Aktualnosti

Središnje uskrsno euharistijsko slavlje u župi sv. Anastazije u Samoboru predvodio je pomoćni zagrebački biskup Mijo Gorski, u zajedništvu s domaćim župnikom i dekanom preč. Ivicom Cikom, župnim vikarom vlč. Markom Nimcem i đakonom vlč. Domagojem Topićem. Vjernici su s radošću dočekali biskupa Gorskog, posebno stoga što je koncem devedesetih bio ovdje župnik. Doduše, samo godinu dana, kako je i sam na kraju mise spomenuo, ali poznanstva su ostala i uvijek se lijepo ponovno susresti.

Prenoseći i tumačeći poruku Uskrsa, u propovijedi je rekao: „Isusovo uskrsnuće mijenja naše odnose. Mijenja najprije odnos prema Bogu, koji nam se pokazuje kao milosrdan, kao darivatelj mira i oproštenja i pred kojim se onda i mi kao vjernici drugačije odnosimo. Naime, ako postoji vječni život, onda i ono što sad činimo, u ovom životu, jest itekako važno za vječnost. Ništa ne nestaje. Ništa nije nevažno. Naš život, naše riječi, naša djela, imaju svoj odjek u vječnosti, pred Bogom, pred Isusom Kristom, kojega je Otac postavio Gospodarom živih i mrtvih. I zbog toga je nekim ljudima jako teško vjerovati, odnosno ne žele prihvatiti to, jer onda sam ja odgovoran za svoje postupke, onda će sve što činim, sve što jesam, pred Božjim očima izići na vidjelo.“



Nadalje, biskup Gorski kazao je kako „Bog u svakom čovjeku može izvesti promjenu na dobro. I nitko se ne smije zatvoriti pred tim milosrđem Božjim, pred tom snagom Božjom koja dolazi potpuno besplatno u naš život da nas iznutra i utješi i nosi i ohrabri, da nam iznutra pruži priliku za jedan novi početak, a to svi želimo: s Bogom započeti iznova.“

„Uskrsnuće mijenja također naše međuljudske odnose. Gledajte samo kako smo se zapetljali: počevši od obitelji, bračnih odnosa, obiteljskih odnosa, nepovjerenja koje je izraslo, susjedskih svađa, ogromnog nepovjerenja u našu Domovinu, u naše ljude koji su tu, teškoća s kojima se susrećemo, da više ne znamo kuda bi. I mnogi kažu: „Premašilo me to! Život me premašio! Ne mogu više! Moram se maknuti!“ I bježe. Neki iz braka, neki iz obitelji, neki iz Domovine, uvijek nadajući se da će riješiti svoj problem“, podsjetio je biskup i dodao: „Ali, braćo i sestre, mi sebe svugdje nosimo. Ne ide tamo drugdje neki drugi čovjek. Onaj isti čovjek, muškarac i žena, odlaze. Promjena se događa ne negdje drugdje. Gdje je Isus uskrsnuo? U svojem grobu! Tamo gdje je kamen bio navaljen! Tu je ustao na novi život. Ne negdje drugdje! A to nam, braćo i sestre, govori da se i naša promjena, naše mijenjanje stvari, ne događa negdje drugdje, nego tamo gdje nam je možda najteže. Ali ne samo našom snagom, nego snagom Božjom. Zato nam Uskrs koji slavimo, daje takvu nadu u i ohrabrenje da ne sustanemo u izgradnji onog što je dobro i lijepo.“



Pjevanje je animirao zbor sastavljen od pjevača i svirača koji su, u vrijeme kad je biskup Gorski bio župnik, činili župni zbor mladih, a danas se povremeno okupljaju i pjevaju. Na kraju mise biskup Gorski zadržao se u razgovoru s vjernicima.