Aktualnosti

Zagrebački pomoćni biskup mons. Ivan Šaško predvodio je u petak 4. travnja u Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca pobožnost križnoga puta, a potom i euharistijsko slavlje prigodom korizmenog susreta hrvatskih branitelja i stradalnika Domovinskog rata.

Na početku križnoga puta biskup Šaško kazao je: "Na svakoj postaji, hodajući s Kristom, padajući s njime i dižući se, vidjet ćemo i osudu i prihvaćanje križa, i tjeskobe i susrete naših branitelja s dvojbama i pitanjima, ali - i odgovore koje su nam ostavili kao nadahnuće."

Biskup je pozvao sve okupljene da u pobožnosti križnoga puta mole za "one koji prolaze kroz najveću grubost križnih putova, moleći osobito za ukrajinski narod, dok se nad Europom nadvijaju razne prijetnje, čineći nas osjetljivima prema svima koji trpe zbog tvrdoće srca i prihvaćanja besmisla."

Nakon križnoga puta uslijedilo je misno slavlje.
Tumačeći Božju riječ biskup Šaško istaknuo je kako je za ovu Jubilejsku godinu "u središte (...) stavljen izrijek apostola Pavla koji smo čuli u današnjemu čitanju: Nada ne postiđuje! Drugi su jezici tu rečenicu preveli s malo drukčijim naglaskom i nijansom - Nada ne razočarava! Taj prijevod nam je životno možda bliži, jer poznajemo razočaranja; poznajemo srušene i neispunjene nade, nakon kojih smo bili razočarani. Poznajemo nade koje su nas 'očarale' da bi na kraju razočarale."

"Na prvim stranicama Svetoga pisma piše da su prvi ljudi bili goli, ali nisu osjećali stid. Smisao tih riječi razumije se bolje, ako znamo da je za hebrejsku kulturu ogoljelost značila 'krhkost'. Prvi se ljudi, prije prihvaćanja đavolske prijevare, nisu stidjeli svoje krhkosti, svoje stvorenosti, svoje ograničenosti. U tome je odnosu ukorijenjena nada koja ne postiđuje. Nada koja proizlazi iz povezanosti s Bogom. To je nada rođena iz poniznosti i prihvaćanja slabosti", naglasio je mons. Šaško te dodao: "Oholost, samodopadnost, sebičnost i samodostatnost u odnosu prema Bogu srami se krhkosti. Umjesto priznanja te istine, u trenutku kada se počnemo stidjeti svoje slabosti, počinjemo se skrivati, stavljati maske i glumiti. Ali mi smo uronjeni u Krista, odjeveni u Krista, kako smo na 10. postaji upravo razmatrali. Križni put nam govori o poniženju, razgolićenosti, neuspjehu, muci koje se ne trebamo stidjeti."

Obraćajući se braniteljima biskup Šaško kazao je "vi ste bili i ostajete znakovi nade. To ne zaboravite. Sjetite se svih hrvatskih ogoljelosti i slabosti, kada su ljudi u vama, premda ste i sami bili bez izvanjske snage, gledali utjehu i osjećali sigurnost. Vi, koji ste živi svjedoci ne toliko naše snage, nego pouzdanja u Boga, i danas govorite našoj domovini i nama vjernicima: niste jaki kada prihvaćate ponudu zemaljske moći, nego kada ste spremni sebe darivati drugima."

"Hrvatsko hrvalište neće nestati, ali je puno važnije plamenište naših srdaca, jer Nada ne postiđuje, nego moli: Živi Bože, blagoslovi Hrvatsku nam, mili dom", zaključio je mons. Šaško.