HR
Mons. Mijo Gorski, pomoćni biskup zagrebački
Homilija u obredu ukopa preminulog predsjednika Hrvatskog sabora Borisa Šprema
Zagreb, Mirogoj, 4. listopada 2012.
Draga braćo i sestre u vjeri!
Svaka nas smrt potrese, osobito smrt drage i dobre osobe. I nad otvorenim grobom, naše ljudske riječi zvuče prazno, a pred tajnom smrti stojimo nemoćni. No, pred tom tajnom nismo sami: S nama je snagom vjere Isus Krist. Njegove riječi u evanđelju: „Ja sam uskrsnuće i život, tko vjeruje u me, ako i umre, živjet će,“ ohrabruju nas i tješe u trenucima rastanka od dragih osoba. Ovdje osjećamo kako smo svi zapravo braća i sestre, ljudi podložni zakonu tjelesne propadljivosti, i samo putnici na prolazu zemljom, prema domovini gdje smrti više nema. Božja riječ zabilježena u Bibliji govori upravo o takvoj domovini, o uskrsnuću, o nebu: gdje nema više ni jauka, ni boli, ni smrti, već radost s Bogom i onima koji su otišli prije nas. I nije ta domovina-nebo iluzija. Ta Krist je za nju dao život, svojom smrću otvorio je vrata smrti, svojim uskrsnućem donio nadu vječnosti.
Na tom putovanju, Bog za svakoga od nas ima njegov put, i premda su nam putovi tako različiti, na kraju svi vode do jedine osobe, Boga, Oca. On, unatoč svih naših lutanja, raširenih ruku čeka povratak svoje djece. Njegove nas ruke, utjelovljene i probodene u Isusu Kristu, otvorene prihvaćaju. Ne, nismo izgubljeni u tami kozmosa, nismo plod slučaja. Imamo jasan cilj i smisao postojanja: Boga koji je naše počelo i ušće u koje se ulijeva rijeka našeg života.
Kada se na tom putovanju svi ljudski dani sažmu u jedan jedini čas koji više i nije vrijeme nego vječnost, pogled na naše zemaljsko trajanje, na završetak života i njegov smisao, poprima sasvim drugo značenje. U tom trenutku preostaju nam samo dvije mogućnosti izbora i odluke; odlazak za svagda u tamu, ili prihvaćanje ponuđene ruke Svemogućeg Boga. I ta temeljna opcija redovito je zbir, logični završetak mnogih tisuća životnih opcija, ili pak trenutak posebne Božje milosti, dobrote Božje spram čovjeka koji ga iskrene duše traži.
Tako smrt skida sva naša lica koja nosimo za javnost i ogoljele od svih maski stavlja pred Božje lice u svoj jednostavnosti i istini. Odjednom više ništa ne znače ni titule, ni funkcije, ni posjedovanje, ostaje samo čovjek, u trajnoj odgovornosti svojih odluka i čina, u čistoj istini odnosa koje je gradio s ljudima i s Bogom. Naime, samo odnosi prelaze granicu smrti i groba, odnosi ljubavi ili mržnje, odnosi istine ili laži, odnosi koji tvore naše nebo ili naš mrak.
I premda nas smrt straši, jer nam je njezino iskustvo nepoznato, jer nitko ne želi ugasnuti zauvijek, ako s vjerom u Krista prolazimo kroz nju ona za nas postaje vrata vječnosti. Ona nas oslobađa okova vremena i prostora, što više, ona nas oslobađa spona grijeha, kako nas uči ap. Pavao; „Ta tko umre, opravdan je od grijeha.“ Dakako, tko umre s vjerom u Krista, za njega je smrt osloboditeljica.
Danas je spomen svetog Franje Asiškoga, čovjeka čija je vjera osvojila milijune ljudi, a koji u svoj jednostavnosti vjere, u Pjesmi stvorova, pjeva: „ Hvaljen budi, Gospodine moj, po sestri nam tjelesnoj smrti, kojoj nijedan smrtnik umaći neće. Jao onima koji u smrtnom umiru grijehu; a blaženi koje ti nađeš po volji presvetoj svojoj, jer druga im smrt nauditi neće.“ Premda žalosni zbog gubitka, tješi nas vjera u kojoj je Gospodin našao Borisa, i Boris je našao Gospodina. Vjera koju je kao klicu baštinio od majke, a koja je u svoje vrijeme, u patnji, donijela rod.
Kad s Krstom umiremo, s njime i ustajemo na novi život. To je nada i pouzdanje koje imamo u Bogu: „Pa da mi je i dolinom smrti proći zla se ne bojim, jer ti si sa mnom,“ duboki izričaj vjere starozavjetnog psalmiste, izričaj je i naše vjere u Kristovo i naše uskrsnuće. U toj vjeri danas u vječnost pratimo našega brata Borisa. Zahvalni za dobro koje je činio izručujemo ga Božjem milosrđu i dobroti, molimo za oproštenje njegovih grijeha, molimo da mu dobro nagradi dobrim, a ljubav ljubavlju. Vjerujemo da mu život nije oduzet nego promijenjen i dok se na zemlji razara tijelo, neka mu se po milosrđu Božjem otvaraju nebesa. Amen.
