Aktualnosti

 
 
Draga subraćo u episkopatu,
 
predraga braćo i sestre u Kristu,
istinski je dar Providnosti te, za mene, duboka radost moći slaviti Euharistiju danas s vama, na dan u kojem se po jedinstvenoj podudarnosti događa posebno liturgijsko slavlje velikih otajstava naše vjere: Presvetoga Trojstva, u osmini Duhova, i Utjelovljenja Riječi, koje sjaji u spomenu Pohoda Blažene Djevice Marije, čašćene u Zagrebu kao Blažene Djevice Marije od Kamenitih vrata, vjerne Zaštitnice i Čuvarice ovoga grada i njegovih stanovnika. U ovoj svetoj liturgiji susreću se nedokučivo otajstvo Boga, koji je zajedništvo ljubavi, te konkretna povijest ovoga naroda, obilježena vjerom, trpljenjem i ustrajnošću u dobru.

Duboko sam zahvalan što mogu zastati u molitvi upravo ovdje, gdje kuca duhovno i građansko srce Zagreba, zajedno s vama, koji svakodnevno prolazite ovim ulicama i koji se toliko puta zaustavljate pred slikom Majke Božje od Kamenitih vrata kako biste joj povjerili vaše obitelji, vaše radosti i križeve, vaše brige, osobne i društvene. U vašem sudjelovanju prepoznajem lice jednog živog naroda koji, unatoč mnogostrukim izazovima našega vremena, želi ostati ukorijenjen u Evanđelju te poslušan djelovanju Duha Svetoga.

Dolazim k vama kao izaslanik Nasljednika apostola Petra, pape Lava XIV, koji je još prije nego što je bio pozvan u Petrovu službu izrazio želju da danas bude među vama. Brojne obveze koje je preuzeo s Najvišom službom, nažalost, nisu mu dopustile ostvariti tu želju. Zato sam ponizno među vama, kao hodočasnik koji želi zajedno s vama zahvaliti Bogu Ljubavi koji se ne umara pohađati svoj narod u radosti i u kušnji. Danas, po majčinskim rukama Blažene Djevice Marije, želimo Presvetom Trojstvu povjeriti sadašnjost i budućnost ove nadbiskupije i ovoga grada, a s njima i cijele Hrvatske: vaše obitelji, mlade i starije, vaše pastire, vaše društvene odgovornosti, vaše nade i vaše nesigurnosti. Bio ovo čas milosti u kojemu Zagreb, povjeravajući se Presvetom Trojstvu i sklanjajući se pod plašt Majke Božje od Kamenitih vrata, može hrabro i vjerno nastaviti put svetosti na koji je pozvan.
 
1. Presveto Trojstvo
Danas ispovijedamo otajstvo Boga, Jednoga i Trojstvenoga: Oca, Sina i Duha Svetoga. Nije riječ o apstraktnoj formuli, nego o živom srcu naše vjere. Bog nije samoća, nego zajedništvo; nije zatvoren u samoga sebe, nego je vječna razmjena ljubavi. Ako je Bog u sebi odnos, tada je cijela povijest spasenja povijest Boga koji izlazi iz sebe kako bi pohodio čovječanstvo. On poziva Abrahama, govori Mojsiju, šalje proroke; a u punini vremena posjećuje nas u svome Sinu, utjelovljenome u krilu Djevice Marije. U Isusu Kristu Trojstvo ulazi u naše vrijeme, u naše domove, u naše rane. U Duhu Svetome Bog nastavlja biti blizu, kako bi tješio, vodio.

Svako slavlje otajstva Euharistije čin je toga Božjeg pohoda: Riječ nas poučava, Kruh živi nas hrani, Duh nas prosvjetljuje i jača. Ako je Bog Trojstvo, i Crkva je pozvana biti živa ikona toga otajstva: ne zatvorena u samu sebe, nego poslana; ne za sebe, nego za druge; ne ponajprije zabrinuta za vlastite sigurnosti, nego za poslanje koje joj je povjereno.
 
2. Pohođenje
Evanđelje nas vodi u judejsko gorje: »Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin« (usp. Lk 1,39-47). Marija je upravo primila anđelov navještaj; saznala je da će po djelovanju Duha Svetoga postati Majka Sina Svevišnjega. Mogla je ostati u Nazaretu, sabrana u razmatranju otajstva koje nosi u svojoj utrobi. Umjesto toga, čim doznaje da Elizabeta u poodmakloj dobi očekuje dijete, ustaje je i polazi.

Pohođenje nam prije svega otkriva snagu osobnog susreta. Živimo u svijetu u kojem smo povezani s mnogima, ali se često izlažemo riziku biti udaljeni od svih. Virtualni kontakti se umnožavaju, ali se istinski susreti prorjeđuju. Marija nam pokazuje da kršćanska ljubav ima potrebu za prisutnošću: tijelo, pogled, slušanje, zajednički provedeno vrijeme. Kada ulazi u Elizabetinu kuću, dijete poskakuje od radosti, kuća se ispunja Duhom Svetim, a riječi se pretvaraju u blagoslov i hvalu. Tako je i za Crkvu: neće nas spasiti strategije ni dokumenti, nego sposobnost da stvarno pođemo ususret ljudima, obiteljima, bolesnima, siromašnima i mladima, noseći im navještaj da je Krist uskrsnuo kako bi nas učinio dionicima božanskoga Života. U konačnici, Pohođenje nam pokazuje poniznost one koja u sebi nosi Sina Božjega, pokazujući svima nama da nema uzvišenije ljubavi ni djelotvornije pomoći od donošenja Krista na svako mjesto gdje čovjek trpi i iščekuje spasenje.
 
3. Majka Božja od Kamenitih Vrata
Danas ovdje u Zagrebu razmatramo čašćenu sliku Majke Božje od Kamenih vrata: ne kao neko jednostavno umjetničko djelo, nego kao znak jedne voljene Prisutnosti. Smještena u prolazu drevnih vrata, tijekom stoljeća postala je utočište molitve, suza i zahvalnosti; mjesto tihih povjeravanja i nada koje su predane u dubini srca.

Poznat nam je događaj koji je u temelju ove pobožnosti: u velikom požaru 1731. godine mnogo je toga bilo uništeno, ali je slika Gospe - kao što se, uostalom, više puta i na različitim mjestima događalo tijekom povijesti Crkve - pronađena netaknuta među pepelom, premda je čak i drveni okvir izgorio.

Što nam danas govori ovaj povijesni događaj, u svjetlu nedokučivoga Otajstva koje nam je objavljeno?

Prije svega, govori nam o Bogu Trojstvu koji ne prestaje pohoditi i blagoslivljati svoj narod. Otac daruje Sina kako bi s križa izlio Duha koji obnavlja lice zemlje. Sveta Marija od Kamenitih vrata znak je vjernosti božje Milosti: ostaje, u kamenu i u slici, usred gradskog života, kao tihi podsjetnik da ovaj grad nije prepušten kaosu, nego je u Božjim rukama. Zagreb dobro zna što znači gledati kako se kamenje trese i ruši zbog potresa. Ali prisutnost Marije među ovim drevnim zidinama podsjeća nas da smo mi sami istinsko »živo kamenje« (1 Pt 2,5) Crkve, duhovne građevine koju nijedan potres ne može srušiti.

Ta Marijina prisutnost poziva grad da u Mariji prepozna ne samo znak zaštite, nego i poziv. Vrata su uvijek simbol prolaza i zajedništva. Kamenita vrata, kroz koja tako često prolazite, svakome postavljaju jedno pitanje: »Želiš li pustiti Boga u svoj svakodnevni život ili radije biraš ostaviti ga izvan njega?« Marija na vratima grada kao da nam govori: uđi u svoj dan s vjerom, izađi prema svijetu s nadom i živi sve u ljubavi.

Pobožnost prema Majci Božjoj od Kamenitih vrata posjeduje i jasnu društvenu dimenziju koja proizlazi iz zajedničkog sudjelovanja u božanskom sinovstvu onih koji su nanovo rođeni u krštenju te, posljedično, iz Marijina duhovnog majčinstva. Pred njezinu sliku dolaze siromašni i bogati, mladi i stari, stanovnici grada te posjetitelji. Pred Marijom grad otkriva svoje pravo lice: ne kao skup interesa, nego kao zajednica djece. To je dragocjena poruka za sve nas, a na poseban način za one koji nose odgovornost za opće dobro. Kako uči sveti Lav Veliki: »Nema istinske veličine ondje gdje nedostaje pravednost«, a pravednost se rađa iz srca koje u svakom čovjeku zna prepoznati brata.
 
4. Vjera, nada i ljubav
Iz tih otajstava za nas proizlazi konkretan apel koji želim izraziti kroz poziv na duhovnu obnovu u krepostima koje ulijeva Duh Sveti: vjeri, nadi i ljubavi.
Vjera - čuvati plamen. Požar iz 1731. godine zaprijetio je da će spaliti ovaj grad i uništiti ga; plamen vjere ipak je ostao živ u srcima. Danas jedna druga vrsta razornoga ognja ugrožava duhovne temelje društva i Crkve: relativizam, ravnodušnost, napast življenja ‘kao da Boga nema’. Marija na vratima grada poziva Crkvu u Zagrebu na hrabru vjeru: vjeru koja se ne srami Evanđelja, koja zna naviještati Krista u svijetu kulture, politike i gospodarstva. U tom smislu, proročki odjekuju riječi koje vam je papa Lav XIV. uputio tijekom vašega nedavnog jubilejskog hodočašća u Rim: »Predaja koju ste primili od svojih otaca neprocjenjivo je blago koje ste pozvani brižno čuvati te neprestano obnavljati […] Ne zaboravite: vjera raste i jača kada se dijeli. Zato s radošću prenosite svojoj djeci i novim naraštajima kršćanske vrednote koje su oblikovale vašu povijest i vašu kulturu.«
Nada - gledati dalje. Ovaj grad nosi u sebi rane: demografske, društvene, moralne; rane koje su ostavili potres i druge kušnje; ranu tolikih mladih koji odlaze jer ne vide perspektivu. Napast rezignacije jest stvarna. Ipak, Marija, žena zaodjenuta suncem, koja je ostala podno križa, podsjeća nas da posljednja riječ ne pripada tami, nego svjetlu. Kršćanska nada nije naivni optimizam, nego pouzdanje u Boga koji čvrsto drži povijest u svojim rukama. Pod Marijinim pogledom, Zagreb je pozvan ulagati u život, u djecu, u obitelj, u odgoj savjesti; nada razbija logiku da se »nikada ništa ne mijenja« i otvara prostor djelovanju Duha Svetoga.
Ljubav - postati grad »Pohođenja«. Pohod Blažene Djevice nije samo događaj iz prošlosti; on želi postati stil života. Biti grad »Pohođenja« znači biti Crkva koja ne čeka, nego izlazi. Ljubav traži da se krene na put: izići iz sebe, prepoznati potrebu brata, učiniti prvi korak. Grad koji časti Mariju kao zaštitnicu ne može ignorirati siromašne, migrante, ranjene obitelji, usamljene starije osobe, mlade bez posla. I upravo u toj konkretnoj blizini, u tkivu naših svakodnevnih i društvenih odnosa, pozvani smo pretočiti u život ono na što papa Lav XIV. uporno podsjeća: »razoružani i razoružavajući mir«, mir koji »dolazi od Boga koji nas sve bezuvjetno ljubi«. Taj mir je ono što je Crkva pozvana čuvati i svjedočiti. Kao što nas podsjeća Sveti Otac, »mir nije samo odsutnost sukoba, nego se gradi u srcu i iz srca […] odolijevajući napasti da se riječi koriste kao oružje«. Poput Marije, koja je prelazeći prag Elizabetinog doma donijela Kneza Mira, i svi smo mi poslani dopustiti da nam srce bude razoružano, kako naše riječi ne bi ranjavale nego liječile, a naša djela gradila zajedništvo.
Predragi, dok danas slavimo Presveto Trojstvo i častimo Majku Božju Kamenitih vrata, povjerimo joj naše obitelji, djecu i mlade, starije i bolesne, one koji nose teret javnih odgovornosti, one koji su iskušani samoćom ili obeshrabrenošću. Molimo da u svakom domu, u svakoj zajednici, u svakoj ustanovi ovoga grada može odjekivati, s poniznom istinom, pjesma Magnificata: »Veliča duša moja Gospodina… Velika mi djela učini Svesilni i sveto je ime njegovo«. Tako će, po zagovoru Majke Božje Kamenitih vrata i u zajedništvu Presvetog Trojstva Zagreb moći postajati sve više grad zajedništva, nade i mira. Amen!