Aktualnosti

Osnovna škola Matije Gupca na zagrebačkoj Knežiji obilježila je Dane kruha i zahvalnosti za plodove zemlje. Uz brojne druge sadržaje, učenici škole su, na inicijativu vjeroučiteljica katoličkog vjeronauka Sandre Benasić, Diane Tikvić i Anite Stipanović te uz suradnju vjeroučiteljice islamskog vjeronauka Melise Arslani, od 9. do 17. listopada prikupljali donacije u humanitarnoj akciji „Za djevojčice Benina“. Osnovna škola Matije Gupca je internacionalna, prepuna kultura koje dolaze s djecom iz čak 27 država svijeta. Stoga je vrhunac obilježavanja bilo gostovanje vlč. Odilona Singboa u četvrtak, 17. listopada u prostorijama škole. Vlč. Singbo svećenik je porijeklom iz Benina koji već godinama živi i djeluje u Hrvatskoj. Naime, zahvaljujući vlč. Odilonu, u Beninu je 2015. otvoren Dom sv. Ivan Pavao II. u kojemu su smještene djevojčice bez odgovarajuće roditeljske skrbi. U domu je trenutno 36 djevojčica i jedan dječak. Učenici zagrebačke škole u humanitarnoj su akciji prikupljali novčana sredstva za potrebe Doma.

Ravnateljica škole mr. sc. Ljiljana Klinger istaknula je kako je obilje uobičajeni dio života današnjih obitelji, a te obitelji nisu imune na potrošačko šarenilo. „U našoj školi obilježavamo Dan zahvalnosti za plodove zemlje koji je prvotno bio Dan kruha. Kako god ga nazivali obilježavamo ga da probudimo ono bitno u čovjeku, a to je da čuje tišinu skromnosti i neimaštine kojoj trebamo davati“, poručila je.

Klinger je naglasila kako sve blagodati koje baštinimo i koje su dio našega lagodnoga života nama nužno ne pripadaju. „One su privilegija koje trebamo biti svjesni izgovarajući riječ - zahvalnost. Nisu svi ljudi na svijetu jednako počašćeni darovima svakodnevice. Upravo nam je namjera probuditi radost i zahvalnost, i kod djece i odraslih, za raskoši koje uživamo, a osobito empatiju, suosjećanje s onima koji ne žive u blagostanju dostojnome čovjeka. Osmijeh koji krasi naše lice, zrcali radost u srcu koje osjeća zahvalnost i veseli se onome što ima, a ne tuguje za onim što nema“, rekla je ravnateljica OŠ Matije Gupca.

Životne priče djevojčica u Beninu izuzetno su teške. Mali su životi od samoga početka opterećeni golemim teškoćama, ali djevojčice ih, svaka na svoj način, hrabro nose s osmijehom i sjajem u oku. Sudbina djevojčica u Domu preslika je životnih priča mnoge djece u Beninu. Životi su to obilježeni neimaštinom i borbom za opstanak. Mnogobrojne obitelji stisnute u malim kolibama i trošnim kućicama oskudijevaju u osnovnim životnim potrepštinama.

Samohrani roditelji često izbivaju iz kuće pokušavajući prodajom različitih proizvoda (kikirikija, palminog ulja, riže, ugljena) osigurati egzistenciju te su djeca povjerena na brigu rođacima ili prijateljima. Unatoč silnom trudu mnogi ne uspijevaju osigurati djeci dovoljno hrane pa ona pate od neuhranjenosti. Djeca koja ostanu bez oba roditelja, o kojima se brinu rodbina ili poznanici, često nisu dobro zbrinuta te moraju raditi već u najranijoj dobi. Djevojčice rade kao kućne pomoćnice ili prodaju žgance, fritule i sl.

Sve je to dio životne priče barem jedne djevojčice smještene u Domu svetog Ivana Pavla II., a većina njih dijeli zajedničku sudbinu gubitka oba roditelja i to u najranijoj dobi. Unatoč tome, u Domu svetog Ivana Pavla II. žive vesele, nasmijane, razigrane i zdrave djevojčice koje redovito pohađaju školu. U nekoliko godina rada Doma neke su djevojčice već izrasle u djevojke. Kako bi ih podržali na putu odrastanja i školovanja učenici OŠ Matije Gupca svakoj su djevojčici osobno sastavili i uputili pismo ohrabrenja.

„Školski sustav u Beninu je takav da većina roditelja svojoj djeci ne može priuštiti školovanje stoga i nemaju izglede za bolju budućnost“, istaknuo je u svom obraćanju djeci i zaposlenicima OŠ Matije Gupca vlč. Odilon Singbo. Posvjedočio je da ni njemu roditelji nisu mogli platiti školarinu, ali je bio izrazito pametno dijete pa su ga, unatoč neimaštini, učitelji puštali svake godine u viši razred. U gimnaziji je, primjerice, stanarinu plaćao fizičkim radom u polju. „Po pitanju obrazovanja najviše su ugrožene djevojčice jer obitelj kada i ima mogućnost školovati dijete, odlučit će se za muško dijete. Računaju da će se žensko dijete udati i otići živjeti u drugu obitelj pa se ne 'isplati' ulagati u njezino obrazovanje“, rekao je vlč. Odilon i nadodao da je obrazovanje budućnost Afrike. „Unatoč silnom bogatstvu afrički je kontinent nekako uvijek u poziciji 'žrtve', onoga koji je potreban tuđe pomoći. Obrazovanje bi formiralo afričkog čovjeka koji zna prepoznati i upravljati resursima koje ima. Afrika itekako ima što ponuditi i na društvenom, kulturnom, znanstvenom pa i ekonomskom planu. No, za to treba obrazovane ljude koji razumiju kako funkcionira svijet na globalnoj razini“, naglasio je vlč. Singbo.

Vlč. Odilon zahvalio je učenicima OŠ Matije Gupca što su postali mali kotač u budućnosti djevojčica koje žive i školuju se u Domu. „Dobrota nema boje. Nije bitno odakle dolazimo, što smo, kome i kamo pripadamo, bitno je da smo ljudi i da možemo jedni drugima činiti dobro“, poručio je.

Prva djevojčica za koju je vlč. Odilon počeo brinuti je danas buduća studentica Colette koja je rano ostala bez majke, a ove godine je doselila u Hrvatsku, uči jezik te se priprema za upis na studij. Colette je s vlč. Odilonom posjetila zagrebačku osnovnu školu.

„Najveći problem modernoga društva je globalizacija ravnodušnosti, kako kaže papa Franjo. Promatramo samo okvire prostora u kojima živimo i ne osvrćemo se na druge, važno nam je samo da je nama dobro. Jako je važno moći vidjeti izvan tih okvira, biti svjestan da pripadamo istoj ljudskoj vrsti i da smo jedni za druge odgovorni, jedni drugima povjereni. I zato je ključna solidarnost koja se može očitovati i kroz mala djela pažnje i brige za drugoga. Ravnodušnost nije opcija za čovječanstvo, ona je njegov poraz“, istaknuo je vlč. Odilon i zahvalio što su djeca zagrebačke škole Matije Gupca upravo tu lekciju svojim dobrim djelom kroz spomenutu humanitarnu akciju poslali hrvatskom društvu.