Aktualnosti

Blagdan sv. Josipa Radnika svečano je proslavljen u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu misnim slavljem koje je predvodio mons. Bože Radoš, varaždinski biskup u četvrtak 1. svibnja 2025. Koncelebrirali su mons. Antun Sente, rektor Nacionalnog svetišta sv. Josipa, desetak svećenika hodočasnika te svećenici Karlovačkog dekanata. Pjevanje su animirali Vokalisti svetog Josipa iz Župe Navještenja BDM iz Velike Gorice pod vodstvom maestra Dražena Kurilovčana.

U ime hodočasnika iz mnogih krajeva, dar zahvale, idejnu grafiku za oltarni mozaik u Svetištu, rad akademskog slikara Josipa Botterija Dinija biskup Radošu predali su majka i sin Božica i Davor Spudić te Dragica Ostarčević, troje Josipovih radnika koji već deset godina neprekidno besplatno poslužuju hodočasnike te pomažu pri održavanju i uređenju ljepote Nacionalnog svetišta svetog Josipa.

U prigodnoj homiliji biskup Radoš je kazao kako smo došli učiti od Josipa kako biti blizu Isusu. "Josip je čovjek šutnje, duboke koncentracije, ništa ne govori nego dopušta da Bog u njemu progovori. I mi smo danas došli ovdje da čujemo glas Božji, da anđeo i u nama progovori i pokaže koji nas to putovi vode do Boga. Promatrajući život svetog Josipa možemo primijetiti kako je upravo sveti Josip na svog djevičanskog sina prenio svoje zanimanje. Poznato nam je da djeca vole od svojih roditelja baštiniti njihovo zanimanje kao znak ljubavi. Kod starih je Židova bila zadaća da otac nauči zanatu svoje dijete. Tako je i Josip Isusa uveo u drvodjeljski zanat. Zavolio je Isus drvo po Josipovoj ljubavi, stoga nije čudno da će ono što će Isus zadnje zagrliti biti upravo drvo koje mu miriše. Jer je od početka od kada se rodio pa sve do svoga javnog djelovanja imao drvo kao nešto što ga povezuje sa svijetom, s Josipom, s njihovom kućom i obitelji. I već je tu Josip dao do znanja da ona skrovitost i redovitost posla kojom netko hrani svoju obitelj jest posebno sveta. Ma ne treba otac igrati na lutriji i dati sinu nešto veliko materijalno, nego ga naučiti ljubiti posao i znati da je posao, odnosno rad izašao iz Božje želje, iz Božjega plana kao put ostvarenja čovjeka. Sam je Gospodin šest dana stvarao, radio, a sedmi se dan odmarao. Rad i radost imaju isti korijen. Danas molimo da se taj korijen nikada ne osuši nego da onaj tko radi u radu pronađe radost i dostojanstvo čovjeka radnika", istaknuo je biskup Radoš.

"Zašto će danas mnogi štrajkati?", upitao se pa nastavio: "Traže svoja prava. Prije svega traže pravo da imaju dostojanstven posao, da ih se cijeni kao ljude, da ono što čine za svoju obitelj i zajednicu bude prepoznato kao doprinos stvaranju i zajedničkome životu", poručio je.

"Draga braćo i sestre mi danas molimo da iz ove radionice u kojoj Josip poučava Isusa, odgaja ga radom i mi osjetimo poučan i potreban govor te duh zajedništva, odgovornosti i ljubavi. Puno toga znamo izgubiti, zaboraviti, ali ono što Bogu damo Bog čuva i to uvijek ostaje najviše i jedino naše. Danas nam Josip upravo to poručuje da ako prepustimo Bogu svoje putove i poput njega smo spremni na žrtvu onda ćemo imati put koji je ispunjen životom i radošću. Na tom putu nećemo biti sami. Uvijek će nas predvoditi Isus koga on najprije vodi za ruku, a zatim slijedi u životu Josip, zaručnik, radnik", zaključio je mons. Radoš.

Na početku misnog slavlja svim građanima Karlovačke županije na čelu s prisutnom županicom Martinom Furdek Hajdin mons. Sente čestitao je Dan Karlovačke županije koja je upravo svetog Josipa Radnika izabrala za svog nebeskog zaštitnika.

Uz mnoge hodočasnike koji su posjetili Josipovo svetište, istaknule su se Ivana i Lucija koje su prešavši 71 kilometar pješice iz Zagreba zaobilazeći asfaltirane ceste, došle u Josipovo svetište. Obje znanstvenice noseći svoje nakane pristigle su u Josipovo svetište oko 21 sat gdje ih je dočekao Ivanin muž Karlo, a blagoslovio mons. Sente.