HR

Aktualnosti

Objavljeno: 26.09.2015.

Hrvatska praizvedba Mise u čast blaženom kardinalu Alojziju Stepincu


 KARDINAL ALOJZIJE STEPINAC BLAŽENIK VJERE I NADE

BOGOLJUBIV I ČOVJEKOLJUBIV

Sv.Misa i koncert


26. rujna 2015.
Crkva sv. Marka (Zagreb, Gornji grad)

18.00h Euharistijsko slavlje

Zrinka Tomašić: Misa u čast blaženog kardinala Alojzija Stepinca za mješoviti zbor i orgulje (1999.)
Gospodine
Slava
Svet
Jaganjče  Božji

Mandica Tomašić: Psalam  In te Domine speravi za tercet, zbor, trubu  i orgulje (2008.)
Mandica Tomašić: Hvalospjev blaženom kardinalu Stepincu (2008.) harm. za mješoviti zbor
Z.Tomašić: Tebe Boga hvalimo za zbor i orgulje (1999.) praizvedba

Oratorijski zbor crkve sv. Marka Cantores sancti Marci
Jurica Petar Petrač, dirigent
Pavao Mašić, orguljaš
Ivan Cvitanović, truba
Tercet Tomašić: Zrinka Tomašić
                            Mandica Tomašić
                            Hrvoje Tomašić


19.00h Koncert

Voditelj: Domagoj Pejić, novinar HKR

Sudjeluju: Oratorijski zbor crkve sv. Marka Cantores sancti Marci
                  Dirigent: Jurica Petar Petrač
                  Orguljaš: Pavao Mašić
                  Tercet Tomašić: Zrinka Tomašić
                                             Mandica Tomašić
                                             Hrvoje Tomašić
                 
Program:
1. Franjo Dugan st.: Molitva (za zbor a cappella)
2. Zrinka Tomašić: Regina caeli (za tercet)
                             Ave Maria (za tercet)
    Ferdo Rožić /Đ.Veljković: „Zdravo budi Kraljice“( obrada za tercet Z.Tomašić )
    G.F.Händel: Tochter Zion/Pjevajte Gospodu, prepjev M.Tomašić,obrada za tercet Z.Tomašić

3.Z.Tomašić/M.Tomašić: Hvalospjev Mariji (1996.)(za zbor)

4. Pavao Mašić solo orgulje
5. Krsto Odak: Svrši stopi moje za zbor i orgulje
6. V.Lisinski: Cum invocarem
7. Zrinka Tomašić: “ Hvalite Boga ps 117„ za zbor i orgulje (2008.) (praizvedba)
8. Autun Smolka /p. Petar Perica: “ Zdravo Djevo“

Biografije umjetnika:

MANDICA TOMAŠIĆ prof. glazbe, dirigentica, skladateljica. S pjevačkim zborom  bilježi uspješne nastupe: Gradišće/Austrija/,Muzej Mimara, Preporodna dvorana,Koncertna dvorana V.Lisinski, Kajkavski festival Zlatar (niz godina),Varaždin. Godine 2007. i 2008. sa zborom OŠ Vrbani dobiva Srebrnu plaketu na državnom natjecanju u Varaždinu, a 2009.  Zlatnu plaketu gdje je praizvela vlastitu skladbu. Snimala je za  HRT, te ostvarila nosač zvuka na Kajkavskom festivalu Zlatar.  Djeluje i kao član stručnog ocjenjivačkog suda. U Zagrebu u prosincu 2008. u teatru na Trešnjevci premijerno je izveden  njezin autorski božićni mjuzikl SVETA BETLEHEMSKA NOĆ, kao i u dvorcu Lužnica, u  sastavu terceta  Tomašić i pjevačkog zbora. U veljači 2013. zbor „Academicus“ pod vodstvom maestra Nikolaja Bogaatzky praizveo je  njezin psalam“ In te Domine speravi“ u obradi kćeri Zrinke za tercet,zbor,orgulje i trubu u crkvi sv. Marka u Rimu.

HRVOJE TOMAŠIĆ (Zagreb, 1986.) doktor medicine. Diplomirao na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i violinu na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Kao violinist od 1996-2006. dobitnik je mnogih državnih i međunarodnih nagrada. Nastupao je kao solist, komorni glazbenik, te s orkestrom. Bio je jedan od osnivača i prva violina Zagrebačkog kvarteta mladih, s kojim je bilježio brojne uspjehe. S majkom i sestrom djeluje u tercetu Tomašić s kojim bilježi nastupe i uspjehe u domovini (otvorenje Rapskih glazbenih večeri, Krčko ljeto, Lošinj, Senj, Dubrovnik, Zagreb) i inozemstvu (Njemačka, Austrija, Italija..) Više puta je snimao za HRT.

ZRINKA TOMAŠIĆ, pijanistica i skladateljica.,Zagreb. Diplomirala je glasovir na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, na konzervatoriju „Santa Cecilia“ u Rimu te magistrirala glasovir na Papinskoj akademiji  u Rimu. Nastupala je kao solistica te u komornim sastavima. Osvaja državne i posebne nagrade. Sklada duhovnu i klasičnu glazbu, te piše obrade narodnih napjeva. Surađuje s umjetnicima u Italiji i Njemačkoj Snimala je za HRT. U veljači 2013. zbor Academicus pod vodstvom maestra Nikolaya Bogatzky praizveo je njezinu Misu u čast bl. Stepinca u crkvi sv. Marka u Rimu. Praizvedba se održala povodom 15. obljetnice proglašenja blaženika. Živi i radi u Dubrovniku.

JURICA PETAR PETRAČ (Zagreb, 1985.) završio je studij Glazbene teorije na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu 2009. godine. Sa 17 godina osniva mješoviti pjevački zbor Capella miércoles, pri crkvi sv. Kvirina na Pantovčaku. Od 2008. do 2014. djelovao je kao glazbeni voditelj zbora Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Capella juris s kojim osvaja brojne nagrade na natjecanjima u Hrvatskoj i inozemstvu. Od 2011. glazbeni je voditelj Oratorijskog zbora crkve sv. Marka u Zagrebu, Cantores sancti Marci, s kojim nastupa na brojnim festivalima i koncertima, održanima na lokalnom i međunarodnom nivou. Pohađao je stručno usavršavanje na seminaru zborskog dirigiranja Sarteano Chamber Choral Conducting Workshop  pod vodstvom prof. dr. sc. Simona Carringtona i prof. dr. sc. Briana O’Connella. Profesor je glazbeno-teorijskih predmeta u Glazbenoj školi Blagoja Berse u Zagrebu.

PAVAO MAŠIĆ (Šibenik, 1980.), dobitnik nagrade Grand Prix Bach i nagrade publike na Bachovom orguljaškom natjecanju u Lausanni (2006.), razvija uspješnu karijeru koncertnog orguljaša i čembalista. Raznovrsni interesi njegovog umjetničkog djelovanja obuhvaćaju repertoar baroka i romantizma koji, u kombinaciji s temljitim istraživačkim radom, kao i konstantnom potragom za što izražajnijim interpretacijama, rezultiraju upečatljivim, virtuoznim i vrlo cijenjenim nastupima. Od 1999. Pavao Mašić je glavni orguljaš u crkvi sv. Marka u Zagrebu, a od 2008. docent na Muzičkoj akademiji u Zagrebu gdje podučava nove generacije orguljaša i čembalista. Redovito nastupa na važnim koncertnim pozornicama diljem Europe i Rusije. Nakon niza diploma na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (orgulje, čembalo i glazbena teorija) nastavlja studij orgulja u Lausanni, gdje magistrira u klasi Kei Koito. Također studira čembalo i povijesne instrumente s tipkama u klasi dr. Roberta Hilla i Michaela Behringera u Freiburgu im Br. Više od 20 nacionalnih i međunarodnih nagrada svjedoče o kvaliteti njegova umjetničkoga rada. Snima za HRT i Croatiu Records; raznolika diskografija uključuje tri albuma ovjenčana s ukupno sedam Porina.

CANTORES SANCTI MARCI, osnovan 1988. godine, nastavlja tradiciju slavnog Oratorijskog zbora crkve sv. Marka osnovanog 1920. godine. Zborom su tijekom njegove povijesti ravnali istaknuti hrvatski zborovođe i glazbenici: Mladen Pozajić, Franjo Dugan, Vladimir Kranjčević, Ivan Repušić i Tomislav Fačini. Čini ga trenutno tridesetak  pjevača. Početkom 2011. godine Oratorijski zbor crkve sv. Marka preuzima dirigent  Jurica Petar Petrač. Godine 2013. zbor je svečano obilježio 25. obljetnicu od svog ponovnog osnutka pod imenom Cantores sancti Marci, za što je zaslužan bio prvi prefekt zbora, Neven Valent (1964.-2012.). Kao recentna postignuća treba spomenuti dvije zlatne plakete koje je zbor osvojio na Međunarodnom natjecanju zborova „Bratislava cantat“ 2013. godine (u kategorijama mješoviti zbor i musica sacra a cappella), zatim zlatnu plaketu i prvo mjesto na 12. natjecanju pjevačkih zborova Zagreb 2014. (u kategoriji musica sacra a cappella) te novoobjavljenu kompaktnu ploču Golgota u izdanju Fonarta i Aquarius Recordsa (proljeće 2014.).

IVAN CVITANOVIĆ (Zagreb 1993.)
Student je na Fakultetu Elektrotehnike i Računarstva u Zagrebu.
Trubu počinje učiti orkestru DVD-a Kašina s kojim idućih godina sudjeluje na mnogim nastupima u zemlji i inozemstvu Završio je srednju glazbenu školu Vatroslava Lisinskog, smjer truba u klasi prof.Krešimira Fabijanića. Oduvijek pokazuje veliko zanimanje za skupno muziciranje. U školskom puhačkom orkestru pod ravnanjem prof. Maria Komazina osvaja 1. nagradu na prestižnom europskom natjecanju EMJ u Belgiji. Svira u manjim sastavima razne žanrove glazbe - od klasike do jazza. Godine 2015. kao sudionik novoosnovanog orkestra SO-DO (Sustav Orkestara Djece i Omladine) predstavlja Hrvatsku u Sistema Europe Youth Orchestra s kojim nastupa u teatru Arcimboldi u Milanu.
________________________________________________________________________________


Uoči hrvatske praizvedbe Mise u čast blaženom kardinalu Alojziju Stepincu skladateljice Zrinke Tomašić donosimo kratak osvrt


„Na krilima odanosti“
Liturgijska glazba Zrinke Tomašić
Osvrt Federica Del Sordo ( Rim,veljača 2013.)
Kao onaj kojemu hrvtski nije materinji jezik, ali s druge strane svjestan važnosti koju koralna tradicija ima, netom s one strane Jadrana, želeći poslušati Misu koju je komponirala Zrinka Tomašić u povodu obilježavanja petnaeste obljetnice beatifikacije  Kardinala Alojzija Stepinca, istovremeno sam gajio – barem u početku – znatiželju i  izvjesnost. U prvom slučaju, moje zanimanje je bilo potaknuto prije svega željom da saznam kako će se uskladiti dva elementa: Osobna ideja koju sam, kroz niz godina aktivnosti na polju liturgijske glazbe u svojstvu kompozitora i izvođača, izgradio oko privrženosti jednog glazbenog jezika spojivog s duhom koji ima udjela u obredu kojeg promiče II Vatikanski Koncil i njegove primjene s idiomom tako dalekim od mojega, radi kojega ne ću biti u stanju izreći sud – prema tome, niti objektivnu ocjenu – koja bi nadišla emotivnu percepciju. Koje karakteristike usklađenosti s tempom Obreda će moći prikazati Misa komponirana s lingvističkim senizibilitetom različitim od mojega? Tijekom zadnjih dvadeset i pet godina, često sam svirao i slušao liturgijsku glazbu u zemljama takozvane istočne Europe, kao što su: Poljska, Rumunjska, Slovačka, Slovenija, Mađarska, Litva, Estonija. Slušao sam i izvodio kompozicije čije tekstove sam razumio samo onoliko koliko su bili uključeni u misno slavlje. Ipak, gotovo uvijek, uočavao sam kako dubinu tako i tijesni odnos koji veže tehničku kompetentnost kompozitora s njegovim religioznim osjećajem. Bitna činjenica koja karakterizira glazbenu praksu u mjestima kulta tog zemljopisnog područja sastoji se, zaista, uvijek u sposobnosti prevođenja – također i preko  naizgled običnih rukopisa – nadahnuća afektivnog odnosa (u kojem je također i komponenta zemljopisne pripadnosti nesumnjivo veoma jaka) među članovima religiozne zajednice uz strogo poštivanje liturgijskih  „ritmova“ i različitih stupnjeva slavlja.
Pitao sam se, stoga, hoće li također iz pera ove mlade hrvatske kompozitorice nastati ove izvjesnosti. Odgovor je bio pozitivan, počevši od prvih taktova koji pokazuju živahnost u obradi kontrapunktskog tkiva – nikad opterećenog pretjeranim istraživanjem umjetnosti – kao što je ono harmoničko i ono čisto melodičko, koji se pojavljuju u patosu Ordinarium Missae, i takvu prirodnost koja  čini bez utjecaja moju sposobnost razumijevanja jezika kao što je hrvatski. Također bih rekao, i to ne da bih stavio naglasak na blagost tog idioma kad se primjeni na liturgijsku kompoziciju, da anagrafska komponenta ove živahne Mise za četri glasa igra značajnu ulogu. Nalazimo se zaista, pred poetikom aktivnog subjekta koja predstavlja dvije osobine koje se u Italiji nažalost, još bore za afirmaciju u polju liturgijske glazbe: ono nešto mladenačko i ženstveno zaodjenuto tako važnom odgovornošću.
Od jedne imamo nedvojbene tragove u vještoj obradi visokih glasova (točnije, onih ženskih),  uvijek u prvom planu: značajna je, na primjer, činjenica  da Kyrie (Gospodine, smiluj se) u Misi započinje s tri zaziva (Gospodine, Kriste, Gospodine) upravo s temama koje intonoiraju visoki glasovi. Od druge, hrabrost uvođenja, u religiozni vrt  harmoničkih navoda tradicionalnog tiska (ali koji zbog toga nisu tromi) ponekog hrabrog disonantnog poteza kistom, iako obuzdanog skromnošću i balgošću, kao u slučaju lijepe igre laganih svijetlo-tamnih poteza koja karakterizira Agnus Dei (Jaganjče) od prvih taktova  a koja zatim dominira trima zazivima preko čeznutljivog melodijsko-harmoničkog diferenciranja iste tematske ćelije. U Gloriji (Slava), da bi se odlučila za bitno izotermički prelaz, Tomašić je u stanju slijediti – s lucidnošću dostojnom kompozitora dugog iskustva – brojne promjenljivosti teksta:  od raskošnog hvalospjeva, do patnje, do eksplozije hvale koja karakterizira zadnje stavke. Hosana koju izvode muški glasovi u stavku Sanctus (Sveti) i koja predstavlja kontrast stavku Benediktus (Blagoslovljen) kojeg izvode  visoki glasovi  sa željom da se  zadrži stilski regsitar ove lijepe Mise u apanaži vješte škole. Dodajem na kraju da krila iskrene odanosti liturgiji mogu nositi mnoge od onih osoba koje svojim zalaganjem u glazbenoj domeni sudjeluju u obredu kojem daju odgovarajuće svjetlo.

Podijelite na: