Objavljeno: 14.11.2015.
Nagovor nadbiskupa Alojzija Stepinca kod blagoslova oltara u čast bl. Nikole Tavelića, u Jeruzalemu, 25. srpnja 1937.
Dragi hodočasnici! Izvršili smo evo ovo glavno, radi čega smo došli u Svetu Zemlju. Hrvatski oltar bl. Nikole Tavelića je posvećen. A kad je to održano, prvu hvalu dugujemo braći Česima, što su nam u ovoj svojoj lijepoj crkvi namijenjenoj svim Slavenima katolicima, ustupili mjesto za ovaj naš oltar te tako omogućili da mi Hrvati sebi ostvarimo jedan svoj hrvatski kutić u Spasiteljevoj domovini.
A sada kad je to izvršeno, treba da mislimo na svoj povratak. Hoću tom prilikom da izreknem jednu pouku: Čovjek je velik samo po Bogu. To znači: samo ono vrijedi trajno što je s Bogom, a ono što je bez Boga, prolazno je i bezvrijedno. A da je to istina, svjedoči slučaj s našim bl. Tavelićem. Bl. Tavelić, koji je dao svoj život mučenički, bio je već zaboravljen od ljudi, nitko nije mario za njegov spomen; jedan ga nije zaboravio, Bog, koga je on ljubio. I eto - Bog ga je počastio; i na ovom svijetu najvišom časti, kojom ga je nakon nekoliko stoljeća Crkva proglasila blaženikom.
A baš u doba kad je ostvaren njemu u čast evo u ovom svetom Spasiteljevom gradu ovaj oltar, hrvatski je episkopat ovu svetinju uzeo pod svoje okrilje - istakavši time veliko značenje, što hrvatski narod ima jeruzalemskog mučenika. A i hrvatski narod je ovo prigrlio svim srcem baš u zadnje doba stradanja ovog našeg blaženika i s puno ljubavi, kako to svjedoče ne samo žrtve prinesene za ostvarenje ovoga našeg jeruzalemskog svetišta, nego i onih 100.000 potpisa, kojima je hrvatski narod otpratio nas na ovaj sveti put i na ovu hrvatsku jeruzalemsku svečanost.
Za dva ćemo dana otići iz ovog svetog grada. Otići ćemo, ali ostavljamo ovdje molitvu koja je upućena iznad ovoga oltara: Bl. N. Taveliću - moli za hrvatski narod. To je molitva za cijeli hrvatski narod, ali i molitva za njegove duhovne i svjetovne vođe. Sv. pismo kaže: »Ako Gospod ne gradi doma, uzalud ga grade ljudi.«
Zato molimo da Bog po zagovoru bl. Nikole duhom svojim napuni naše duhovne i svjetovne poglavare, da vode hrvatski narod Božjim putem. Božjim putem - imajući pred očima ne samo vremeniti cilj, nego i vječni.
A onda još posebno molimo da Bog čuva naš narod od najgoreg zla, od grijeha. Isto tako da ga čuva od sviju zabluda, osobito one danas najopasnije, od komunizma, u koji ga hoće da zavuku Božji neprijatelji.
A sve naše molitve za hrvatski narod treba da kulminiraju u tom, da se po zagovoru bl. Tavelića ostvare naše želje, koje svi nosimo u srcima, a to su: da hrvatski narod ostane, što je bio kroz 1915 stoljeća, vjeran Bogu, vjeri i Crkvi. Samo tada će se ostvariti da postigne pravu sreću na ovom i onom svijetu.
Hrvatska straža, 31. srpnja 1937., br. 172., str. 1.