Aktualnosti

Oltar sv. Ćirila i Metoda u Zagrebačkoj katedrali

Blagdan slavenskih apostola sv. Ćirila i Metoda u naše vrijeme pomalo je pao u zaborav, stoga je potrebno prisjetiti se vrijednosti njihova djela, kao i vjersko-političkog značenja tog blagdana. Koliko je značenje imalo misionarsko djelovanje svetih Ćirila i Metoda dostatno govori činjenica da su brojni pape izdali cijeli niz dokumenata koji priznaju značenje svete solunske braće. Papa Leon XIII. (1878.-1903.) u svojoj enciklici Grande munus 1880. naglašava povezanost Svete Stolice i Slavena, a u toj povezanosti posebno značajnu ulogu imali su sv. Ćiril i Metod. Papa Leon XIII. uveo je blagdan svete braće u kalendar cijele Katoličke Crkve i konačno poziva na ujedinjenje svih koji časte navedenu slavensku braću.

Apostolskim pismom 1963. godine Magnifici eventus papa Ivan XXIII. (1958.-1963.) naglašava važnost njihove misije za jedinstvo kršćana. Nakon što je Leonard Boyle pronašao izgubljene relikvije sv. Ćirila u bazilici sv. Klementa u Rimu, papa Pavao VI. (1963.-1978.) svečano ih je 17. studenoga 1963. vratio u navedenu baziliku, a jedan dio poslao u Solun, rodni grad svete braće, grčko-pravoslavnom mitropolitu. Već navedeni papa Pavao VI. 1969. godine prigodom 1100. godišnjice smrti sv. Ćirila objavio je apostolsko pismo Antiquae nobilitatis, upravljeno prije svega vjernicima Češke i Slovačke, mjesta gdje su posebno intenzivno djelovala sveta braća.

Sveti papa Ivan Pavao II. (1978.-2005.) od početka svog pontifikata davao je veliko značenje svetoj braći često ih spominjući u svojim propovijedima, posebno u Gnieznu 3. lipnja 1979. kada je govorio o duhovnom jedinstvu Europe. Iz istog je motiva Ivan Pavao Veliki u svom apostolskom pismu od 31. prosinca 1980. Egregia virtutis proglasio sv. Ćirila i Metoda suzaštitnicima Europe. Upravo to papino pismo naglašava ekumensku vrijednost čašćenja slavenskih apostola. Koliko je papa sv. Ivan Pavao II. držao do slavenskih apostola govori i njegova enciklika Slavorom apostoli, u kojoj svetu solunsku braću predstavlja kao duhovni most između zapadne i istočne tradicije te kao ekumenske zaštitnike koji su dali i kulturno jedinstvo na području svoga djelovanja.

Kip sv. Metoda na portalu Zagrebačke katedrale
 

U srpnju 1985., kad se na razini Europe slavila 1100. godišnjica smrti sv. Metoda, jedna od proslava bila je i u Đakovu kojoj je nazočilo sedam kardinala na čelu s predstojnikom biskupskih konferencija Europe kardinalom Besilom Humom, a kao legat Svetoga Oca prisutan je bio kardinal Agostino Cassaroli, kreator istočne politike Vatikana. Bila je to veličanstvena čast i za Crkvu u Hrvata, za tadašnju Đakovačko-srijemsku biskupiju, kao i za domaćina mons. Ćirila Kosa, nositelja imena jednog od dvojice svetih slavenskih apostola.

Kolika je vrijednost slavenskih apostola za Zagrebačku nadbiskupiju vidljivo je i na portalu Zagrebačke katedralem, gdje se među svecima koji se posebno časte u Zagrebačkoj nadbiskupiji nalaze i kipovi sv. Ćirila i Metoda. Jedan od oltara u pobočnoj lađi Zagrebačke prvostolnice posvećen je slavenskim apostolima sv. Ćirilu i Metodu. Ne smijemo zaboraviti ni da je prvi zagrebački biskup Duh također slavenskog porijekla te je došao iz područja djelovanja svete braće.
 

Premda je sv. Ćiril umro 14. veljače 859., a sv. Metod 6. travnja 885. Sv. Zbor za sakramente i bogoslužje 18. siječnja 1981. poslao je pismo Biskupskim konferencijama Europe u kojem se određuje da se blagdan svete slavenske braće Ćirila i Metoda ima slaviti 14. veljače, premda je u praksi puno više zaživjela njihova proslava 5. srpnja koju je prvo propisao papa Leon XIII., na osnovu molbi brojnih biskupa tijekom Prvog vatikanskog Koncila.

Kip sv. Ćirila na portalu Zagrebačke katedrale
 

Još jedna važna činjenica koju se ne smijemo zaboraviti kada se govori o slavenskim apostolima jest činjenica da se crkveno-politički projekt, koji je s vremenom dobio ime ćirilometodska ideja koju su u hrvatskim zemljama posebno širili biskup Josip Juraj Storssmayer i zagrebački kanonik Franjo Rački, oblikovao vjersku scenu konca 19. i početka 20. stoljeća tadašnje Habsburške Monarhije. Sljedbenici ćirilometodske ideje nastojali su u vjerskom smislu približiti katolike i pravoslavce, a u političkom smislu izboriti unutar Habsburške Monarhije za Slavene onu poziciju koju je imala Ugarska. Na taj način ideja je ušla u proces nacionalnih ideja tadašnje dvojne Monarhije.

Koliko je bila aktualna ćirilometodska ideja u Hrvatskoj govori i činjenica da su brojne crkve tada građene bile posvećene tim svecima, a u Karlovcu 1910. godine izgrađena je velebna crkva Ćirila i Metoda duga 44 metra s tornjem od 51 metra, na inicijativu vatrenog pravaša tadašnjeg dubovačkog župnika vlč. Alojzija Hegedića. Crkvu su na žalost 1948. komunisti srušili, premda su naglašavali slavensku orijentaciju i slobodu vjere. O tome je bila jedna zapažena izložba 2018. godine pod naslovom Priča iz Staljinove ulice. Kanonik Franjo Rački kratko je definirao ćirilometodsku ideju kao put k zbližavanju Slavena različitih vjeroispovijesti.
 

Tko su bili ti slavenski misionari čije je djelovanje ostavilo značajan trag u povijesti Crkve i slavenskih naroda, a čiji je blagdan pao u zaborav?

Rođeni su u Solunu početkom 9. stoljeća. Okolicu Soluna tada su naseljavali Slaveni, tako da su kao djeca naučili slavenski jezik. Vrlo brzo ostaju bez oca, a skrbničku službu preuzima carski kancelar Teotikis. Obojica dobivaju prvoklasno školovanje. Mlađi brat Konstantin, koji je kasnije dobio redovničko ime Ćiril, odgajan je zajedno s maloljetnim bizantskim carem Mihailom III. (840.-867.). Odgojitelji su mu bili glasoviti Leon i patrijarh Focije. Dok je Metod postao pravnik, Konstantin je napustio Dvor te se zaredio i preuzeo službu patrijaršiskog bibliotekara, ali se ubrzo se povukao u samostan. Zbog svog znanja i vještina, državne vlasti su ga ubrzo opet pozvale za profesora, pa i za carskog poslanika u Bagdad. Usred tragičnih političkih previranja obojica braće povukla su se u samostan Olimp u Bitiniji. Car ih je ponovno zadužio za vjersko-političku misiju među Kazarima na obalama Crnog mora koju su odlično izveli, a k tome su pronašli relikvije sv. pape Klementa, koje su ponijeli sa sobom.
 

Ukratko, uspješno su izvršili svoju misiju sa Kazarima, što ih je kandidiralo za misiju među Slavenima. Molba kneza Rastislava (846.-860.) otvorila im je put misionarskog djelovanja u Velikoj Moravskoj. Za potrebe evangelizacije Ćiril je sastavio slavenski alfabet i uz pomoć brata Metoda preveo brojne biblijske i liturgijske tekstove na slavenski jezik i na taj način nastaje ćirilica koja se do danas koristi kod brojnih slavenskih naroda. Evangelizacija i liturgija na narodnom jeziku u slavenskim zemljama urodila je velikim uspjehom, ali je i potaknula zavidnike da optuže svetu braću za herezu. Oni su svoje pravovjerje dokazali pred papom Hadrianom II. (867.-872.) koji ne samo da nije zaustavio njihov rad nego ih je poticao da ga svim silama nastave. Iscrpljen brojnim naporima Ćiril je 14. veljače 859. umro u Rimu te je pokopan u bazilici sv. Klemanta. Sv. Metod, koji je u Rimu primio i biskupsko posvećenje, vraća se u Moravsku gdje nastavlja misionarsko djelovanje. Imao je velikih problema s franačkim biskupima i primasom Germanije te je čak bio tri godine zatočen, a intervencijom pape Ivana VIII. na kraju je oslobođen te nastavlja svoje apostolsko djelovanje. Sv. Metod umro je 6. travnja 885.

Ubrzo nakon smrti došlo je do njihovog čašćenja kao svetaca. Bez sumnje se može reći da je djelovanje svetih Ćirila i Metoda utisnulo snažan pečat na začetke kršćanske kulture slavenskih naroda. Ovaj kratki podsjetnik zaključujem današnjom Zbornom molitvom moleći zagovor svetih slavenskih apostola i za naš hrvatski narod.  Svemogući vječni Bože, koji si dao, da slavenski narodi po tvojim blaženim ispovjedaocima Ćirilu i Metodu dođu do spoznanja tvoga Imena, daj pogledaj na bezbrojne nevolje za koje molimo, da prispijemo u društvo onih čiji blagdan slavimo. Amen.

Vlč. Vlado Mikšić