HR

Aktualnosti

Objavljeno: 16.11.2026.

Održan Svećenički dan Zagrebačke nadbiskupije

Svećenički dan Zagrebačke nadbiskupije održan je u Velikoj dvorani Hrvatskoga katoličkog sveučilišta u ponedjeljak 16. studenoga 2026. godine. Tema ovogodišnjeg Svećeničkog dana bila je "Sakrament pomirenja pred izazovima suvremene kulture i društva", a govorili su sudski vikar Međubiskupijskog suda prvoga stupnja u Zagrebu i pročelnik Katedre kanonskog prava na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu preč. prof. dr. sc. Josip Šalković, povjerenik za formaciju trajnih đakona i pročelnik Katedre liturgike na KBF-u vlč. doc. dr. sc. Milan Dančuo te duhovnik u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu vlč. mr. sc. Ivan Grbešić.

Susretu su nazočili zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša, zagrebački nadbiskup u miru kardinal Josip Bozanić, zagrebački pomoćni biskupi mons. Ivan Šaško, mons. Mijo Gorski, mons. Vlado Razum i mons. Marko Kovač te svećenici Zagrebačke nadbiskupije i oni koji djeluju na području nadbiskupije.

Nakon molitve okupljene je pozdravio nadbiskup Kutleša, istaknuvši kako je tema Svećeničkoga dana - sakrament pomirenja - za svakog svećenika životna, a ne samo teorijska. "U sakramentu pomirenja srca naših vjernika pronalaze iscjeljenje i utjehu, a ispovjednik postaje svjedok snage Božje milosti bez koje ni sam ne može dostojno živjeti svoj svećenički poziv."

Govoreći o susretu proroka Natana i kralja Davida poslije kraljeva grijeha s Bat-Šebom, kazao je kako "u Davidu možemo prepoznati lice suvremene kulture i društva, ukratko: lice našega vremena. Živimo u kulturi koja vrlo glasno sudi. Javni prostor, mediji i društvene mreže puni su presuda, optužbi i zahtjeva za kaznom. Nikada se nije toliko javno moraliziralo o drugima. Ipak, ista ta kultura teško izgovara riječ „grijeh“ kad govori o sebi. Grijeh se pretvara u pogrešku, slabost, okolnost, dijagnozu ili tuđu krivnju."

Dodao je kako "kultura koja poriče grijeh ne postaje time blaža. Postaje nemilosrdnija. Ako nema grijeha, nema ni oproštenja. Ostaje samo jedno od dvoga: ili se nekoga opravdava u svemu ili ga se osuđuje do uništenja. Između te dvije pogubne krajnosti nema mjesta za riječ koja oslobađa. Naš svijet zna optužiti, ali ne zna oprostiti."

Nadbiskup je naglasio kako je to razlog zbog kojega sakrament pomirenja nije stvar prošlosti. "On je istodobno jedan od najvećih izazova i najdragocjenijih darova koje Crkva može ponuditi suvremenomu svijetu. Ispovjedaonica je povlašteno mjesto gdje se najdublja istina o čovjekovu grijehu razotkriva ne zato da bi čovjek bio osuđen, nego da bi primio oproštenje koje iscjeljuje."

Istaknuo je proroka Natana kao primjer, podsjetivši da je on poslan: "Ni mi u ispovjedaonici ne djelujemo vlastitom zaslugom ni vlastitim autoritetom. Krist nas je poslao. Ta svijest daje nam slobodu, a istodobno nas čini poniznima." Nadbiskup Kutleša rekao je kako je Natan i mudar kad Davidu pripovijeda prispodobu: "Suvremeni čovjek rijetko će prihvatiti istinu koja mu se nameće izravno, ali je često spreman prepoznati je kada se sama u njemu probudi. To od nas traži strpljivo slušanje, pastoralnu mudrost i sposobnost da pomognemo čovjeku da „dođe k sebi“. Ispovjednik nije istražitelj. On je liječnik i brat."

Kao treću Natanovu karakteristiku Nadbiskup je naveo hrabrost: "Ne bismo smjeli, iz straha da nas netko neće razumjeti, prešutjeti istinu ili grijeh nazvati drugim imenom. Milosrđe bez istine ne liječi. Ono samo umrtvljuje bol. Kad istinu izgovaramo s ljubavlju, ona ne ponižava, nego oslobađa. Ali naša služba ne završava razotkrivanjem grijeha. Svećenik nije samo glasnik istine o grijehu, nego prije svega služitelj Kristova oproštenja."

"Nema odgađanja ni ponižavanja. Između priznanja i oproštenja tek je jedan dah. To je srce sakramenta svete ispovijedi. Iz ispovjedaonice nitko ne bi trebao izaći s osjećajem da je bio na sudu bez milosti, nego s iskustvom susreta s Ocem punim milosrđa", poručio je nadbiskup Kutleša svećenicima opisavši Natana kao glasnika oproštenja.

Na kraju je kazao: "Ne bismo bili iskreni kad bismo se u ovoj priči prepoznavali samo u Natanu. Svatko je od nas i David. I mi znamo biti oštri suci drugih, a slijepi za sebe. I mi imamo stvari koje smo, kao David, „radili tajno“. I nama treba Natan. Samo onaj tko i sam redovito kleči kao pokornik može vjerodostojno sjediti kao ispovjednik. Zato vas bratski molim: nemojte zanemariti vlastitu ispovijed. Imajte svoga Natana, ispovjednika i duhovnoga pratitelja koji će vam ponekad s ljubavlju reći: „Ti si taj čovjek.“ Imajte zatim radost da od njega čujete riječi oproštenja. Svećenik kojemu je oprošteno najbolji je propovjednik milosrđa."

Uslijedila su izlaganja vlč. Dančua, vlč. Grbešića i preč. Šalkovića. Vlč. Dančuo govorio je iz liturgijske i pastoralne perspektive, istaknuvši: "Tek kada župa živi kao zajednica krštenika, svjesnih svoga poziva na svetost i okupljenih oko euharistije, i sakrament pomirenja prestaje biti tek pobožna obveza ili formalnost. Zato korištenjem punog bogatstva reda pokore, pomoći ćemo vjernicima da sakrament ne doživljavaju kao mučno ili formalno nabrajanje pogrešaka, nego kao radosni susret s Ocem milosrđa koji nas u Duhu Svetom i u krilu svoje Crkve uvijek iznova pridiže i obnavlja."

Vlč. Ivan Grbešić poručio je okupljenima kako "naš pastoralni izazov nije samo ponovno govoriti o grijehu, nego pomoći čovjeku otkriti da priznavanje grijeha nije poniženje, nego put prema slobodi, ozdravljenju, iscjeljenju i novom životu. Braćo, mi ne znamo zašto Bog nekome podari ozdravljenje, a nekoga pozove da ga slijedi kroz križ bolesti, ali znamo da nikad ne smijemo čovjeku uskratiti blizinu Krista koji oprašta, liječi, krijepi i daje nadu po sakramentima."

Podsjećajući na odredbe kanonskoga prava o sakramentu pokore preč. Šalković naglasio je kako one "ne postoje da bi sputavale naš pastoralni rad, već da bi se svakome dalo ono što mu pripada. I pomalo stroga pravna zaštita vjernicima omogućava da bez straha pristupe Božjem milosrđu, a svećeniku daju pravnu sigurnost da ostane vjeran Kristu i crkvi."

Po završetku izlaganja uslijedila je rasprava nakon koje je rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta preč. Željko Tanjić ukratko predstavio djelovanje i napredak HKS-a. Susret je završio molitvom Angelusa i zajedničkim objedom.

Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije
Ispišite stranicu: