Aktualnosti

Misno slavlje u spomen na žrtve partizansko-komunističkog nasilja u Zagrebu 8. svibnja 1945. proslavljeno je 8. svibnja u Župi sv. Jeronima u zagrebačkom Maksimiru. Slavlje je predvodio pomoćni biskup zagrebački mons. Ivan Šaško. Koncelebrirali su postulator o. Božidar Nagy, SJ, fra Šimun Oreč, OFM, župnik Župe sv. Jeronima vlč. Tomislav Petranović, župni vikar vlč. Filip Pranjić i đakon Ivan Čus.

"U zajedništvu sa subraćom svećenicima, sestrama redovnicama, s članovima Hrvatskoga žrtvoslovnog društva, Hrvatskoga društva političkih zatvorenika, Udruge Macelj 1945., s hrvatskim braniteljima i braniteljicama, sa svima vama koji ste došli u ovu crkvu svetoga Jeronima u Maksimiru i s vama, draga braćo i sestre, koji nam ste s nama povezani u molitvi slušajući prijenos ovoga slavlja putem 'Radija Marije', molimo Gospodina da se, u svome milosrđu, spomene tih pobijenih i obespravljenih ljudi te ih primi u svoj vječni pokoj. Ujedno svojom vjerom, nadom i ljubavlju svjedočimo da posljednji sudac nije nijedan zemaljski vladar na vlasti, koliko god moćan izgledao, i da ćemo svi stati pred Božje sudište", uvodno je poručio mons. Šaško.

U homiliji je mons. Šaško istaknuo kako Isus "u prvoj današnjoj evanđeoskoj rečenici (...) govori da 'nitko ne može doći k njemu, ako ga ne privuče Otac koji ga je poslao'. Predivan je Bog koji privlači. Čime? Ne samo čudima, svojim izvanrednim djelima, nego i svojom žrtvom, križem i umiranjem. Bog privlači i nikoga ne odbija, ali dopušta da ga čovjek u svojoj slobodi odbije. Isusove sunarodnjake, pa i učenike, privuklo je puno toga, a odbila ih je istina da je Kruh koji obećava, koji nam je darovao, njegovo tijelo, to jest tjelesnost (grč. ἡ σάρξ μού ἐστιν). Govori: Dajem vam Božji život po svojoj ljudskosti; uzmite ju kao visoku i svijetlu mjeru življenja. Učite od mene, zaustavite krvarenje čovječanstva; očitujte ljudskost, jer što ste više ljudi, to se više očituje božanska klica, Božja slika koja je u vama."

"No, mi smo večeras u mislima s ljudima prema kojima je očitovana neljudskost. Razmjeri toga stradanja, razmjeri toga partizanskog jugoslavenskog zločina, kao i nakane, metode i ciljevi počinitelja, takvi su da nikoga tko se s njima susretne, upozna ih - makar samo rubno - ne bi smjeli ostaviti ravnodušnima, a ponajmanje uputiti na njihovo prešućivanje, nijekanje, zataškavanje ili neistinito predstavljanje", rekao je biskup Šaško te, osvrnuvši se na raznolikost datuma koji se javno obilježavaju, dodao: "u tome mnoštvu obilježavanja, u kojemu se želi stvoriti privid da se sve obilježava, najprije upada u oči nedostatak nutarnjega smisla vođenoga istinom, zbog čega takvim obilježavanjem nije obilježeno ono što vapi za obilježjem - grobišta i ljudi, žrtve komunističkih silnika i nasilnika. Prošlost nije obilježena istinom i zbog toga - umjesto da bude polazište i izvorište obnove; umjesto da bude uzletište za ljude s krilima oduševljenja - naša prošlost i dalje ostaje utegom i okovom za pojedince i za narod."

"Mi nećemo prestati molitvom pozivati Gospodina da se spomene svoje ljubavi i milosrđa prema svima koji trpe, kojima je nanesena bol; mi nećemo prestati zahvaljivati za Kristovu žrtvu u kojoj je svaka ljudska patnja; mi, Crkva, ne možemo bez darova Duha Svetoga koji oživljuje i posvećuje, koji je Branitelj i Tješitelj. I baš zato molimo za hrvatske vlasti da ne podlegnu napasti zatvorenosti u zemaljsko, jer misleći na rasute, zaboravljene kosti, čuje se kako odjekuje pitanje: Gdje ti je brat?", dodao je mons. Šaško te zaključio: "Braćo i sestre, sva povijest svijeta stane u komadić kruha koji Bog svojim Duhom preobražava u Kristovo tijelo. Taj komadić za svijet izgleda nedostatnim. Ali teška povijest našega naroda uči nas da je snagom toga Kruha preživjela ljubav, da je građena blizina, da su ljudi pronašli snagu za koju su mislili da ju nemaju; uči nas da je preživio i sam narod, posebice onda kada je proganjana vjera i kada su ubijani mnogi, pa tako i proroci, kakav je bio blaženi Alojzije Stepinac. Toliko nam se puta u životu čini da ne možemo dalje, da nema smisla; da će nas nemoć i glad, kako materijalna tako i duhovna, svladati i uništiti. Ali nas ne uništava oskudica, nego pomanjkanje ljubavi, dobra i istine."