Objavljeno: 07.03.2024.
„Moje želje ili Božja volja i nadahnuće“ bila je tema četvrte tribine u ciklusu „Korizmene tribine na Peščenici“ koja se održala u srijedu 6. ožujka na zagrebačkoj Peščenici, a predavanje je održao prof. dr. sc. fra Ante Vučković, splitski franjevac, filozof i teolog, s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu, poznati predavač, propovjednik i voditelj duhovnih obnova.
U prepunoj multimedijskoj dvorani „Fr. Dominik Barač, OP“ dominikanskoga samostana bl. Augustina Kažotića u Zagrebu na Peščenici održana je 4. korizmena tribina pod temom „Moje želje ili Božja volja i nadahnuće“. Moderator tribine, fra Anto Gavrić srdačno je pozdravio okupljene i gosta predavača, fra Antu Vučkovića.
Predavač je na početku tribine govorio o temeljnim ljudskim nadahnućima odnosno inspiracijama, Božjem pozivu i volji te se pritom osvrnuo na svetopisamske tekstove Novoga zavjeta koji govore o iskustvu Božje volje odnosno ljudskog odaziva. Između ostaloga je spomenuo da Bog uvijek poziva, no mi ljudi često taj poziv ne čujemo. „Poziv se može ostvariti kada se jasno čuje i odgovori na njega“, rekao je Vučković.
Može se dogoditi u ljudskome životu da put kojim ide možda nije u skladu s Božjom voljom.
„Ako netko osjeti poziv koji preusmjeruje njegov život da to treba uzeti vrlo ozbiljno i to se ne smije zanemariti. Ali, valja paziti na postupnost. Primjerice, ako netko tko studira medicinu odjednom osjeti svećenički poziv preporučio bih mu da prvo završi to što je započeo pa da onda dođe. A što će se dogoditi iz, primjerice, tog spoja medicine i teologije, to može biti čudo. Ima situacija kada netko spoji naizgled nespojive stvari i iz toga proiziđe nešto dragocjeno. U pravilu je tako da ako je to Božji poziv da se stvari poslože. Jedna od važnijih stvari jest da se ne dogodi da netko tko je počeo jedan put to da ga ne završi. Nama je jako važna ideja da nešto što započnemo moramo završiti. Takav je i Bog. On što počne to i završi, dovede do kraja. Dakle, ako si započeo studij, dovedi to do prve titule, zaokruži pa onda kreni dalje. Ono što sam ja vidio da se Bog služi sa svime onime što mi imamo. On je prve apostole pozvao i rekao da su ribari ljudi. Drugome je rekao da će nastaviti krpati mreže. To što znaš može se primijeniti u Njegovu kraljevstvu. On nikad nije rekao da zaboraviš sve što znaš i da će ti On dati nešto drugo! Ne, ne.. Ako dobro sviraš, svirat ćeš i dalje u crkvi, odlično. Dakle, što god mi imamo, svako znanje i umijeće koje sam ja stekao Bogu je dobrodošlo. Hrvatskoj “nije” dobrodošlo. Mi imamo puno ljudi sa stečenim titulama koje svoje zaposlenje traže vani. Nama to “ne treba”. Ne borimo se za njih, no Bogu je sve dobrodošlo. On od kamenja može raditi dobre stvari. Njemu ništa nije viška. Obični ribari su mu dobrodošli“, naglasio je Vučković.
U nastavku se predavač osvrnuo na pitanje Božje volje u nimalo lakim ljudskim životnim situacijama, poput bolesti i drugih teških dijagnoza.
„Recimo kada se dogodi neka nevolja, bolest, teška dijagnoza. Tada se često postavlja pitanje je li to Božja volja. No, moje pitanje je koja je Božja volja s tom dijagnozom za moj život? Kada Isusa pitaju o onom slijepcu tko je kriv zato što se rodio slijep, je li kriv netko od njegovih roditelja ili zbog grijeha, Isus kao da želi reći da su loše razumjeli. On kaže da se pokaže slava Božja. U tom trenutku mi razumijemo da svaka ljudska nevolja krije u sebi sposobnost da se pokaže slava Božja i dobrota Njegova, ali to isto tako znači da nekad ozdravim ili da se pokaže dobrota ljudska koja inače nikad ne bi izašla van. Susreo sam ljude koji su u najtežim situacijama dali najbolje od sebe jer su razumjeli da im život traje još tri mjeseca i to ne mogu promijeniti, ali mogu otići i porazgovarati sa svojim posvađanim bratom. To je veliko i krupno i tu se vidi mogućnost da se proslavi Bog. Razumio sam da je kratkoća života takva, ali ja tu još uvijek nešto mogu dobro napraviti. Pitanje je zbog naših nesreća koja je Božja volja i što mi tu možemo najbolje napraviti? Ne da optužujem Boga što mi je poslao neku nevolju, već mogu naučiti i da nevolje mogu služiti na dobro. Tekstovi Novoga zavjeta o Božjoj volji redovito govore da je Božja volja da budeš bolji, da opraštaš, da se pomirite. Dakle, sve nevolje možemo pretvoriti u kušnje. Kada nevolju pretvorim u kušnju, nevolja više nije nesreća nego prigoda za neko dobro“, naglasio je fra Vučković.
Govoreći o volji Božjoj, fra Ante Vučković jasno je naglasio da se ona ne nalazi u banalnostima i estetskim izričajima ljudskoga života, već u cjelokupnom životnom usmjerenju pojedine osobe.
„Jako sam skeptičan ako itko kaže drugome: To je volja Božja za tebe. Teško se nosim s time. Drugo, mi možemo prekriti voljom Božjom i vlastito nesnalaženje u životu. Ne možemo nametnuti ideju Božje volje kao plašt iza kojega se skriva neangažiranost i neotkriće vlastitog života. Smatram da se volja Božja pokazuje tamo gdje se angažiram u životu, dakle, tamo gdje radim ono što je u ovom trenutku moj posao. Ako sam dijete da idem u školu, ako sam student moram studirati. Ima ljudi koji vole “usitniti” Božju volju povezujući je s banalnostima. Nije Božja volja hoću li se odjenuti u zeleno ili otići na šišanje sutra. Ne, Božja volja se tiče cjelokupnog mojeg usmjerenja i u što svoj život ulažem. Kada prihvatimo u jednome trenutku da je to Božja volja, dobivam snagu koju nikada nisam ranije imao. To znači da između mene, moje i Božje volje nema razlike. To znači da ja sada s mnogo većom snagom mogu činiti stvari. Zato su vam sveci vrlo tvrdoglavi. Jer oni znaju što Bog hoće od njih. Oni su tada oslonjeni na snagu koja je jača od njihove. Božja volja nije u banalnostima, estetskim stvarima nego u onome što u potpunosti određuje naš život“, zaključio je fra Ante Vučković.
Ovogodišnji ciklus korizmenih tribina srijedom od 14. veljače do 27. ožujka posvećen je temi „Pokrenuti odozgor: emocije, motivacija i religija“. Tribine se održavaju u multimedijskoj dvorani „Fr. Dominik Barač, OP“ dominikanskoga samostana bl. Augustina Kažotića u Zagrebu na Peščenici (Ivanićgradska 71, na raskrižju s Vukovarskom ulicom).
Organizatori tribina su Dominikanski samostan bl. Augustina Kažotića, Institut sv. Tome Akvinskog i Fakultet filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Moderator tribina je fr. Anto Gavrić.
IKA/Foto: Dario Zürchauer