Župnik:	vlč. Josip Priselac
Adresa:	Ulica iseljenika Bosiljeva 9, 47251 Bosiljevo
Telefon:	047 857 018
Fax:	047 857 018
E-adresa:	zupa.bosiljevo@zg-nadbiskupija.hr

ŽUPA SVETOG MAVRA OPATA U BOSILJEVU

Župa Bosiljevo površinom je najveća župa Zagrebačke nadbiskupije. Današnje područje župe je od sela Beč (na istoku) do sela Rim (na zapadu) dolinom rijeke Kupe do sela Glavica na sjeveru te od Rima preko Liplja do sela Gašparovići na jugu. Na Zagrebačku je nadbiskupiju teritorijalno vezana preko Župe Prilišće kojom od 2000. godine upravlja bosiljevački župnik. Na istočnoj strani graniči sa Župom Lipa, na južnoj sa Župom Lešće, a na sjeveru je granica s Republikom Slovenijom.

Sredinom 17. st. Župa je imala trinaest područnih kapela i to: sv. Ane u Starom gradu, Uznesenja Marijina na Gradišću, sv. Barbare u Pribanjcima, sv. Jelene u Vodenoj Dragi, sv. Fabijana i Sebastijana pod Gradišćem (Podrebri), sv. Florijana u Brusacu (Orišju), Svetog Duha u Donjem Vrhu (Lisičina Gorica), sv. Jurja u Vukovoj Gorici, sv. Mateja u Johima, sv. Vida u Fratrovcima, sv. Leonarda u Liplju, sv. Marije Magdalene u Gračaku (vjerojatno Račaku), i sv. Bartolomeja na Brdu (vjerojatno Skoblić Brdo). Danas je tu kapela Ranjenog Isusa.

Od prvog zabilježenog imena do danas, bosiljevačka župa nije mijenjala patronata, a teritorijalno je smanjivana osnivanjem novih župa (Lipa i Prilišće). Osnutkom Župe u Prilišću 1876. godine, kapela sv. Juraj iz Vukove Gorice kao i kapela sv. Marije Magdalene, dogovorom vlč. Ignjata Neralića, osnivača župe u Prilišću, i vlč. Dragutina Hercega, bosiljevačkog župnika, ove kapele pripale su toj novoj župi. Istodobno je kapela sv. Jelene u Vodenoj Dragi pripala Župi Lipa. Od spomenutih kapela danas nema traga kapeli sv. Fabijana i Sebastijana u Podrebrima, sv. Vida u Fratrovcima i sv. Marije Magdalene na Račaku.

Iako je zaštitnik Župe sveti Mavro (blagdan se slavi 15. siječnja) glavno proštenje je blagdan svetog Vida (15. lipnja), a veliko proštenje se održava prve nedjelje iza tog datuma. Početak slavlja ovog sveca vjerojatno potječe iz vrlo ranog razdoblja na što su očito utjecali Frankopani jer je u gotovo svim njihovim posjedima taj svetac posebno slavljen (Rijeka, Ozalj). Jedan od razloga može biti i činjenica da je 1405. godine Katarina, kneginja Metlička i Optujska, udova kneza Stjepana Krčkog i Modruškog, dala pavlinskom manastiru na Gvozdu pri Modrušama, selo Radovac, (danas Fratrovci). Tu se osniva samostan te se gradi kapela koja se nalazi i u popisu kapela Župe sv. Mavra u Bosiljevu iz 1650. godine.

Kako je kapela bila posvećena svetom Vidu, tu se nalazio kip ovog sveca koji je po odlasku pavlina iz Fratrovaca, najvjerojatnije 1786. godine kada je taj red bio ukinut, najprije prenešen u župnu crkvu u Bosiljevu i potom sačuvan zahvaljujući bosiljevačkom župniku vlč. Miji Bestić koji je 20. veljače 1941. godine kip pohranio u Dijecezanski muzej u Zagrebu gdje se vodi pod inv. brojem DM 622.
Kip je izrađen od lipova drveta, visok je 73 cm i širok 31 cm, a u inventurnoj knjizi stoji i da je to ,,priprosta seljačka radnja bez umjetničke vrijednosti?. Spašen je čitav sa sačuvanim obojenjem iz srušene kapele sv. Vida.


ŽUPNA CRKVA SV. MAVRA OPATA U BOSILJEVU

Današnja župna crkva treća je po redu sakralna građevina podignuta na istom mjestu i posvećena istom patronu ,,svetom Mavru opatu?. U popisu župa Ivan arhiđakon gorički 1334. godine navodi crkve pa u popisu Goričkog arhiđakonata pod b) ,,in secunda parte? (u drugom obilasku) pod rednim  brojem 48 navodi ,,sancti Mauri de Bozilo?. Dakle, postoji župa, ali i župna crkva posvećena ovom patronu. U popisu župa iz 1501. godine također postoji crkva sv. Mavra u Bosiljevu. Ova potonja porušena je za provale Turaka u ove krajeve 1582. godine pa novu župnu crkvu grade Frankopani Tržački 1635. godine. Po opisima iz protokola bila je to jedna od najmonumentalnijih i dobro opremljenih crkava u zrinsko-frankopanskom kulturnom krugu tradicionalnog tipa: s trijemom, »lopicom« i preslicom za zvona po uzoru na primorske crkve. Posvetio ju je bosanski biskup 23. siječnja 1636. godine.

Za vrijeme župnikovanja Josipa Nezića (od 1888. do 29.05.1925.) sagrađena je nova župna crkva ,,sv. Mavra opata? darovima obitelji Nugent. Gradnja je započela 1896. godine kada je srušena stara crkva, osim tornja, a na njenim temeljima izgrađena je nova crkva koja je blagoslovljena 21. lipnja 1903. godine, a posvećena je 03. kolovoza 1913. godine. Crkva je građena od opeke. Duga je 32 m i široka 12 m, a toranj je visok 38 m. Nova stolica tornja postavljena je 1905. godine. U njemu su danas četiri brončana zvona težine 844 kg, 408 kg, 207 kg i jedan cinkuš. Ova zvona su podignuta u toranj 1923. godine jer su stara zvona akvirirana za vrijeme Prvog svjetskog rata. Sat na tornju je nabavljen 1911. godine, a orgulje, izuzetno lijepo ukomponirane, izradila je austrijska firma ,,Rieger? 1906. godine. Danas je orguljama potrebna temeljita obnova. Glavni oltar je dar biskupa Juraja Posilovića prilikom dolaska u Zagrebačku nadbiskupiju 1908. godine dok je oltar Presvetog Srca Isusova nabavljen 1930. godine.


KAPELA UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE NA GRADIŠĆU

Predaja kaže da je Majka Božja Gradiška, kako je od milja zovu vjernici ovog kraja, nekoć bila na brdu Gradišće pokraj Lipe i da je jednog dana nestala s tog brda te se ukazala pastirima u okolici Bosiljeva. Zaželjela je da joj se tu sagradi nova crkva koja je kasnije i sagrađena. Nije poznato iz kojeg vremena potječe predaja, no sigurno je da 04. lipnja 1531. godine Vuk Frankopan osniva na Gradišću samostan te ga, uz osigurane prihode, daje dominikancima i o. Šimunu na upravljanje. Dominikanci su tu ostali do provale Turaka koji su 17. studenoga 1582. godine porušili samostan i crkvu. Crkva je brzo obnovljena budući je to bilo mjesto hodočašća za čitavu okolicu. Po opisima je bila vrlo slična bosiljevskim filijalama iz renesansnog razdoblja: s predvorjem, preslicom za zvona, svođenim svetištem i slikanim tabulatom. U predvorju se obavezno nalazio oltarić s Marijinom likom.

Zidovi su bili oslikani prizorima misterija vezanih sa zavjetnom Madonom, likovima Svetog Trojstva, apostolima i svecima.
Početkom gradnje ceste Karoline 1727. godine, koja je povezivala Karlovac i Rijeku te Bakar, u ove krajeve dolazi i kroz njega prolazi velik broj ljudi. Cesta dovodi, u to vrijeme, na hodočašća sve više svijeta pa crkva postaje premalena te počinje gradnja nove crkve u baroknom stilu koja se održala do današnjih dana. Crkva je sagrađena od kamena i opeke, duga je 25 i široka 9,5 metara. Toranj je visok 36 metara, a zidan je istovremeno s crkvom. U tornju se danas nalazi zvono teško 1100 kg, dar kanonika Korenića, rodom iz Bosiljeva kao i drugo zvono u obliku valjka s nečitkim natpisom na gotici, očito sačuvano iz prijašnjih razdoblja. Crkva je bila lijepo opremljena i oslikana. Blagoslovio ju je 1743. godine senjski biskup.

Crkva je konstantno dograđivana; sakristija s oratorijem dograđena je 1753., a do 1756. dovršeno je unutrađnje uređenje, postavljeni oltari i propovjedaonica koji tada nisu bili dovršeni, pozlaćeni i obojeni. Godine 1762. svetište  je prekriveno cementom. Svod nad lađom je dovršen 1775., a godina posvete 1776. uklesana je u zaglavni kamen baroknog nadvratnika glavnog ulaza pod zvonikom. Oltare i propovjedaonicu pozlaćivao je i bojao karlovački slikar Juraj Beer 1780. godine. Tu nastaje spor između župnika i slikara zbog procjene vrijednosti izvedenih radova pa je zbog procjene pozvan ptujski slikar Leonard Fajenz. Prilikom završenih radova, grofica Vojković rođ. De Poczy 1782. godine darovala je crkvi kalež vrijedan 130 forinti.

Iz opisa crkve 1820. saznaje se da su pod crkve i sakristije bili prekriveni klesanim pločama. Lukovica na zvoniku je prvi put mijenjena 1841. godine. U novije vrijeme krov je pokriven limenim pločama. Posebna vrijednost je kip Blažene Djevice Marije s malim Isusom s krunama na glavama. Kip je početkom Domovinskog rata sklonjen na sigurno nakon čega je dan na obnovu i zaštitu u Restauratorski zavod u Zagrebu. Izrada kipa datira iz perioda oko 1470. – 1480. godine i valorizira se kao ,,gotički kip dobre kvalitete?. Bogorodica ikonografski spada u tip ,,Bezgrešne Bogorodice? s obzirom da stoji na polumjesecu koji je  prikazan kao ljudski profil. Ovakav tip polumjeseca nalazimo i na skulpturama Immaculate u župnoj crkvi u Loboru (oko 1500. godine), te Madone s oltara sv. Emerika iz zagrebačke katedrale oko 1515. godine.


KAPELA SVETI DUH, LISIČINA GORICA

Kapela posvećena Duhu Svetom sagrađena je na brdu Vrh (239 m/nm) iznad sela Lisičina Gorica koje se nalazi sa zapadne strane dok je s istočne strane selo Vodena Draga. Nova kapela sazidana je 1761. godine na mjestu drvene kapele sa svođenim svetištem, preslicom za zvona i drvenim trijemom pred ulazom. Krovište je bilo pokriveno šindrom od borovine. Trijem je početkom 19. stoljeća zamijenjen zvonikom. Tada je vjerojatno u niši svetišta naslikana freska s prizorom ,,Krunidba blažene djevice Marije? s likovima triju Božanskih osoba.

Iako je bila zapuštena, kapela je bila sastajalište ministranata za vrijeme župnikovanja vlč. Mirka Roginića krajem 60-ih godina prošlog stoljeća. Obnove kapele  su vršene u nekoliko navrata, a temeljitija je bila 1908. godine. Posljednja obnova, gotovo potpuno uništene kapele, započeta je 07. listopada 2009. godine kada je osnovana Udruga za obnovu kapela i utemeljen fond.
Kapela je duga 10,5 i široka 6,80 metara s glavnim oltarom od kamene menze te freskom koja je gotovo potpuno uništena i koju je, s osnovnim motivima stare, napravila dugoreška slikarica Ana Roguljić. Podignut je i novi toranj od željezne konstrukcije. U vrijeme Domovinskog rata (1991. – 1995. godine) tu je bila promatračnica HV-a kao i mjesto za obuku vojnika.


KAPELA NAVJEŠTENJE MARIJINO, ZDIHOVO

Kapela Navještenja Marijina u Zdihovu sagrađena je 1890. godine o trošku obitelji lokalnog trgovca Šimunovića. Slika Navještenja Marijina nalazi se u vitraju iza glavnog oltara. Veliki kipovi Srca Isusova i Marijina nabavljeni su 1911. godine iz radionice ,,Sebastian Kostner, Pufels, Groden? iz Tirola. Kapela je od opeke, duga 14,50 i široka 5,50 metara s tornjem visine 16 metara. U tornju je zvono od bronce teško 149 kg, nabavljeno darovima župljana iz Amerika 1940. godine. U toranj je postavljeno i zvono iz kapele Sv. Duha iz Lisičine Gorice 1977. godine.


KAPELA SVETA BARBARA, PRIBANJCI

Kapela je sagrađena na mjestu prastare drvene kapele. Bila je uska, jednobrodna građevina sa svođenim svetištem i lađom pod tabulatom. Zvona su visjela na preslici. Kasnije joj je dodano drveno predvorje. Barokizirana je oko 1750. godine. Svetište je prošireno i svođeno suvremenijim križno-bačvastim svodom oko 1755. godine. Zvonik pred pročeljem je zidan 1781. godine i tada je ukinuto predvorje. U zaglavni kamen nadvratnika glavnog ulaza uklesana je 1756. godina jer je tada kapela bila dovršena.

Lađa je kasnije svođena drvenim bačvastim svodom. Za neostilske restauracije barokni zvonik je završen teškim profiliranim vijencem i pokriven piramidalnim šljemom. Kapela je duga 14, a široka 4,60 metara s tornjem od 21 m. U tornju su dva zvona i to jedno od 30 kg s natpisom ,,Sancta Barbara ora pro nobis? i drugo od 149 kg s natpisom ,,Sv. Rok moli za nas? iz 1923. godine. Završetak posljednje obnove, koja je izvršena darovima mještana i pomoći Zavoda za zaštitu spomenika kulture,  bio je u prosincu 2011. godine. Uz kapelu se nalazi i mjesno groblje.


KAPELA SVETI MATIJA, JOHI

Kapela je posvećena sv. Matiji i tako se vodila i u popisu kapela Župe sv. Mavra iz 1650. godine., no godina gradnje nije poznata. Duga je 14, a široka 5,50 metara s tornjem visine 28 metara u kojem se nalaze dva zvona. Manje zvono je težine 30 kg, a odliveno je 1733. godine. Veće zvono težine 100 kg ima natpis ,,Sancta trinitas unus Deus miserere nobis? iz 1664. godine. Krajem 17. st. stara je zidana kapelica sa svođenim svetištem imala zidne slike s likovima evanđelista na zidovima svetišta i Svetim Trojstvom nad menzom oltara.

Lađa je bila pod tabulatom. Zvona su visjela na preslici. U to je vrijeme bila oronula. Obnovljena je 1867. godine i ispred pročelja je 1704. postavljeno novo drveno predvorje. Kapela je detaljnije obnovljena 1756. godine kada je djelomično mijenjan tabulat i postavljena nova šindra na krov. Pravo patronata nosio je vlastelin Lovinčić na čijem se imanju kapela nalazila. Zvonik je zamijenio predvorje 1854. godine i ta je godina uklesana na nadvratniku. Kapela ima tri oltara iz 17. stoljeća s karakteristično plošno komponiranim retablima. Svetište s kalotom je ugrađeno u nepravilni poligonalno lomljeni zaključak, srednjovjekovnog, kasnoromaničkog porijekla. Danas je kapeli potrebna temeljitija obnova. Oko kapele se nalazi mjesno groblje.


KAPELA SVETI LEONARDO, LIPLJE

Kapela karakterističnog tipa gradnje pod utjecajem primorske arhitekture posvećena je sv. Leonardu, navodi se u popisu kapela Župe sv. Mavra u Bosiljevu već 1650. godine. Vjerojatno je u vremenu od 1501. do 1574. godine tu postojala i župa, a kasnije kapelanija. Oduvijek je oko kapele bilo mjesno groblje. Godine 1668. zidana kapelica je na zidovima svođenog svetišta imala zidne slike s likovima apostola. Ispred kapelice se nalazio trijem na zidanim stupovima i zidana preslica za zvona na četiri stupića. Lađa je bila pod tabulatom, a pod preliven cementom.

Na glavnom oltaru je kip sv. Leonarda. U lađi su bila dva bočna oltara koja su za posljednjih obnova porušena. Od bivših oltara iz 17. stoljeća ostali su samo detalji među kojima i dva anđela lučonoše. Pod kapele i predvorje danas su pokriveni klesanim pločama. Krovište je dugo bilo pokriveno šindrom. Preslica je kasnije zamijenjena drvenim tornjem koji je prilikom obnove 1982. godine zamijenjen zidanim dok je drvena nadstrešnica uklonjena. Kapela je dužine 11,60 i širine 5,30 metara, a toranj je visok 16 metara. U tornju su dva zvona i to jedno od bronce teško 70 kg s natpisom ,,Opus Antonii de Polis Veneti 1668? te zvono od mjedi težine 130 kg.


KAPELA SVETA ANA, STARI GRAD BOSILJEVO

Nakon rušenja samostana na Gradišću, u Dvorac su doselili dominikanci. Tu su najvjerojatnije ostali to pogibije posljednjeg Frankopana. Kako se kapela nalazi na popisu kapela Župe sv. Mavra već u početku 17. stoljeća, znači da je bila otvorena i za obično pučanstvo. Današnji je oltar baroknog tipa iz 1735. i 1757. godine. Kapela je zidana, svođena, s podom pokrivenim cementom. Oltar je drveni s drvenom menzom, drvenim kipovima i slikom svete Ane. Kapela je mogla primiti stotinu ljudi, no u vrijeme restauracije dvorca početkom 20. stoljeća ona je pregrađena. Prošireno je predvorje, ali je glavnina prostora regotizirana pa i bačvasti svod. Neke su oltarne pale i kipovi bili iz župne crkve. Slika svete Ane izrađena je uljem na platnu nepoznata majstora i nepoznate godine. Kapela i grad danas su devastirani. Dio slika iz kapele kao i slika svete Ane su pohranjene u župnoj crkvi sv. Mavra u Bosiljevu.