Aktualnosti

 
Pod geslom „Kraljice neba, pomoć nam daj!“ proslavljen je u petak, 8. svibnja hodočasnički dan Gospi Brze Pomoći u njezinoj župi i svetištu u Slavonskom Brodu, a u duhovnoj povezanosti s bl. Alojzijem Stepincem o danu njegova rođenja. Molitvena nakana cijeloga dana kod pet misnih slavlja bila je i za njegovo što skorije proglašenje svetim. Pristupajući sakramentu pomirenja, te sudjelujući u pobožnostima i euharistijskim slavljima kroz svetište je i toga je „osmoga“ prošlo mnoštvo vjernika grada i hodočasnika s različitih strana.


 
Središnje popodnevno hodočasničko slavlje, kojem je prethodio bogati molitvenim program ispunjen Blaženikovim razmišljanjima i riječima, predvodio je mons. dr. Ivan Šaško, zagrebački pomoćni biskup. Uz generalnog vikara Đakovačko-osječke nadbiskupije mons. Ivana Ćurića suslavili su domaći župnik i dekan Ivan Lenić, župnik najmlađe slavonskobrodske župe posvećene Blaženiku Tomislav Ćurić i još nekoliko svećenika. U svom pozdravu upravitelj svetišta je istaknuo povijesne veze Slavonskoga Broda i Zagreba, koje se očituju po ovom slavlju i donošenju relikvija bl. Alojzija u Slavonski Brod, kao i njegov doprinos u potpori sestrama uršulinkama kada su dolazile u taj grad i tada jedinu župu uprisutnjujući čašćenje Isusove Majke pod naslovom „Gospa Brze Pomoći“. Duboka je i sabrana bila radost prisutnih vjernika, napose najmlađe brodske župe u naselju Andrije Hebranga pod zaštitom bl. Alojzija, koja je toga dana u trajni posjed primila relikvije svoga zaštitnika. Od sada će ih moći častiti u svojoj župi.


 
„Odlike kršćanskog života su blagost, poštovanje i čistoća savjesti, a to je baš resilo bl. Alojzija. I onda kada je prema njemu postupano s grubošću i nasiljem, nije obescijenio niti jedan život, jer znao je da je Bog darovatelj života, da on vodi povijest. Mogao je to, jer mu je Krist bio u srcu, jer je u svojoj pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji primio upravo odlike koje nju rese, ponajprije poniznost, koja vjeruje u Boga. Znao je baš, kao Marija, čuti Božju riječ i do zadnjeg daha svoga života reći: 'Neka bude tvoja volja“, rekao je na početku homilije biskup Šaško.


 
Posvješćujući kako je u Marijinom svetištu uvijek prigoda molitve za Božju pomoć, upozorio je na samodostatnost današnjeg čovjeka: „Čovjek koji ne treba pomoć, samodostatan je. Njemu ne samo da ne treba Bog, nego mu ne treba ni drugi čovjek. Kada gledamo vrijednosti koje se zrcale u životu bl. Alojzija vidjet ćemo da je na prvome mjestu branio baš tu vrijednost - 'Bog u životu svijeta, Bog u životima ljudi'. To nije dao iščupati, ne samo iz svoje savjesti, nego i iz života Crkve, iz života hrvatskog naroda i društva... Ako Boga maknemo iz svoje sredine, nedostajat će ljubavi, na onda ništa više nije vrijedno“.


 
Biskup Šaško je ustvrdio kako danas prevladavaju razni strahovi, jer je malo proroka nade, onih koji govore da je Bog prisutan u najvećoj tami ljudskog života. „Prijetili su strahom i bl. Stepincu, prijetili su i vama u nedavnom ratu. Prijete i sada strahom, koji razara, unosi nemir, razdvaja ljude; strahom od nestajanja, nemogućnosti življenja, napuštenosti, ostavljenosti, siromaštva...“, rekao je mons. Šaško, te ustvrdio kako nećemo biti sami ukoliko se u zajedništvu pouzdajemo u Boga: „Možda će poneka pobožnost pokazati i htjeti istaknuti da trebamo ljubiti Boga. No, Isus ne kaže ’ljubite mene′, nego ′ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio’. Ta je zapovijed toliko puta teška, jer bismo poželjeli da oni koju su nam bližnji nekada budu i malo dalje od nas sa svim teretom života. Ali kršćanstvo živi od kulture zajedništva, urezano duboko u kulturu sukoba, u ovu našu hrvatsku stvarnost u kojoj se teško mogu pronaći ta zrnca bisera zajedništva, zrnca koja okupljaju ljude koji dijele i muke i radosti. Ovdje također gledamo i jednog pastira koji nije dopustio da se razjedinjuje kako kršćanski katolički narod u Hrvatskoj; jednako tako nije dopustio da se razjedinjuju svećenici, nije dopustio da se unutar onoga što je najvrednije posije sjeme razdora“.


 
Na kraju je sve okupljene pozvano da se trudimo bolje upoznati lik bl. Stepinca, da se ponosimo tom dragocjenošću kakvu je teško naći u svijetu, dragocjenošću o kojoj bi trebale pjevati naše pjesme, govoriti naši udžbenici, a i mi s ponosom svjedočiti.
 
S posebnim osjećajem vjerničkog poštovanja primljene su relikvije blaženog Stepinca kako među vjernicima, tako i svećenicima. Predavši ih župniku Stepinčeve župe Tomislavu Ćuriću, poručio je da prisutnost Blaženikovih relikvija u toj župi i gradu bude poticaj da uvidimo kamo želi ući Božji Duh, koji – kao i Blaženika - vodi naše živote.


 
Ivan Lenić, župnik župe Gospe Brze Pomoći iz čije je župe prije šest godina osnovana Stepinčeva župa na Hebrangu naglasio je: „Moja je želja bila da župa na Hebrangu bude kutak osobite molitve za naš hrvatski narod i Domovinu. Znamo koliko ju je ljubio Blaženik. 'U ljubavi prema hrvatskom narodu ne dam se od nikoga nadvisiti', govorio je, ne u svojoj oholosti, nego u svojoj velikoj ljubavi. Zato će ovaj događaj sigurno potaknuti i biti prigodom da pred tim relikvijama i vjernici toga dijela našega grada mole za izgradnju svoje žive Crkve, ali i materijalne, kao i svih nastojanja, koja su pred njima“.


 
Relikvije će u nedjelju 10. svibnja na svim misama u Stepinčevoj župi biti izložene vjernicima na javno čašćenje. O tom događaju župnik Ćurić je rekao: „Velik je, svečan i blagoslovljen ovaj dan za našu župu i cijeli grad, posebno jer vrednujemo život i djelo bl. Stepinca. Drago mi je što ćemo dio svega onoga što je Stepinac živio i svjedočio, o ljubavi prema Bogu i narodu, moći svjedočiti i na tom se primjeru unutar naše župne zajednice nadahnjivati po njegovim zemnim ostacima“.