Naša župa Sv. Nikole prostire se na obroncima i u dolini ispod Medvednice, omeđena je Sljemenom na istoku, rijekom Krapinom na zapadu, Krapinskim mostom na jugu (ušće Krapine u Savu), te Jakovljem i Kraljevim Vrhom na sjeveru.

Posjed Bistra i crkva spominju se 1209. g. u povelji kralja Andrije II. kojom on vraća oduzete posjede zagrebačkom županu Vratislavu i njegovoj braći. Zapisano je da je već ranije župan tu sagradio crkvu Sv. Nikole (ecclesia sancti Nicolai de Lubenic).

Župa se spominje 1334. g. u prvom popisu župa zagrebačke biskupije koja je tada podijeljena u 14 arhiđakonata (Gora, Zagorje, Svetačje, Gušće, Zagreb, Dubica, Komarnica, Gorica, Kalnik, Vaška, Čazma, Bekšin, Varaždin i Vrbovec) župa Bistra potpadala je pod prvostolnik zagrebački (kaptolski) arhiđakonat. Naša župa sastojala se od slijedećih sela: Ivanec, Jablanovec, Novaki, Bukovje, Dolnja Bistra, Poljanica, Oborovo, Gornja Bistra, Jakovlje i Kraljev Vrh.

Osim župne crkve Sv. Nikole u Poljanici gotovo u svakom selu bila je kapelica:
-          kapela Sv. Križa u Jakovlju
-          kapela Sv. Doroteje između Jakovlja i Gornje Bistre
-          kapela Sv. Josipa u dvorcu Gornja Bistra
-          kapela Sv. Marije Magdalene malo dalje od dvorca prema Poljanici (dotrajala i srušena)
-          kapela Sv. Benedikta u jarku Polanščak (dotrajala i srušena)
-          kapela Sv. Vendelina u Dolnjoj Bistri
-          kapela Sv. Roka u Novakima
-          kapela Sv. Ivana Krstitelja u Jablanovcu
-          kapela Marije Pomoćnice u Ivancu
Tijekom osam stoljeća župa je dijeljena dva puta:
-          prvi puta 1781. g. kad su odijeljena krajnja sjeverna sela Jakovlje i Kraljev Vrh i osnovana župa Sveta Tri Kralja
-          drugi puta 2005. g. odijeljena su od matične župe krajnja južna sela Ivanec i Jablanovec i osnovana župa Marije Pomoćnice u Ivancu Bistranskom.

Župna crkva vjerojatno je blagoslovljena i posvećena kad je napravljena, a posvetilo (Mikulinske posvetile) se obnaša druge nedjelje u srpnju kako je dogovoreno 24.6.1781. g. kada je biskup Josip Galjuf posvetio kapelicu Sv. Josipa u dvorcu Gornja Bistra. Tada je određeno da se posvetilo farne cirkve ima deržati drugu nedelu poklam Petrova.

Podjelom arhiđakonata na dekanate naša župa pripadala je Stubičkom dekanatu sve do 2001. g. tada je od župa zaprešićkog prstena utemeljen Zaprešićki dekanat, čijim je prvim dekanom imenovan naš župnik Stjepan Drugčević. Tijekom prošlih stoljeća župa se spominje u svim popisima župa i kanonskih vizitacija.
Tako u popisu 1501. g. spominje se župnik Valentin, a 1574. župnik je Stjepan Atynaj.
U izvješću kanonske vizitacije 24. svibnja 1622. g. o župniku vizitator piše da je revnosan, da ima mnogo vrlina, ali i mana (koje su iskazali župni odbornici i župljani), a u izvješću župnika o župljanima je zapisano:
 –  da su katoličke vjere svi osim jednog kmeta
 –  da se neredovito ispovijedaju
 –  da ima vještica (coprnica) i praznovjernih
 –  da ima muževa koji su napustili žene i žena koje su ostavile muževe
 –  da u puku ima lihvara
 –  da su mnogi pučani neuki u vjeri i da ne znaju moliti…
Do 1631. g. crkva je bila drvena i nalazila se na brežuljku između dvorca Bistra i Poljanice (Dijaki), kasnije je na tom mjestu bila kapela Sv. Marije Magdalene, a župni stan bio je na susjednom brežuljku (Belčić breg).
Župni kolator i vlasnik posjeda Bistra barun Ivan Moscon dao je 1631. g. svojum darežljivostjum i z trudi ljudstva podignuti novu zidanu crkvu na današnjem mjestu. Župnik je tada bio Jakob Saith (od 1630. – 1642.).

Od 1654. g. do 1695. g. župnik je Ivan Boghati koji počinje voditi prvu Maticu krštenih naše župe (1664. g.). Isti župnik je 1666. g. kupio veliko zvono na župnu crkvu, a 1667. g. uz crkvu je sagradio župni stan koji je kasnije dograđen, a iako je zapušten i ruševan – još živi!

Za župnikovanja Lovrenca Dollachky –a 1787. g. veliko nevrijeme srušilo je toranj i pola crkve. Novi toranj je napravljen 1792. g. Isti župnik je k drvenom farofu dozidao sa sjeverne strane jednu sobu, a 1802. g. dao je napraviti farnu pelnicu. Darovao je zemlju za novo groblje (do tada se pokapalo oko crkve i oko kapela). Ispod glavnog oltara pokopani su članovi obitelji Orschich de Slavetich (1837.) o čemu svjedoči nadgrobni spomenik na zapadnom zidu sakristije. Istog oblika nešto manji spomenik je Magdaleni Belloberg (majka župnika Matije Belloberga) koja je pokopana izvan crkve.
Na južnom zidu sakristije dvije su nadgrobne ploče obitelji Voicfy de Vojkovich i u zidnoj niši statua Rimljanke.

Na istočnom zidu sakristije nadgrobna je ploča Lacka pl. Josipovića (umro je u prvoj godini života 1862. g.), te spomenik Filipa Cerovskog (1821. – 1875.), brata župnika Jakoba Cerovskoga.
Iznad apside ograđeni je prostor s nadgrobnim spomenikom (križ od bijeloga mramora) vlastelinske obitelji Carion: Henrik, Marsilia i Mariedonne, posljednjih vlasnika dvorca Bistra.
Od 1820. – 1840. g. župnik je Mathias Belloberg, koji je po preporuci biskupa Haulika darovao 1836. g. zemljište i prikupio građu za prvu pučku školu u Bistri.

Župnik Jakob Cerovsky župom je upravljao 1848. – 1884. g. On je skupio i obradio svu dotadašnju župnu dokumentaciju i počeo pisati prvu župnu spomenicu. Bio je vrsni organizator, graditelj, obnovitelj, opat, čuvar crkvene imovine… Obnovio je crkvu izvana i iznutra i brinuo se za crkveno ruho i suđe. Obnavljao je kapele, dao je postaviti raspela na križanjima u svakom selu, dao je sagraditi novu kapelu Sv. Roka u Novakima.

Sa župljanima je hodočastio u Mariju Bistricu, a 1864.g. i Henrik Carion je s njima hodočastio. Bio je i svjetski putnik. Iz Bistre je hodočastio u Rim, a posjetio je i Pariz. Prognanim francuskim trapistima pružio je azil 1882. g.

Od 1889. – 1924. g. župnik je bio Josip Lipovščak koji je zaslužan kao čuvar crkvenoga imanja (bistranska gora), a isto tako obnavljao je kapele, dao postaviti raspelo na groblje, dao sagraditi današnji župni dvor, trasirao novi put prema crkvi (stari put je bio iza crkve), dao je napraviti nova crkvena zvona (jer su bila rekvirirana za potrebe Prvog svjetskog rata). U vrijeme Prvog svjetskog rata i nekoliko godina poslije vladalo je veliko siromaštvo i glad, pa su župljani uskratili župniku lukno, tužili ga biskupu da rasprodaje župnu imovinu, pa je župnik morao abdicirati i napustiti župu (odlazi u Zagreb u svećenički dom gdje umire nakon nekoliko mjeseci).

Od 1924. – 1930. g. župnik je naš domaći sin Stjepan Franceković koji nasljeđuje prilično zapuštenu župu (crkvu i župni stan) te uz pomoć biskupije i župljana obnavlja iste. On 1925. g. organizira prve Misije u našoj župi (Misije su poslije održane 1934., 1959., 1981. i 2006.). Franceković daje prelijati crkvena zvona koja su svečano blagoslovljena i postavljena 25.3.1928. g., a kumovao im je Stjepan Radić.
Dugogodišnji bistranski župnik (jedini glagoljaš) bio je Srećko Ivasović od 1930. – 1956. g. Svestrani župnik bio je i prvi hrvatski svećenik zanatlija, upisan u Udrugu zanatlija u Donjoj Stubici položivši ispit iz pirotehnike da bi samostalno mogao raditi vatromete. Vlč. Ivasović  priredio je 1931. g. veliki vatromet za proslavu 300. obljetnice župne crkve, a 1937. g. najveći do tada viđeni vatromet u Zagrebu. Velečasni Ivasović bio je vrsni pjevač (učio je pjevanje u Italiji) i strogi vjeroučitelj.

Od 1956. – 1974. g. župnik je Juraj Horjan, vrli duhovnik i domoljub kojeg su progonili i zatvarali…

Od 1974. – 1986. g. župnik je bio Josip Koščak, a od 1986. – 2004. Stjepan Drugčević, koji su vjerno služili i ostavili traga u životu župe: obnavljali su župnu crkvu i kapele, župni stan, brinuli se za duhovni život župe, rado su sa župljanima hodočastili u marijanska svetišta – Mariju Bistricu, Trški Vrh, Trsat, Mariazell, te Rim i Svetu Zemlju… i još su u živom sjećanju župljana.
Od 2004. – 2013. g. župnik je Tomislav Novosel koji daje obnoviti kupolu tornja, daruje župnu zemlju za novo groblje, a na padini brijega ispod crkve daje trasirati i sagraditi postaje križnoga puta. Isto tako daje obnoviti interijer župne crkve i kapele Sv. Roka, a 2009. g. svečano je obilježena 800. obljetnica prvog pisanog spomena crkve i Bistre.
Tijekom svih osam stoljeća župljani su sa svojim plebanušima, kolatorima, prvostolnim Kaptolom, a od 1995. g. i Općina Bistra, obnavljali, čuvali i prenosili duhovna i materijalna dobra na buduća pokoljenja.
Od 1631. g. župom je upravljalo 26 župnika i 89 kapelana. Svečano su obilježene:
1931. godine – 300. obljetnica današnje crkve (vlč. Srečko Ivasović)
1964. godine – 100. obljetnica kapele Sv. Roka (vlč. Juraj Horjan)
1981. g. – 350. obljetnica župne crkve (vlč. Josip Koščak)
2009. g. – 800. obljetnica spomena crkve Sv. Nikole i Bistre (vlč. Tomislav Novosel)
Od 25. kolovoza 2013. g. župnik je Tomislav Kralj.
 

Tekst priredila: Vera Grgac