Eberhard je među svim zagrebačkim (nad)biskupima jedinstven makar po jednoj činjenici; jedini je, naime, u devetstoljetnoj povijesti Zagrebačke (nad)biskupije i formalno i stvarno dva puta biskupovao u Zagrebu. O Eberhardovu porijeklu autori su bili sve do najnovijih dana suglasni da je pripadao moćnoj obitelji Alben.

Priređivači Hrvatskog biografskog leksikona Eberharda nisu stavili pod natuknicu Alben, već su mu odredili zasebno mjesto. Oni drže da Eberhard nije potekao iz obitelji Alben, već da je bio s njima u krvnom srodstvu. Eberharda je za zagrebačkog biskupa očito izabrao kralj Žigmund.

Ostavkom Ivana Šipuškog, na ispražnjenu zagrebačku biskupsku stolicu dolazi Eberhard. On je uspio uspostaviti mir između zaraćenih Kaptola i Griča. I u odnosima sa Zagrebačkim kaptolom, s kojim su njegovi prethodnici imali teške sporove i sudovanja, Eberhard je bio u slozi. No, nije ostao na biskupskoj stolici za koju se toliko borio.

Uslijedio je zagonetan njegov premještaj za varadinskog biskupa. U rujnu 1406. on se naziva zagrebačkim biskupom i gubernatorom varadinskim, a kasnije se, do rujna 1407., opet pojavljuje kao zagrebački biskup. Za razliku od prvog burnog i spornog biskupovanja, drugo je bilo mirno, neometano i blagotvorno.

Izvor: Lukinović, A. (1995) Eberhard. U: F. Mirošević, ur. Zagrebački biskupi i nadbiskupi. Zagreb: Školska knjiga, str. 163-175.