Za razliku od svojih prethodnika Vuka i Nikole, Pavao Gregorijanec je pouzdano bio zagrebački biskup. Kralj ga je imenovao, papa je na to pristao. Pavao potječe iz hrvatske plemićke obitelji križevačke županije. Njegov brat Ambroz steako je 1557. Medvedgrad, a kasnije i Mokrice. Grba Pavla sačuvan je na dvije isprave u Nadbiskupijskom arhivu.

To je obiteljski grb s dodatkom biskupske mitre. Štit je crven. Po sredini štita je crni gavran, vrat kojega probija zlatna strelica. Gavran sjedi na srebrnom štapu, a na krajevima štapa izbijaju zeleni listovi. U desnom gornjem uglu štita je zlatna šestokraka zvijezda, a u lijevom srebrni polumjesec.

Pavao Gregorijanec je bio vrlo ugledan čovjek u Crkvi i Monarhiji. Radio je na četvrtom dijelu Ugarskog zakonika. Upravljao je biskupijom najprije kao vikar biskupa Olaha, a potom kao kapitularni vikar poslije smrti Vuka Gyulaya. Kad je postao zagrebačkim biskupom, čini se da u Zagreb uopće nije dolazio. Ipak o njemu kao zagrebačkom biskupu jedva se što može reći.

U Zagrebu vjerojatno uopće nije boravio. Nekoliko sačuvanih pisama Kaptolu je pisao iz tuđine, a 4. kolovoza 1554. imenovan je đurskim biskupom, ali je i dalje ostao zagrebačkim biskupom do 1558., kad je Matija Bruman došao na zagrebačku biskupsku stolicu. Pavao Gregorijanec umro je kao đurski biskup 21. listopada 1565. godine.
 
Izvor: Lukinović, A. (1995) Pavao Gregorijanec. U: F. Mirošević, ur. Zagrebački biskupi i nadbiskupi. Zagreb: Školska knjiga, str. 247-248.