Čovjek, Crkva, Domovina
U rukama su nam božićne i uskrsne poslanice Josipa Bozanića, zagrebačkog nadbiskupa i kardinala svete rimske Crkve. Svaku od tih poslanica crkvena je i društvena javnost u svoje vrijeme očekivala i prihvaćala s velikim zanimanjem, i svaka je od njih doživjela velik odjek kad se pojavila. Sada ih, zahvaljujući Glasu Koncila, imamo sve skupljene i objavljene u jednoj knjizi. To omogućuje da bolje uočimo njihovu međusobnu povezanost i kontinuitet pastirskog učenja njihova autora.
Poznato nam je da su ove poslanice, kao i slična pisma i poruke ostalih naših biskupa i Hrvatske biskupske konferencije, bile različito prihvaćane i tumačene, ovisno o tome čita li ih se iz crkvene i vjerničke perspektive, ili s nekih drugih motrišta, kojima je striktno crkveno i vjerničko gledanje strano.
Vjernici su ih prihvaćali i doživljavali kao izraz pastirske brige i odgovornosti nadbiskupa Bozanića za svoju Zagrebačku nadbiskupiju, ali i za Crkvu u našemu narodu. Vjernici su osjetili da ove poslanice na izvrstan način svjedoče o njegovoj velikoj ljubavi za Božji narod, koji želi, u skladu sa svojom pastirskom i učiteljskom službom, očuvati u pravoj vjeri i pomoći mu da u njezinu svjetlu promatra i tumači društvena i povijesna zbivanja u kojima mu je dano živjeti i sudjelovati. Vjera naime zahvaća cijeloga čovjeka, u njegovoj tjelesnoj i duhovnoj, individualnoj i socijalnoj, kulturnoj i narodnoj, privatnoj i javnoj dimenziji. Zato ju nije moguće ograničiti samo na jedno područje, npr. da bude, kako neki izvan Crkve žele, samo »privatna stvar« pojedinca, bez »uplitanja« u javni život.
