Aktualnosti

Zagrebački pomoćni biskup mons. Ivan Šaško predvodio je u petak 11. veljače središnje misno slavlje proslave Blažene Djevice Marije Lurdske u Župi Majke Božje Lurdske u Zagrebu. Svetu misu suslavili su dekan Maksimirsko-trnjanskog dekanata i župnik Župe sv. Petra preč. Josip Golubić, generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije vlč. Krunoslav Novak, gvardijan samostana Fra Ivan Maletić, župnik fra Tino Labrović te svećenici iz samostana i dekanata.

 

Biskup Šaško u uvodu je pozdravio sve okupljene i prenio im pozdrave zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, koji je u molitve i zagovor Lurdskoj Gospi preporučio Nadbiskupiju, grad Zagreb, hrvatsku domovinu te sebe i svoju službu. Ovogodišnja molitva bila je u ozračju proslave 30. Svjetskoga dana bolesnika, "u kojemu molimo za svoju bolesnu braću i sestre, za bolesne ljude i za sve koji se o njima brinu, da bismo otkrili istinu o Božjemu milosrđu, u kojemu je dar Gospodinove snage za naše nemoći, i naš dar istoga milosrđa kao najveća pomoć bližnjima."

 

Na početku homilije biskup se osvrnuo na Evanđelje i čudesno milosno djelo na svadbi u Kani. "Evanđelist nas vodi u Božju prisutnost, u dar objave Božjega Sina, dar koji je u određenome slijedu. Prva je takva objava bila u noći Rođenja, povezanoj s Riječju, Svjetlom i Životom stvaranja – objava Djeteta; druga na obalama Jordana – objava Ljubljenoga, ali trpećega Sluge, te treća u Kani: objava Krista Zaručnika."

 

"Večeras smo ponovno u Kani, donoseći u sebi i sa sobom svijet kojemu zacijelo nedostaje: radosti, ljubavi, životne hrane i okusa vječnosti. U tim prazninama čujemo i tisuće glasova boli, razočaranja, ljutnje i umora; čujemo buku koja umara. No, ako zakoračimo u 'Lourdes', onaj određen zemaljskom prostornošću ili ovaj obilježen nebeskom prisutnošću, u istome smo svijetu, ali buka prestaje biti zaglušujuća. Lourdes smiruje glasove i nemir traženja, usmjeruje korake i osobito – poglede."

 

"I svatko, baš svatko, u Lourdesu skida odjeću, ogoljuje svoj život: ljudi koji odlaze u kupališta i ljudi koji ostaju u molitvi pred Gospinim likom. I kada zadrže odjeću na sebi, ljudi skidaju svoju umišljenost, svoje lažne sigurnosti; nekada zbog spontane svijesti o malenosti, o nerazumijevanju nekada jednostavno zbog životnoga umora. Tu, u poniznosti otvaraju se polja čudesnoga Božjeg djelovanja, u stavu koji možemo svakodnevno živjeti, sigurni da nas Bog prati svojim pogledom i osmijehom, čuvajući u sebi sigurnost koja ponekad prelazi u znamen čudesne vjere."

 

Biskup je istaknuo primjer desetgodišnjeg paraliziranog dječaka, koji je 1928. došao u Lourdes s roditeljima na svoje 'hodočašće nade'. "Bilo je popodne; jedan je u mnoštvu vjernika u molitvi i blagoslovu s Presvetim. Kada je svećenik s pokaznicom prolazio pokraj njega da bi ga blagoslovio, dječak je rekao: Ako me ne ozdraviš, reći ću to tvojoj Mami."

 

Nadodao je i kako u Lourdesu ima puno zapisanih neobjašnjivih iskustava duhovnih i tjelesnih ozdravljenja, a na kraju homilije istaknuo je Bernardicu koja "očituje nesigurnost i nevjerojatnost, stanovitu nelagodu i bojazan, nakon koje dolazi mir i sigurnost, odvažnost i vjera. To su i Marijini stavovi pred anđelom koji naviješta; to je stav čovjeka pred Božjom objavom. Marija je to spoznala i zato potiče i ohrabruje učenike u Kani, jer se s Božje strane nalazi ohrabrenje i osmijeh." 

Biskup je na kraju pozvao vjernike da osim svojih poteškoća i molbi kod Marije napune prazne posude "za puninu tuđih života, da ne bi presušili, da ne bi nedostajalo: radosti, ljubavi, hrane života, znakova vječnoga."

 

Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije

Foto: Marko Jurlina