Uoči svećeničkog ređenja predstavljamo osmoricu đakona Zagrebačke nadbiskupije koji će, po rukama zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, biti zaređeni za prezbitere u subotu 28. svibnja 2022. u crkvi sv. Ivana XXIII., pape u zagrebačkoj Dubravi.
Filip Šešek rođen je 7. ožujka 1997. godine. Dolazi iz Župe sv. Nikole Tavelića, Zagreb-Kustošija, gdje je bio dugogodišnji ministrant. Srednjoškolsko obrazovanje stekao je u Prirodoslovnoj školi Vladimira Preloga, gdje je pohađao strukovni smjer za kemijskog tehničara. Nakon srednje škole upisao je Katolički bogoslovni fakultet kao vjernik laik. Po završetku prve godine studija na fakultetu primljen je u formaciju u Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište u Zagrebu. Za đakona ga je 9. listopada 2021. zaredio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u crkvi Ivana XXIII., pape u Zagrebu. Đakonsko pastoralno služenje vršio je u Župi Navještenja BDM u Velikoj Gorici, u Župi sv. Petra u Zagrebu i u Župi sv. Jeronima u Maksimiru.
Mladomisničko geslo: "Da život imaju, u izobilju da ga imaju." (Iv 10, 10)
Datum mlade mise: 17. srpnja 2022.
Kako ste se odlučili za svećenički poziv?
Za svećenički poziv odlučio sam se kroz razlučivanje Božje volje za moj život. Velika pomoć u procesu traganja puta na kojeg me Bog poziva bili su razgovori s duhovnikom, molitva i susreti s pojedinim ljudima.
Kako biste opisali svoju dosadašnju formaciju?
Svoju formaciju opisao bih kao jednim procesom koji je imao puno uspona i padova, no koji je bio lijep i koristan.
Proteklu godinu proveli ste na đakonskom praktikumu. Kako biste opisali to iskustvo? Što ste naučili?
Opisao bih kao zaista jedno lijepo i korisno iskustvo. Prvi dio đakonskog praktikuma i služenja proveo sam u Župi Navještenja BDM u Velikoj Gorici, a drugi dio praktikuma proveo sam u Župi sv. Petra u Vlaškoj te u Župi sv. Jeronima. U tim župama imao sam priliku upoznati i susresti različite zajednice i ljude. U toj različitosti sam iskusio i naučio nešto što je ipak svugdje isto, a to je kako je Crkva zaista dom u kojem se ljudi, koji se inače ne poznaju previše i djeluju kao stranci, mogu nazivati braćom i sestrama jer su okupljeni u jedno po Božjem naumu i ljubavi.
Kako zamišljate svoj svećenički život? Čemu se radujete, a od čega strepite?
Zamišljam, ali ''neka mi bude''. Radujem se susretu s ljudima i naviještanju Radosne vijesti. Strepim od toga da Filip ne preuzme stvari u svoje ruke i krene činiti po svome.
Vaša poruka za mlade koji se dvoume oko odluke za svećeništvo/posvećeni život?
Ne bojte se. Ako Bog poziva u jedan konkretan poziv, nije li to onda najbolji put za moj život koji me vodi prema konačnom cilju i Njemu?
Preporučujemo vlč. Filipa i sve naše mladomisnike u vaše molitve!
