HR
Objavljeno je apostolsko pismo Benedikta XVI. u obliku motu proprija, naslovljeno "Ubicumque et semper", o ustanovljenju Papinskoga vijeća za promicanje nove evangelizacije.
"Crkva je dužna uvijek i posvuda naviještati evanđelje Isusa Krista. On, prvi i krovni vjerovjesnik, na dan je uzašašća Ocu zapovjedio apostolima: Idite dakle i učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih uime Oca i Sina i Duha Svetoga! Učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio! Crkva je Božji puk odabran da naviješta divna djela Božja, cijeli je svijet neumorno upoznavala s ljepotom evanđelja, naviještajući Isusa Krista, pravoga Boga i pravog čovjeka, istoga "jučer, danas i uvijek", koji je svojom smrću i uskrsnućem zaslužio spasenje, ispunjajući davno obećanje. Naviještanje je dakle nastavljanje Gospodinova djela i bit crkvene naravi", piše Sveti Otac u uvodu dokumenta. Osvrćući se na društvene preobrazbe tijekom stoljeća, na napredak znanosti i tehnike, na veće mogućnosti života i individualne slobode, na gospodarski razvitak, na miješanje kultura i naroda te na međuovisnost naroda, Papa tvrdi da su se sve te promjene odrazile i na vjersku dimenziju čovjeka, u obliku gubljenja osjećaja za sakralno, poljuljavši nekada čvrste temelje, poput vjere u Boga stvoritelja, objave Isusa Krista, jedinoga spasitelja, kao i zajedničko shvaćanje temeljnih iskustava čovjeka, poput rođenja, smrti, obitelji te naravnoga moralnog zakona. Premda to mnogi smatraju oslobođenjem, ipak je iznutra osiromašilo čovjeka jer se urušio temelj na kojem sve počiva. O odnosu Crkve i modernoga svijeta podrobno se raspravljalo na II. vatikanskom saboru, a papa Pavao VI. je u apostolskoj pobudnici Evangelii nuntiandi upozorio da su se mnogi kršćani udaljili od vjere u Isusa Krista, drugi pak slabo ili uopće ne poznaju vjerske istine, te da intelektualci žele upoznati Isusa Krista ali ne u svjetlu nauka koji su primili u djetinjstvu. Crkva stalno mora tražiti sredstva i prikladan govor da ljudima navijesti ili ponovno govori o Božjoj objavi i vjeri u Isusa Krista, istaknuo je papa Pavao VI. u dokumentu Evangelii nuntiandi. Na obvezi naviještanja evanđelja papa Ivan Pavao II. temeljio je pak dobar dio svoga učiteljstva. On je u pojmu "nova evangelizacija" sažeo zadaću današnje Crkve, naročito u krajevima koji su smatrani kolijevkom kršćanstva. Nova se evangelizacija tiče odnosa Crkve s vanjskim svijetom, no prije svega na trajnu nutarnju obnovu; evangelizacija dakle ima biti istodobna i prema unutra i prema van. Apostolska posinodska pobudnica kaže: Cijeli krajevi i narodi, gdje su kršćanski život i vjera nekoć cvjetali i stvarali nove zajednice žive vjere danas su na velikome iskušenju zbog izraženije vjerske ravnodušnosti, sekularizma i ateizma. Ponajviše je riječ o zemljama takozvanog "Prvoga svijeta" u kojem materijalno blagostanje i konzumizam potiču ljude da žive "kao da Bog ne postoji", a vjerska ravnodušnost i odstranjivanje Boga iz praktičnog života jednako su opasni kao i militantni ateizam. Kršćanska se vjera, premda je nazočna u tradicionalnim i obrednim priredbama, nastoji isključiti iz najznačajnijih trenutaka ljudskog života, kao što je rođenje, patnja i smrt. Premda je u nekim narodima sačuvana živa tradicija pobožnosti i narodne religioznosti, ipak postoji opasnost da se ta moralna i duhovna baština izgubi pod utjecajem sekularizacije i navale sekta. Jedino nova evangelizacija jamči rast čiste i duboke vjere koja može preobraziti tradiciju u snagu istinske slobode, pod uvjetom da se u tim zemljama obnovi kršćansko tkivo crkvenih zajednica. U tu je svrhu Sveti Otac u okviru Rimske kurije ustanovio neovisno tijelo – Papinsko vijeće za promicanje nove evangelizacije – da mjesne Crkve podupire u obnavljanju kršćanskog tkiva. (ika / gk)
