Aktualnosti

Protekli tjedan bio je posebno iskustvo za novih 27 župnih animatora mladih Zagrebačke nadbiskupije, koji su sa svojim povjerenikom za mlade, animatorima voditeljima, bogoslovima i svećenicima od 3. do 10. kolovoza boravili u Domu sv. Martina na Malom Lošinju. Kroz molitvu, zajednički rad, kateheze, radionice, igre, svetu misu i druženja učili su kako geslo ovogodišnjeg animatorskog ljeta: „Dani u kojima ne učinimo ništa za druge, već samo za se, to su izgubljeni dani“ provesti u djelo, urezati u svoje srce i svakodnevni život.

Tjedan ispunjen zajedništvom i kreativnošću

Mladi su kroz cijeli tjedan usvajali nova znanja o tome tko je animator, kakav animator treba biti, o čemu posebno mora voditi računa te na koji način treba surađivati unutar župe i unutar Nadbiskupije. Zatim su naučili što je to kateheza, od čega se ona sastoji, tko je u središtu svake kateheze ili bilo kojeg susreta. Sastaviti svoju katehezu za mlade bio je veliki izazov koji su svi uspješno svladali te spoznali da puno toga mogu napraviti ako samo vjeruju i budu ustrajni.

U četvrtak, Dan šutnje, u osobnoj molitvi i razmatranju te u klanjanju Presvetom Oltarskom Sakramentu donijeli su pred Gospodina sve svoje brige i strahove, ali i želje i ciljeve. Petak je bio dan kreativnosti i surađivanja kroz glumu, video isječke i likovno kreativno izražavanje te se i to pokazalo jako uspješno.

Cilj je tog dana bio staviti mlade u situaciju gdje se sami moraju dogovoriti i nešto učiniti kako bi dobili završni proizvod na korist svih. Kao šlag na torti, subota je bila u znaku oratorija u kojem su sve naučeno u proteklih nekoliko dana prenijeli u praksu. Na kraju tjedna, na dan Gospodnji, zajedno su uživali i odmarali na otoku Iloviku.

Dom sv. Martina je naš dom

Kako ne bi sve ostalo samo na opisima događanja, evo nekoliko dojmova mladih koji su protekli tjedan boravili u Domu sv. Martina. „Teško da sam ikad doživio nešto slično ovom na Malom Lošinju, a posebno smisao cijelog animatorskog ljeta, a to je zajedništvo. Kao što smo Dom sv. Martina očistili za pola sata zajedno, isto tako smo i sebe mogli očistiti u zajedništvu i razgovoru s drugima. Bilo mi je jako lijepo. Na kraju našeg zajedničkog tjedna, svi su željeli ostati bar još jedan tjedan, ali nitko nije uspio u tom naumu, pa ni ja, jedino moje u moru izgubljene naočale s kojima bih radio zamijenio mjesto“, rekao je Kristijan Lipovac iz Župe Uznesenja BDM, Stenjevec.

Svoje dojmove je u jednoj rečenici sažeo i Petar Zeljko iz Župe BDM Kraljice apostola iz Zaprešića: „Ne znam što bih mogao više reći osim da ni jedan čovjek ne može razumjeti ono što nije iskusio.“  Animatorica Župe BDM Majke Crkve iz Trnovčice Iva Karačić dodaje: „Lošinj je mjesto prepuno sunca, smijeha i molitve. Uz predivno plavo more i prirodu koja nas okružuje shvatimo koliko je savršeno svako djelo Božjeg stvaranja.

Kroz pjesme, igru i zabavu sklopimo najljepša prijateljstva i naučimo voljeti i cijeniti sve ljude koje susretnemo. U tišini i molitvi uranjamo u dubinu duše i pronalazimo mir koji samo u Bogu možemo spoznati. Ukratko, Lošinj je mjesto gdje naučimo pronalaziti Boga u svemu i svakome oko nas, kao i u nama samima.“

Svjedočanstvo vlastitim životom

Župne animatore mladih trećeg tjedna animatorskog ljeta kroz radionice su vodili animatori voditelji: Valentina Gusić, Leo Lang i Danijela Tomić, a cijeli tjedan ne bi mogao biti tako plodonosan i poseban bez svećenika vlč. Tomice Božičeka i vlč. Ivana Vučaka te povjerenika za mlade Zagrebačke nadbiskupije, vlč. Ivice Budinšćaka, koji su svojim primjerom, lijepom riječju i poticajno propovijedi, a naravno i sakramentom sv. ispovijedi uvijek bili tu kad je mladima bilo potrebno.

Pred mladim animatorima sad je teži zadatak - pretočiti oni što su naučili u djelo. Dok se još sliježu dojmovi i kad su se vratili u svoju svakodnevnicu te trebaju prigrliti svoje daljnje obveze, najviše im može pomoći iskustvo koje su stekli u proteklom tjednu, zajedništvo koje su osjetili, znanja koja su usvojili i sve ono što su od Gospodina primili - to trebaju prenijeti drugima, svojim bližnjima koji to nisu iskusili. Naravno, za to postoji samo jedan način – svjedočenjem vlastitim životom!