu i svojim dolaskom uveličao slavlje 40. obljetnice prvog misnog slavlja u njihovoj župi.
U znak zahvale dar su prinijeli župljani koji su bili prisutni na prvoj svečanoj svetoj misi. Župljani su uz zahvale Kardinalu, uputili zahvale i župnicima Branku, Ivanu i Zlatku, koji su u proteklih 40 godina dali svoj doprinos njihovoj župnoj zajednici.
Kardinal je rekao da župljani najbolje znaju što su sve prošli na svom četrdesetogodišnjem putu i kako nas sve kušnje koje smo prošli i koje proživljavamo danas izazivaju da bolje osjetimo gdje je naša prava sigurnost.
„Ne može čovjek sigurnost svoga života bazirati na sebi, svojim izumima, svojim programima, svojim projektima, nego na Bogu. Bog je sigurnost našeg života i onda kad nas vodi kroz kušnje. I zato smo i danas ovdje. I zato i ovih dana i prošlih mjeseci sve više osjećamo upravo to - da je jedina prava sigurnost Bog.“
