Aktualnosti

Blagdan sv. Todora, suzaštitnika župe sv. Marka u Korčuli i zaštitnika toga grada svečano je proslavljen u subotu 29. srpnja.

Svečano misno slavlje u katedrali Sv. Marka predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško, a uz ostale svećenike koncelebrirao je i župnik župe sv. Marka don Frano Kuraja.

U propovijedi je biskup Šaško rekao kako se čašćenjem sv. Todora obnavlja istina da je spomen na mučenike i progonstvo tako blisko vezano da ih je nemoguće razdvojiti te da koliko god se hvalili društvenim napretkom moramo shvatiti da se kršćanstvo trajno nalazi pod prijetnjom otvorenog ili prikrivenog progonstva i napetosti koje se prije svega nalaze u ljudskome srcu, u napetosti češnje za svjetlom i istinom te njihovim neprihvaćanjem.

Rekao je i „da nas Bog upravo zato poziva da se ne oslanjamo samo na svoje snage, već da ostanemo u suglasju s Njim i da se pouzdamo u Njegovu zaštitu". Istaknuo je i kako nasljedovanje Isusa za čovjeka treba biti put života i istine, ne put zemaljskog uspjeha već put križa „kako bismo se mogli suobličiti s Kristovom ljubavi".

Dodao je i kako „malim uspjesima možemo doći do velike sreće, odnosno da nam sveci i Isus Krist pokazuju da naizgled najveći poraz i poniženje dokidaju nesreću".

„Prihvaćeno otajstvo vjere, u kojemu se nalazi darovan život, objavljuje nam da ne postoji teškoća u kojoj ne bi bilo Isusa i u kojoj nije moguće živjeti nesreću. Sv. Todor nas poziva da trebamo živjeti ne duh vremena nego živjeti duh vječnosti", istaknuo je biskup.

Rekao je i kako sv. Todor upućuje na Krista i na vjeru, na dragocjenost koja nikomu nije daleko, koja ostaje izazovom i daje odgovor na životno pitanje: zašto? Objasnio je kako je ovaj svetac utjelovio Kristovu ljubav i „predao nam otajstvo dara po svome svjedočanstvu i svome imenu".

„To dvoje je jezgra sreće i nesreće naše suvremenosti. Ne bismo smjeli proći kroz ovu svetkovinu a da se ne pitamo: Što je dragocjenost našemu društvu? Što se nalazi u kasi koju predajemo novom naraštaju? Postoji li u njoj ikakva snaga; i je li ta snaga dovoljna da bi odgovorila na konačno pitanje: Zašto?", upozorio je mons. Šaško.



Rekao je kako „znamo da je istina istinita onda ako smo za nju spremni umrijeti, bez mržnje, te da nas sv. Todor uči da trebamo isprazniti srce od svega kako bismo mogli biti ispunjeni Bogom".

„Samo Božja punina nam dopušta da udomimo svakoga. Jer kršćanski mučenik ne izabire smrt, nego jedan način življenja, Isusov način. Mučeništvo nije nikada čovjekov plan, nego Božji. Mučenik ne želi ništa za sebe, pa tako ni slavu mučeništva", poručio je okupljenima mons. Šaško.

Poslije euharistijskog slavlja bratimi su iz katedrale iznijeli kasu sv. Todora te su svi okupljeni krenuli u svečanu procesiji oko staroga grada, pobožno i s pjesmom pratili su relikvije sv. Todora. Procesiju su predvodili bratimi triju korčulanskih bratovština: Sasvetani, Rokovci i Mihovilci, ponosno noseći svečane torce.

Ulice su bile prepune turista i posjetitelja koji su s divljenjem i poštovanjem promatrali procesiju. Nakon što su obišli grad, sudionici procesije su unijeli kasu u crkvu i ostavili je vjernicima na štovanje.

Misno slavlje pjesmom je pratio katedralni mješoviti zbor pod ravnanjem maestra Josipa Degl'Ivellia i uz orguljašku pratnju s. Blaženke Rudić.

Večer uoči blagdana bila je izložena kasa sv. Todora i pjevana večernja, koju je također predvodio mons. Šaško. (IKA; Foto: dubrovacka-biskupija.hr)