Dodatak Uputi o biskupijskim sinodama

Pastoralna područja koja ZKP povjerava zakonodavnoj vlasti dijecezanskog biskupa

Ovaj Dodatak donosi popis sadržaja čije se uređenje na biskupijskoj razini, s obzirom na propis crkvenoga prava, smatra potrebnim ili općenito prikladnim. Iz njega su isključeni zakonski propisi koji više zahtijevaju donošenje odredaba pojedinačne naravi (1), kao odobrenja, posebne dozvole, dopuštenja, itd.

Ipak je dopušteno da "dijecezanskom biskupu u biskupiji koja mu je povjerena pripada sva redovita, vlastita i neposredna vlast koja se traži za vršenje njegove pastoralne službe, izuzevši slučajeve koji su pravom ili odlukom rimskog prvosvećenika pridržani vrhovnoj ili nekoj drugoj crkvenoj vlasti" (2). Stoga će dijecezanski biskup moći vršiti svoju zakonodavnu vlast ne samo u upotpunjavanju ili određivanju viših pravnih normi koje to izričito naređuju ili dopuštaju, nego i u donošenju propisa o bilo kojem pastoralnom pitanju na području dijeceze - osim onih koje su pridržane vrhovnoj ili nekoj drugoj crkvenoj vlasti. Naravno, biskup je dužan, u vršenju takve vlasti, obdržavati i poštivati više pravo (3).

U vršenju zakonodavne vlasti treba ipak obdržavati pravilo dobrog upravljanja, koje savjetuje činiti to suzdržljivo i oprezno, tako da ne bude silom nametnuto ono što bi se moglo postići savjetom ili uvjeravanjem. Dapače, mnogo puta će se biskup morati zalagati ne samo za promicanje novih propisa, nego za promicanje zajedničke stege sve Crkve i zahtijevati, kad je potrebno, obdržavanje crkvenih zakona: ta je zadaća prava dužnost, koja spada na njega kao čuvara jedinstva opće Crkve i koja se odnosi osobito na službu riječi, slavljenje sakramenata i blagoslovina, štovanje Boga i svetaca te upravljanje dobrima (4).

Nije suvišno utvrditi da dijecezanski biskup može donijeti propise izvan i bez prethodne biskupijske sinode, jer mu je zakonita vlast, na dijecezanskom području, vlastita i isključiva. Iz istog razloga mora je vršiti osobno (5), i nije mu dopušteno donositi zakone zajedno s drugim osobama, tijelima ili biskupijskom skupštinama.

Pitanja naznačena u nastavku, ne dolaze sva u obzir za raspravu na biskupijskoj sinodi. Tako, ne bi bilo razborito bez razlike podvrgnuti ispitivanju članova sinode pitanja koja se odnose na život i službu klerika. U drugim specifičnim pastoralnim područjima, trebat će da dijecezanski biskup traži od sinode savjet o općim kriterijima ili načelima koji im pripadaju, ostavljajući za poslije, kad sinoda bude završena, objavljivanje određenih propisa. Kao što je rečeno u Uputi (6), na biskupovu razboritost spada odlučiti o kojim će pitanjima sinoda raspravljati.

I. O vršenju "munus docendi"

Biskupi su, u povjerenim im biskupijama, "voditelji cjelokupnog naviještanja riječi" (7). Na njih spada pobrinuti se da se kanonski propisi o službi riječi savjesno obdržavaju i da se kršćanska vjera prenosi ispravno i cjelovito (8). Zakonik kanonskoga prava tumači tu zadaću, pripisujući velike ovlasti dijecezanskom biskupu, u sljedećim područjima:

1. Ekumenizam: zadaća je biskupa, pojedinačno ili okupljenih u biskupskoj konferenciji, dati praktične odredbe o ekumenskoj građi, uvijek vodeći računa o propisima koje je donijela vrhovna crkvena vlast (usp. kan 755 § 2).

2. Propovijedanje: zadaća je dijecezanskog biskupa donositi odredbe o propovijedanju, koje trebaju obdržavati svi koji vrše tu službu u biskupiji (usp. kan. 772 § 1). Posebne prigode za to jesu: - moguće ograničenje propovijedanja (usp. kan. 764);

- odluke pridržane posebnim načinima propovijedanja, koji su prilagođeni potrebama vjernika, kao što su duhovne vježbe, svete misije, itd. (usp. kan. 770);

- skrb da se riječ Božja naviješta vjernicima koji ne uživaju dovoljno redovitu pastoralnu brigu kao i onima koji nisu vjernici (usp. kan. 771);

3. Kateheza: zadaća je dijecezanskog biskupa, uz obdržavanje propisa Apostolske Stolice, izdati odredbe o katehizaciji (usp. kan. 775 § 1), prema različitim načinama koji odgovaraju potrebama vjernika (usp. kan. 777 i 1064), raspoređujući i ono što se odnosi na ispravnu izobrazbu katehista (usp. kan. 780).

4. Misijska djelatnost: dijecezanski biskup treba, u biskupiji, promicati misijsku djelatnost Crkve (usp. kan. 782 § 2) i, ako se biskupija nalazi u misijskim područjima, upravljati i usklađivati misijsku djelatnost (usp. kan. 790).

5. Katolički odgoj: na dijecezanskog biskupa spada da, obdržavajući eventualne propise koje je s tim u svezi izdala biskupska konferencija, upravlja ono što spada na katoličku vjersku pouku i odgoj, koji se daje u bilo kojim školama, ili se obavlja pomoću različitih sredstava društvenog priopćivanja (usp. kan. 804 § 1) (9). Na njega također spada izdavati propise o uređenju katoličkih škola i bdjeti kako bi one uvijek sačuvale svoju istovjetnost (usp. kan. 806).

6. Sredstva društvenog priopćivanja: dužnost je biskupa bdjeti nad izdavalaštvom i upotrebom sredstava društvenog priopćivanja (usp. kan. 823).

II. O vršenju "munus sanctificandi"

Biskupi su "promicatelji i čuvari svega bogoslužnog života u Crkvi koja im je povjerena"

(10). Dijecezanskom biskupu pripada, imajući u vidu odredbe više crkvene vlasti, izdavati za svoju dijecezu odredbe o bogoslužju koje obvezuju svakoga (11). Zakonik kanonskoga prava povjerava zatim normativnoj vlasti biskupa neke posebne zadaće:

- upravljati onim što spada na sudjelovanje nezaređenih vjernika u bogoslužju, obdržavajući sve što je više pravo glede toga odredilo (usp. kan. 230 §§ 2 i 3) (12);

- utvrditi, ako biskupska konferencija nije to učinila, "tešku potrebu" podjeljivanja nekih sakramenata kršćanima koji nisu katolici (usp. ka. 844 §§ 4 i5);

- odrediti uvjete za držanje euharistije u privatnoj kući ili je nositi sa sobom na put (usp. kan. 935);

- tamo gdje je nedovoljan broj svećenika, regulirati da sveto otajstvo mogu izložiti nezaređeni vjernici (usp. kan. 943);

- donijeti uredbe o procesijama (usp. kan. 944 § 2);

- imajući u vidu kriterije u skladu s drugim članovima biskupske konferencije, odrediti u kojim se slučajevima ostvaruju uvjeti za podjeljivanje zajedničkog odrješenja (usp. kan. 961 § 2);

- dati odredbe o zajedničkom podjeljivanju sakramenta bolesničkog pomazanja za više bolesnika istodobno (usp. kan. 1002);

- odrediti propise za slavljenje nedjelje ako nema svećenika, poštujući sve što u vezi s time određuje opći crkveni zakon (usp. kan. 1248 § 2).

III. O vršenju "munus pascendi"

1. O uređenju biskupije

Osim mnogostrukih odredbi različite naravi, koje se traže za prikladno uređenje pastorala biskupije, dijecezanskom biskupu se osobito povjerava:

- posebna odredba o kanoničkim kaptolima (usp. kan. 503,505 i 510 § 3);

- osnivanje biskupijskog pastoralnog vijeća, također izrađivanje njihovih statuta (usp. kan. 511 i 513 § 1);

- odredbe koje osiguravaju pastoralnu brigu za župu za vrijeme župnikove odsutnosti (usp. kan 533 § 3);

- odredbe o maticama (usp. kan. 535 § 1; usp. također kan. 895, 1121 § 1 i 1182);

- odluka o osnivanju župnih pastoralnih vijeća i određivanje pravila koja ih reguliraju (usp. kan. 536);

- izdati propise koji ravnaju pastoralnim vijećima za ekonomska pitanja (usp. kan. 537);

- dalje odredbe o pravima i dužnostima župnih vikara (usp. kan. 548);

- dalje odredbe o pravima dekana (usp. kan. 555; usp. također kan. 553).

2. O stezi klera

Kanon 384 određuje da dijecezanski biskup "posebnom brigom prati prezbitere koje neka sluša kao pomoćnike i savjetnike, neka štiti njihova prava i brine se da oni propisno izvršuju obveze vlastite njihovu staležu i da im budu na raspolaganju sredstva i ustanove koje su im potrebne za unapređivanje duhovnog i intelektualnog života; isto tako neka se brine da se osigura njihovo dolično uzdržavanje i socijalno osiguranje prema pravnoj odredbi".

Drugi kanoni određuju različite mogućnosti tih područja povjerenih biskupskoj skrbi:

- Za ono što se odnosi na izvršenje obveza o kleričkom položaju, neka se pogledaju kanoni: kan. 277 § 3 (zaštita celibata); kan. 283 § 1 (trajanje odsutnosti iz dijeceze); kan. 285 (uzdržavanje od svega što ne dolikuje njihovu kleričkom staležu).

- Glede hrane za njihov duhovni i intelektualni život, treba vidjeti kanone: kan. 276 § 2, t. 4 (pomoć u duhovnim vježbama); kan. 279 § 2 (trajna izobrazba); kan. 283 § 2 (praznici).

- O podupiranju i društvenoj pomoći klerika, vidjeti kan. 281.

Konačno, biskupu pripada uređenje odnosa i uzajamne suradnje svih klerika koji rade u biskupiji (usp. kan, 275 § 1).

3. O ekonomskom upravljanju biskupije

U granicama općeg i posebnog prava, biskup je odgovoran za upravljanje crkvenim dobrima koja su pod njegovom vlašću (usp. kan. 1276 § 2). Glede ekonomskih pitanja na njega spada:

- odrediti umjerene doprinose na području biskupije, prema kanonskim uvjetima (usp. kan. 1263);

- izdati propise o skupljanju priloga, ako nema glede toga odredbe biskupske konferencije (usp. kan. 1262);

- odrediti, kad je potrebno, specijalne kolekte u korist potreba Crkve ( usp. ka. 1265 i 1266);

- izdati propise o namjeni priloga skupljenih od vjernika prigodom bogoslužnih čina takozvanih "župnih" i o nagradi klericima koji te službe obavljaju (usp. kan. 531);

- odrediti daljnje uvjete za osnivanje i prihvaćanje zaklada (usp. kan. 1304 § 2).

Bilješke

1) Usp. kan. 35.

2) Kan. 381 § 1.

3) Usp. kan. 135 § 2; usp. također Upute o biskupijskim sinodama, V, 4.

4) Usp. kan. 392.

5) Usp. kan. 391 § 2;

6) Usp. Upute o biskupijskim sinodama III, A,1; III, C,3.

7) Kan. 756 § 2.

8) Usp. kan. 386.

9) Pošto se u popisu kanona ZKP, uz pismo kardinala državnog tajnika predsjednicima biskupskih konferencija od 8. studenoga 1983, ovaj 804. kanon pojavljuje u popisu slučajeva u kojima konferencije ne moraju ali mogu izdati dodatne propise, ipak je donošenje takvih propisa uvelike prikladno. Spomenuti je popis, osim toga, bio načinjen kao naznaka da pomogne biskupskim konferencijama utvrditi pitanja koja su u njihovoj nadležnosti.

10) Kan. 835 § 1.

11) Usp. kan. 838 §§ 1 i 4; usp. također kan. 841.

12) O služenju žene kod oltara i interventu dijecezanskog biskupa obzirom na to, usp. "responsum" Papinskog vijeća za tumačenje zakonskih tekstova od 11. srpnja 1992, zajedno s napomenom Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, objavljenih u AAS 86 (1994) str. 541-542.

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr