HR
Uzor u rukometašu Stepincu
Uoči odlaska na Olimpijske igre u Londonu hrvatsku rukometnu reprezentaciju u Zagrebu primio je u ponedjeljak 23. srpnja zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski. Najbolji hrvatski rukometaši, predvođeni izbornikom Slavkom Golužom, kapetanom Igorom Vorijem, Ivanom Balićem i ostalim adutima izdvojili su vrijeme prije leta u Veliku Britaniju i posjetili prostorije Nadbiskupskoga duhovnog stola.
"Sportsku igru možemo usporediti s vjerom. Da bi se postigao uspjeh nisu dovoljne samo noge ili ruke, potrebno je da čovjek sav uđe u to, i tijelom, i srcem i umom, baš kao u vjeri. Nema polovičnih, a uspješnih sportaša, ljudi i kršćana", naglasio je biskup Gorski.
Biskup je ujedno podsjetio na rimske dane bl. Alojzija Stepinca, kada se tadašnji student iz Krašića bavio rukometom. "Uvijek je tako gradio igru za čitavu ekipu, pa je nastala izreka da tko sa Stepincem igra sigurno pobjeđuje. Želim da vam on na pohodu prema odličjima bude zaštitnik i uzor", zaključio je mons. Gorski.
"Već je postao običaj da prije najvećih natjecanja dođemo primiti Božji blagoslov, kako bismo dobili potrebnu mudrost i snagu na putu do našega cilja", zahvalio je u ime rukometnoga kolektiva izbornik Goluža.
Biskup Gorski i povjerenik za pastoral sportaša Zagrebačke nadbiskupije Marijan Spehnjak darovali su rukometašima blagoslovljene krunice i monografije "Zajedno u Kristu". Sportaši su uzvratili poklonivši olimpijsku rukometnu loptu s potpisima svih igrača.
Hrvatske rukometaše, treću momčad Europe, u jakoj skupini na Olimpijskim igrama očekuju susreti s Danskom, Španjolskom, Srbijom, Mađarskom i Korejom. Najbolje četiri momčadi plasirat će se u četvrtfinale. Hrvatska rukometna vrsta najuspješniji je hrvatski kolektiv na Igrama, s dvije zlatne medalje u Atlanti 1996. i Ateni 2004. godine. (tš, gk)
Izgrađujte zdravi ponos
„Nema polovičnih a uspješnih sportaša, nema polovičnih a dobrih ljudi, nema polovičnih a dobrih kršćana. Između vjere i sporta mnogo je toga slično. Da bi se postigao uspjeh potrebno je veliko odricanje. I što je cilj veći, odricanje, napor i vježbe su teže.
Igra, pogotovo timska, da bi bila uspješna nužno podrazumijeva izgradnju međusobnog povjerenja, prijateljstva, zajedništva, baš kao i u Crkvi. Ono što se događa jednome, na sve se odnosi. Uspjeh jednoga, uspjeh je svih. Uspjeh cjeline ekipe, uspjeh je pojedinca, a i poraz boli sve, makar je samo jedan poražen.
Kada uspoređujemo vjeru i sportsku igru, možemo se naći na tim razinama. Vidimo kako je za uspješan tim, ekipu, od presudne važnosti da izgrađuje svoj ponos. Kad uspijete, niste samo vi ponosni, i mi smo ponosni, cijela nacija je ponosna. Ta izgradnja ponosa je danas itekako važna, a nedostaje nam zdravog ponosa, nedostaje nam vjere da možemo i moramo uspjeti. Stoga mogu reći da je vaša igra ne samo vaša, nego je i hrvatska, a ona je i javno svjedočenje vjere kad god netko s vjerom, iskreno na sebi učini znak križa.
Nalazimo se u dvorani koja je zapravo smještena u kuli. Zid je debeo više od 3 metra. Ta je kula služila za obranu i nikad je neprijatelj nije osvojio. Asocira na obranu. Želim da vaša igra bude takva – neprobojna u obrani, neosvojiva u obrani. Ali sami znate da je najbolja obrana uspješan napad. Bez obzira na sve treninge, na sve pripreme koje su mukotrpne i mučne, ne ide ako nije sve u glavi posloženo. Sve je u glavi i u srcu! Kad je u glavi i srcu posloženo onda su i vidljivi vanjski uspjesi. Tu nutarnju duhovnu snagu daje vam Bog“, poručio je mons. Gorski hrvatskim rukometnim olimpijcima.
