Aktualnosti

Na Veliku subotu, brojni su vjernici župe Navještenja BDM posjetili župnu Crkvu koja je bila otvorena od ranojutarnjih sati i pomolili se na prigodno postavljenom Isusovom grobu. Posebno je bilo svečano Vazmeno bdijenje koje je predslavio pomoćni zagrebački biskup mons. Ivan Šaško u zajedništvu sa župnikom Norbertom Ivanom Koprivcem i kapelanom Antonijem Kovačićem. Za vrijeme službe svjetla blagoslovljena je vatra izvan crkve i na njoj je upaljena uskrsna svijeća. Nakon što je u procesiji unesena u crkvu, đakon Petar Tisaj, na đakonskoj službi u župi Navještenja, otpjevao je svečani Hvalospjev uskrsnoj svijeći.



U homiliji biskup Šaško je naglasio kako je navještaj uskrsnuća do nas došao prenošen svjedočanstvom žena koje su išle za Isusom. "Marija Magdalena i Marija Jakovljeva izlaze iz kuće u trenucima kada se miješa tama i svjetlo, nošene žurbom ljudi kojima je do nekoga stalo. Čini se da idu praznih ruku; samo da dođu do groba, da vide, da se zaustave i dodirnu kamen; da potraže onoga koji im je nedostajao. Srce je poticalo na traženje i kao da im je traženje bilo dovoljno. I baš tu kamo ih je vodilo srce, doživljavaju neobjašnjiv susret neba i zemlje, neopisiv anđeoski poziv da vide gdje je bio položen Isus. Anđelove riječi: Nije ovdje! dio su najradosnije vijesti, drukčije izrečene istine da je Isus živ."



"On postoji, živi, ali ne ovdje. Treba ga potražiti drugdje; može ga se primijetiti i naći samo tamo gdje je život; posvuda, osim među mrtvima. Isus je živ u čežnji za ljepotom; u izborima veće ljubavi; u prihvaćanju ljudskih života od začeća; u porođajnim bolima majke; u plaču djeteta koje se rađa. On je u gestama pomirenja, u zagrljajima ljudi koji se vole; u nježnoj brizi za bolesne i tužne; u uzdasima umirućih, u brižnosti za stvoreni svijet...", istaknuo je biskup Šaško i nadodao da je dobro "uočeno da izvješće o dolasku žena na Isusov grob otkriva iskustvo praga i to u tri oblika. Prvi je prag vremenski – zora, prag između noći i dana, tame i svjetla. Drugi je prag između života i smrti. Anđeo im govori da Isusa nema u grobu, da ga tamo ne traže, nego da gledaju prema drugomu obzoru, obzoru života i vječnosti. I treći je prag prag između straha i radosti; žene su preplašene događajem, ali obradovane novošću koja im je objavljena."

"Zanimljivo je da najuzvišenija vijest u ljudskoj povijesti: da je Isus uskrsnuo, ta najveća zamisliva 'eksplozija života' ne potiče odmah na radost, nego rađa nesigurnost, nevjericu i strah. No, baš nam ta činjenica pomaže otkrivati istinsku veličinu događaja. Upravo ta muka ljudi da vjeruju da je Krist pobijedio smrt; upravo strah žena na grobu i sumnjičavost apostola daju naslutiti mjeru teško prihvatljive novosti. To je bilo onkraj svih očekivanja. I danas ljudi koji ne traže, koji se zatvaraju vjeri najviše što mogu jest doći na tri praga opisana u Evanđelju. Dolaze do praga zore, ali sami ne mogu pobijediti snagu noći. Dolaze na prag praznoga groba, ali sami ne uspijevaju odmaknuti kamen. Dolaze na prag radosti, ali sami ostaju u strahu koji ne prelazi u ushićenje i oduševljenje", naglasio je predslavitelj.



Biskup Šaško istaknuo je da u "tisućama godina svoje povijesti ljudska je civilizacija pokušala snagom uma i vještina, volje i osjećaja, nadići i prevladati otajstvo smrti, ali je uvijek morala zastati na pragu. Samo od trenutka kada je Bog, utjelovljen u svome Sinu, jedini on koji to može, svjetlom probio mrak, život obnovio svojim umiranjem i bojazan preobrazio u radost; od tada možemo prijeći prag svoje smrtnosti i svojih krhkosti."



"Osjećamo da je u našoj domovini najpotrebniji taj navještaj – o novim počecima s Kristom. Jer, kao da ne vjerujemo u nove početke. Čini nam se da smo ih imali previše, nadali se i umorili. Kušnja uvijek govori: Više se ne isplati pokušavati. Ostanimo u onome što je učinjeno… Kako je tako je. Uskrs govori drukčijim govorom, novošću koja nije po ljudskoj mjeri, po mjeri naših umora, naših neuspjeha, naših strahova. To zna Božji neprijatelj; to znaju oni koji žele bezvoljne, malodušne, neslobodne i umrtvljene ljude s kojima se može upravljati i držati ih u pokornosti. Molimo za milost anđeoskoga navještaja Života i novih početaka", rekao je biskup i nastavio: "Iz naznačenoga 'iskustva pragova' itekako se vidi da Uskrsnuće nije izmišljotina tih žena. Bilo bi daleko lakše, uvjerljivije, utemeljiti kršćanstvo na Isusovu životu, posvećenom bližnjima, čudesnim djelima izlječenja, ohrabrenja i micanju raznih zaprjeka među ljudima; lakše bi bilo – kako to i danas čine društvene skupine, političke stranke – graditi na stvarnosti ili dojmovima iznimnoga, dobroga života, uspjeha i primjera koje treba nasljedovati."



"Prihvatimo uskrsno svjetlo. Prvi kristološki himan koji je došao do nas sačuvan na grčkom vezan je uz noćašnje Kristovo svjetlo i nosi naslov Fos hilaron – Radosno svjetlo. Krist je svjetlo koje nas ispunja radošću. To je Krist za nas, nezaslužen i dragocjen dar. Zahvalimo za tolika svjetla koja se pale i koja se vide posvuda gdje netko pruža ruku, pomoć ljudima u potrebi, a puno je onih koji to čine, da bi tješili, ohrabrili, brinuli se, bili blizu, iz vjere u Uskrsnuće, iz snage Krista raspetoga i uskrsnuloga. (...) Noćas ne možemo i ne smijemo izbjeći predivno pitanje: Koji je tvoj novi početak koji ti nudi Gospodin, a bojiš se s njime prijeći prag u svjetlo, u život i u radost? Nisi sam, a odgovor je noćas ovdje, jer ovdje smo već onkraj pragova koji nas plaše; ovdje smo dionici spasenja. Cijelo noćašnje slavlje je naša ruka u Kristovoj ruci, naši životi u Božjemu zagrljaju“, zaključio je propovijed biskup Šaško.

Za vrijeme trećeg dijela Vazmenog bdijenja, biskup Šaško je podijelio sakrament svete potvrde trima odraslim župljankama Doris, Lauri i Doris.

Vazmeno bdjenje uzveličao je pjesmom mješoviti župni zbor.