Uoči svećeničkog ređenja predstavljamo osmoricu đakona Zagrebačke nadbiskupije koji će, po rukama zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, biti zaređeni za prezbitere u subotu 28. svibnja 2022. u crkvi sv. Ivana XXIII., pape u zagrebačkoj Dubravi.
Patrik Paulić rođen je 17. ožujka 1997. godine u Karlovcu. Sakramente kršćanske inicijacije primio je u rodnoj Župi Presvetog Srca Isusova u Karlovcu. Završio je Osnovnu školu „Grabrik,“ a potom Gimnaziju Karlovac. Diplomirao je 2020. godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Za đakona ga je 3. listopada 2020. godine zaredio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u Hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici. Đakonsko pastoralno služenje vršio je u Župi sv. Ivana Nepomuka, Stupnik-Lučko i u Župi sv. Barbare, djevice i mučenice, Zagreb-Vrapče.
Mladomisničko geslo: "Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina." (Iv 17, 17)
Datum mlade mise: 3. srpnja 2022.
Kako ste se odlučili za svećenički poziv?
Moj put prema svećeništvu započeo je ministrantskom službom u rodnoj župi. Kako su godine prolazile, rodila se jedna ljubav prema posluživanju i ljubav prema euharistiji, što me potaklo na razmišljanje o tome kako bih još više i još bolje mogao služiti Bogu i ljudima. Tako se javila misao o svećeništvu jer svećenik je onaj koji je Božji suradnik u djelu posvećenja ljudskoga roda. Gledajući i razgovarajući sa svećenicima koji su bili dio moga života odlučio sam krenuti tim putem. Kasnije, tijekom formacije, kroz molitvu, shvatio sam kako je sve to bilo samo moje razmišljanje, ali i kako i gdje je Bog bio prisutan u mojem životu što je dovelo do spoznaje kako upravo On zove da budem Njegov svećenik, na što sam radosno i ponizno odgovorio: „Evo me.“
Kako biste opisali svoju dosadašnju formaciju?
Moja formacija započela je 2015. godine kada je naš Nadbiskup prihvatio moju zamolbu za ulazak u Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište u Zagrebu. Te iste godine započeo sam Filozofsko – teološki studij na KBF-u. Tijekom formacije u bogosloviji postavljen sam u službu lektorata, a kasnije i akolitata te sam primljen među kandidate za svete redove đakonata i prezbiterata. Nakon pet godina formacije u bogosloviji i nakon završenog studija zaređen sam za đakona te sam đakonski pastoralni praktikum vršio u Župi svetog Ivana Nepomuka, Stupnik – Lučko, a kasnije u Župi svete Barbare, djevice i mučenice, Zagreb – Vrapče. Da bi se postalo svećenikom potrebno je proći kroz propisanu formaciju. Ona je tu kako bi osobu formirala u svećenika i kao u svakom dijelu života, pa tako i kroz vrijeme formacije, osoba prođe kroz mnoge uspone i padove, ali oni su tu upravo kako bi jednoga mladića osposobili za navještaj Radosne vijest i za suobličavanje Kristu u svijetu, svijetu koji se sastoji od brda i dolina kojima je lakše koračati u zajedništvu s Bogom. Kroz teološki studij osoba uči o svojoj vjeri, učvršćuje svoju vjeru i upoznaje nauk Crkve kako bi mogla što sigurnije životom i riječju istu vjeru naviještati.
Protekle dvije godine proveli ste na đakonskom praktikumu. Kako biste opisali to iskustvo? Što ste naučili?
Moj đakonski praktikum odvijao se na dvije župe kroz dvije godine jer prošle godine nisam ispunio jedan uvjet za prezbitersko ređenje. Naime, da bi se netko zaredio za svećenika potrebno je navršiti 25 godina života, što ja sam ispunio 17. ožujka ove godine. Najupečatljiviji događaji tijekom đakonske službe zasigurno su se dogodili kroz susrete s ljudima: stari, mladi, obitelji, krizmanici, ministranti, i svi drugi. Tolike različite životne priče u koje se utkaš kroz neki razgovor, druženje ili kroz par riječi, a iz kojih i sam možeš toliko naučiti. Tu su i slavlja krštenja, ženidbe, sprovoda, susreti s ljudima u župnom uredu i na katehezama, klanjanja, krunica i ostale pobožnosti u zajedništvu sa župljanima. Nezaobilazan dio đakonske službe je i suživot sa svećenicima, posebno župnicima – mentorima koji se kao starija, iskusnija braća brinu za onog najmlađeg brata te kroz savjete, upute i samim životom poučavaju i svjedoče svećeništvo. Vrijeme đakonata vrijeme je u kojem se osoba može dodatno izgraditi i učvrstiti u svome pozivu kao te razviti još prisniji odnos s Gospodinom i braćom i sestrama u Kristu.
Kako zamišljate svoj svećenički život? Čemu se radujete, a od čega strepite?
Teško je odgovoriti na ovo pitanje jer sam do sada shvatio kako mnoge stvari ne ostvaruju prema mojim mislima i planovima, nego prema Božjim. Sigurno mogu reći da ću slaviti sakramente te da ću se susretati s ljudima, a te dvije stvari me i najviše raduju. Neku veliku strepnju nemam, iako sam svjestan da nisam savršen i da imam mana, ali sve više shvaćam kako svećenik nije onaj koji radi za Boga, već surađuje s Njime. Bog poziva u službu čovjeka u cjelini, s manama i vrlinama. Upravo zbog toga treba dopustiti i Bogu da djeluje, a Njemu je sve moguće.
Vaša poruka za mlade koji se dvoume oko odluke za svećeništvo/posvećeni život?
Poruku za one koji se dvoume mogu izreći jedino iz vlastitoga iskustva. Ako razmišljaš o svećeništvu, ako imaš želju za služenjem Bogu i Crkvi, probaj, a kako kroz život sazrijevaš i razvijaš odnos s Bogom spoznat ćeš jesi li pozvan biti svećenikom, redovnikom/redovnicom ili ocem/majkom.
Vlč. Patrik Paulić slavit će svoju mladu misu 3. srpnja u 10 sati u Župi Presvetog Srca Isusova u Karlovcu. Mladoj misi prethodit će trodnevna duhovna priprava:
u četvrtak 30. lipnja misno slavlje u 19 sati predvodi i propovijeda vlč. Vlado Razum, rektor crkve Corpus Domini;
u petak 1. srpnja svetu misu u 19 sati predvodi i propovijeda vlč. Norbert Ivan Koprivec, župnik Župe Navještenja BDM u Velikoj Gorici;
u subotu 2. srpnja svetu misu u 19 sati predvodi i propovijeda vlč. Tomislav Medić, župni vikar Župe Navještenja BDM u Velikoj Gorici.
Preporučujemo vlč. Patrika i sve naše mladomisnike u vaše molitve!
