Aktualnosti

Pomoćni biskup zagrebački mons. Mijo Gorski predvodio je u subotu 7. rujna u Čučerju misno slavlje prigodom početka 301. Zavjetnog hodočašća vjernika grada Zagreba Majci Božjoj Bistričkoj.

Na početku Zavjetnog hodočašća i misnog slavlja, biskup je srdačno pozdravio okupljene vjernike, braću svećenike preč. Marka Kovača, kancelara Zagrebačke nadbiskupije, vlč. Alena Lulića, upravitelja Župe Uzašašća Gospodnjega, Zagreb - Sloboština, župnika domaćina vlč. Marka Torbara, sestre redovnice i sve hodočasnike, štovatelje Marijine, zagrebačke pješake koji izvršuju zavjet koji su nekada davno dali naši pradjedovi, a ostao je do danas kao obaveza zahvalnosti za ono što smo primili po Marijinu zagovoru.

“Hodočašćem se može opisati cijeli jedan život kršćanina, od zemlje do neba. I na tom putu imamo divne zagovornike. Spominjemo se na ovom hodočašću prvog hodočašća bl. Alojzija Stepinca prije 90 godina upravo odavde iz Čučerja. Tom prilikom je pun nade i želje rekao da se nada kako će njegovi nasljednici također rado hodočastiti Majci Božjoj u Mariju Bistricu. Upravo na Bistrici uzdignut je na čast oltara. Spominjemo se i veličanstvenog događaja, vjerojatno su neki od vas bili sudionici prije 40 godina, u vrijeme bivše Jugoslavije, Nacionalnog kongresa u Mariji Bistrici, kao krunu svih nastojanja koje je Crkva u Hrvatskoj tijekom više godina, čak i desetljeća, vodila oblježavajući 1300 godina kršćanstva u Hrvata. U posebno dragom spomenu ostao nam je prvi pohod Ivana Pavla II, prije 30 godina, koji je toliko zadužio našu domovinu i ohrabrio ranjenu Hrvatsku i sve nas potaknuo na put pomirenja i na put obnove. I doista, ostala je tuga, poraslo je razočaranje, rane teško zacijeljuju, ali milošću Božjom i zagovorom Marijinim, nema mržnje”, istaknuo je na početku homilije biskup Gorski, spominjući i naše zagovornike kod Boga, sv. Marka Križevčanina i Slugu Božjeg Franju Kuharića, čije je vjerno svjedočenje i nepokolebljiva vjera omogućilo proglašenje Alojzija Stepinca u Mariji Bistrici blaženim. Svi ovi veliki događaji vezani su uz Svetište Majke Božje Bistričke i uz Marijin zagovor.

“Svi ovi ljudi nisu imali kao poticaj zakone, interese niti obaveze. Samo ljubav prema Bogu i bližnjemu, vjernost Kristu i Crkvi. Svetost je plod vjere i ljubavi prema Bogu i čovjeku, a ljubav uvijek podrazumijeva i žrtvu. Mogli bismo reći da kada Isus govori o žrtvi i o križu, govori o ljubavi. Kao što i mi u Njegovom križu prepoznajemo Božju ljubav. Ponekad ta ljubav završava mučeništvom. Ta zahtjevnost ljubavi prema Kristu izrečena je u Evanđelju riječima: Hoće li tko za mnom neka se odreče samoga sebe i neka ide za mnom. Pred tim zahtjevom mi često ustuknemo pa nitko ne želi imati neku muku u svom životu. U vremenu u kojem se govor o žrtvi i vjernosti smatra nazadnim, a Crkva je tako poželjna meta svih mogućih napada i kritika, mi se čak niti ne sjetimo zahvaliti Bogu za dobra koja uživamo jer smo često zaslijepljeni iluzijom života koja nam se servira: bez boli, mlad, zdrav, bezbrižan, život koji poznaje samo prava, a nikakve obveze. I na suptilni način se smišljenim pristupom kojem se sve duhovne vrijednosti obezvrjeđuju, sve svodi na korist, ovdje, odmah, sada i tako se razara svako dobro u čovjeku i narodu. Ovo vrijeme traži uzore vjere i jasno svjedočanstvo vjernosti“, istaknuo je biskup Gorski.

Govoreći o tri čina ljubavi, biskup Gorski je naglasio da je: “prvi čin ljubavi prema Bogu odricanje od svoje volje. To znači svim snagama zagrabiti život koji imamo  ali uvijek svjesni da se ništa ne događa bez Božjeg plana, raskinuti s grešnim vezama, sponama, prepustiti se Božjem djelovanju i vodstvu s pouzdanjem kojim govori Sveto pismo: Prepusti Gospodinu putove svoje i on će sve voditi."

"Drugi čin ljubavi je prihvatiti protivljenje zbog istine, zbog Isusa Krista pa čak i od svojih najbližnjih. To protivljenje osjeća svaka generacija i mi također. Evanđelje koje ne dotiče, ne potiče i ne tjera na razmišljanje, nije Kristovo Evanđelje. Važno je ne bojati se iznijeti svoj stav, priznati da postoje stvari koje su nespojive s Evanđeljem i naukom kršćanske vjere, sa životom kršćanina. Naučimo prihvaćati kritiku i suprotstavljanja i iskrivljena tumačenja naših najplemenitijih pothvata", rekao je biskup Gorski te nadodao da je "treći čin ljubavi prihvatiti odgovornost za svoj i tuđi život. Možemo to zvati križevima našega života, ali radije ih zovimo činom ljubavi. Ta se ljubav očituje u tisućama oblika mučeništva, zapravo, svjedočenja za Krista koja ne traju sat ili dan, već cijeli život. I umiranje se događa u  svakom obliku bračne vjernosti, obiteljske ljubavi, roditeljske skrbi za djecu. Svjedočenje za Krista događa se u svakoj pravednoj borbi za društvenu pravednost, za zauzimanje za one koji si sami ne mogu pomoći, u međusobnoj solidarnosti. Potvrđuje se u trajnoj borbi za istinu međusobnim odnosima, u političkim obećanjima, u medijskom prikazivanju događaja, u formiranju javnosti. Svjedočenje za Krista potvrđuje se u odluci u kojoj se ne koristi prilika za osobni profit, a zauzvrat se zataji vjera ili istina”.

“Budi s nama svaki čas… Isus, Spasitelju naš! dio je pjesme kojom završavamo klanjanja, a ujedno i geslo pod kojim izvršavamo ovogodišnje hodočašće. Na tom putu potreban nam je Marijin zagovor i snaga Božja. Veličanstveni događaji kojih se ove godine spominjemo, prvog pješačkog hodočašća bl. Alojzija Stepinca, Nacionalnog euharistijskog kongresa 1984. godine i pohoda sv. Ivana Pavla II 1994. godine, bili su zanos vjerničkog puka i hrvatskog haroda i omogućili su stvaranje Hrvatske države. Zato ih čuvajmo u svom spomenu. Živimo poruke koje su nam kroz te događaje usadili u um i srce i svima, posebno mladima, govorimo o veličanstvenim djelima koje je Bog učinio za nas po zagovoru Djevice Marije”, zaključio je biskup Gorski, priključivši se vjerničkom ophodu oko oltara te hodočašću.

Nakon svete mise i ove se godine, već tradicionalno, prije nastavka hodočasničkog puta, ispred čučerske crkve okrijepio velik broj hodočasnika.

Mladi iz Župe Čučerje priključili su se Hodočašću mladih Zagrebačke nadbiskupije.