Kada je riječ o biskupu Nikoli Olahu i njegovu nasljedniku Vuku Gyulayu, postavlja se pitanje mogu li se svrstati u slijed zagrebačkih biskupa. Nije sporno što ih je kralj zakonito imenovao, već to što ih papa nije potvrdio, niti im odobrio primiti biskupsko posvećenje. Njih u slijedu zagrebačkih biskupa uopće nema u Eubelovoj Hierarchia catholica. Štoviše, papa Julije III, imenujući 4. srpnja 1550. Olaha jegarskim biskupom, naziva ga „transilvanskim klerikom“, kojeg imenuje biskupom, a ne, kako je to bilo uobičajeno, da ga odrješuje od, obveza prema jednoj biskupiji i premješta u drugu biskupsku stolicu.

Ipak, oni su od kralja zakonito imenovani, naslovljavali su se i potpisivali zagrebačkim biskupima, a Kaptol ih  je priznavao. Ni papa ih nije gledao kao uzurpatore. Postupak bi prema njima inače bio posve drukčiji. Grb biskupa Nikole Olaha sačuvan je na samo nekoliko utisnutih pečata njegovih isprava. Inače je dobro prikazan na njegovu portretu u djelu C. Perffyja o crkvenim saborima i sinodama u Ugarskoj. Štit je podijeljen ukoso na četiri dijela plavom ukošenom gredom, odozdola slijeva nadesno, a običnom crtom zdesna nalijevo. Na ukošenoj plavoj gredi je trčeći srebrni jednorog. U gornjoj i donjoj razdiobi su ukrštene lovorove grane, a u lijevoj i desnoj stilizirane ruže.

Rođen je u siječnju 1493. u Sibinju, u Transilvaniji u obitelji knezova Vlaške. Na dvor kralja Vladislava II. došao je 1550. godine. Poslije Vladislavove smrti postao je tajnik pečujskog biskupa Jurja Szatmara, a kad je on postao ostrogonski primas 1523., Olah ga je slijedio. Vrlo se malo može reći o njegovom biskupovanju. On je kao prokancelar neprestano bio zauzet kraljevskim poslovima i malo je vjerojatno da je kao biskup u Zagrebu uopće boravio. Međutim Olah je iskoristio svoj visoki položaj u korist Zagrebačke biskupije.

Podupro je i pohvalio Zagrebački kaptol pri gradnji obrambene tvrđave u Sisku time što je nagovorio vladara da tijekom četiri godine dopusti Kaptolu porez koji pripada kralju namijeniti za dovšetak Sisačke tvrđave. Olah je doista vršio svoju biskupsku vlast. Neosporno se to vidi iz isprave kojom je 5. prosinca 1545. oduzeo kanonikat zagrebački Trankvilu Andrioniku. Ferdinand je 1548. godine Nikolu Olaha imenovao jegarskim biskupom, a 1553. zasjeo na primašku ostrogonsku stolicu. Kao primas ostrogonski i kraljeva kancelar umro je 14. siječnja 1568.
 
Izvor: Lukinović, A. (1995) Nikola Olah. U: F. Mirošević, ur. Zagrebački biskupi i nadbiskupi. Zagreb: Školska knjiga, str. 239-240.