HR
U subotu 9. lipnja u Hrvatskom nacionalnom svetištu u Mariji Bistrici održano je 44. hodočašće bolesnih, starih i nemoćnih osoba te medicinskog osoblja. Hodočašće je organizirao Caritas Zagrebačke nadbiskupije u suradnji s preč. Zlatkom Korenom, bistričkim župnikom i rektorom Svetišta. Zagrebački Caritas u suradnji s udrugom »Job« organizirao je prijevoz s dva autobusa - od kojih je jedan bio posebno prilagođenim za prijevoz osoba s invaliditetom - a zahvaljujući brojnim župnicima toga se dana u Mariji Bistrici okupilo oko 5.000 vjernika.
Na početku euharistijskog slavlja preč. Koren pozdravio je hodočasničke skupine iz župa: Marija Magdalena - Kneginec Gornji, Majka Božja Snježna - Trnovec, sv. Mihovil - Žminj, sv. Jakov - Prelog, sv. Nikola biskup - Koprivnica, sv. Katarina - Hlebine, Sedam Žalosti Bl. Djevice Marije i Svetog Križa - Kotoriba, sv. Martin - Velika Trnovitica, Sveta Tri kralja - Stara Ploščica; dvije sisačke župe: Uzvišenje Svetoga Križa i Pohoda Bl. Djevice Marije; zagrebačke župe: Presveto Trojstvo - Prečko, sv. Mihael i sv. Leopold - Dubrava, Pohoda Bl. Djevice Marije - Kaptol, sv. Juraj - Trnje, dvije skupine mladih iz župa Vrbani i Voltino; Caritas župe Vidovec i Caritas Zagrebačke nadbiskupije; zagrebačke udruge umirovljenika: Poljanice, Vukomerec, Šestine, Dubrava-Trnava; udruge: Humanitarna neprofitna udruga za osmišljavanje života osobama s invaliditetom »Job« i Udruga za pomoć osobama s mentalnom retardacijom Grada Siska; Centar Stančić; redovnice i redovnike te brojne druge hodočasnike - među kojima su bile i predstavnice Hrvatskog katoličkog društva medicinskih sestara i tehničara.
»ISUS NAS OZDRAVLJA ZA KRALJEVSTVO BOŽJE«
Euharistijsko slavlje u prostoru Crkve na otvorenom bl. Alojzija Stepinca započelo je u 11 sati. Uz dvadesetak svećenika-suslavitelja, predvodio ga je bistrički kapelan vlč. Luka Slijepčević. U nadahnutoj propovijedi između ostaloga je naglasio: »Bolest i patnja nedužnih oduvijek na kušnju stavljaju naš ljudski život. (…) Čini mi se da upravo kroz bolest čovjek otkriva svoje pravo lice. U bolesti doživljavamo nemoć, ograničenost i privremenost. Bolest može čovjeka dovesti do tjeskobe, do zatvaranja u sebe, ponekad čak i do očaja i pobune protiv Boga. Ali može ga dovesti i do veće zrelosti, pomoći mu da u svojem životu razluči ono što je bitno te se okrene k onome uistinu bitnome u životu. Bolest čovjeka vrlo često izazove da Boga traži i da mu se vrati.
(…) Ne šalje li nam tijelo sve češće signale i preko psihosomatskih bolesti koje nam govore da su smirenost i životno zadovoljstvo preduvjet za zdravlje duše i tijela. (…) Mnogima je danas govor o grijehu teško probavljiv. Ako uklonimo pojam grijeha neće li onda sve biti dopušteno. Svijet u kojem živimo želi baš to: ukloniti svako ograničenje.
(…) Kako je teško suočiti se sa grijehom u sebi. Plod grijeha je i osjećaj krivnje zbog kojega se onda i naša duša može razboljeti.« Predstavljajući zatim bolesnicima Isusa Krista kao Otkupitelja koji ozdravlja za Kraljevstvo Božje istaknuo je: »Isusu je važno da i mi prepoznamo ono što je bitno u našemu životu jer imam dojam da svakoga dana tražimo puno nebitnih stvari. Bolesnik iz današnjeg Evanđelja nije znao što želi i zato ga Isus pita: Želiš li ozdraviti?
(…) Isus unosi preokret u njegov život! (…) Isus stavlja u odnos zdravlje i grijeh. Ako smo i malo iskreni priznat ćemo sami sebi da grijeh unosi nered i nemir u naš duh, a kada duh više ne može izdržati posljedice se osjećaju na duši, a na kraju i na našem tijelu.« Na završetku homilije vlč. Slijepčević potaknuo je članove obitelji, osobe koje su najbliskije teškim bolesnicima da se ne ustručavaju istima progovoriti o potrebi pomirenja s Bogom pred kraj života te predložiti dolazak svećenika, što je posebno važno za one osobe koje se godinama nisu ispovjedili i pričestili. »I možda je baš tu čovjekova najveća nemoć: u osjećaju da ne možeš sam sebi oprostiti, da niti oprost drugih nije dovoljan već da trebaš oproštenje od Onoga koji je Ljubav, od onoga koji je stvorio ljudsko srce.
(…) Danas je toliko malo ozdravljenja po vjeri. Čini mi se da želimo ozdraviti samo za ovaj život kako bismo u ovom životu uživali. Isus kada ozdravlja, on ozdravlja za Kraljevstvo Božje jer nema nikakvog smisla ozdraviti na ovoj zemlji pa opet živjeti kao da Boga nema, opet živjeti za ovaj svijet. Najveće ozdravljenje koje možemo dobiti je ozdravljenje duha. (…) I kada ozdravimo u duhu tada ćemo moći i u bolesti biti zdravi, sretni, vjerovati da nas Bog vodi.«
Za vrijeme liturgijskog slavlja podijeljen je sakrament bolesničkog pomazanja, a prije i tijekom svete mise hodočasnici su se mogli ispovjediti. U cintoru bistričkog svetišta s početkom u 14 sati preč. Koren predvodio je pobožnost križnoga puta, nakon koje je podijelio blagoslov s Presvetim Oltarskim Sakramentom.
Hodočašće bolesnih, starih i nemoćnih osoba te medicinskog osoblja na Mariju Bistricu Caritas Zagrebačke nadbiskupije prvi put je organizirao 1969. godine. Ove godine za osvježenje hodočasnike pobrinula se Bionatura Bidon vode d.o.o. - Atlantic Grupa grupa darovavši Caritasu za njih vode, mineralne vode te Cedevite GO!, a Catering Mia osigurao je okrijepu volonterima donacijom sendviča.
Za Caritas Zagrebačke nadbiskupije:
Stjepan Moškatelo
