Aktualnosti

Dom sv. Martina u Malom Lošinju proteklog je tjedna, od 10. do 17. kolovoza, bio središte svih zbivanja za 29 župnih animatora iz župa diljem Zagrebačke nadbiskupije. Dvadeset i devet međusobno nepoznatih lica iz trinaest različitih župa početnu je zbunjenost tijekom tjedna pretvorilo u jedno veliko obiteljsko i nadbiskupijsko zajedništvo koje svakog dana, i nakon povratka s animatorskog ljeta, odzvanja i grije srca svih sudionika. Evo kako je sve počelo, kada je kulminiralo i kako završilo.

Avantura 4. lošinjske skupine započela je okupljanjem u ponedjeljak ujutro na Kaptolu, a za nekoliko sati nastavila se već na Malom Lošinju misnim slavljem i večernjim upoznavanjem. U utorak smo započeli s radom u još manjim skupinama u sjenicama gdje su mladi župni animatori učili i raspravljali tko je animator, što on radi, kako to radi i zašto uopće, a sve to pod geslom ovog animatorskog ljeta: „Dani u kojima ne učinimo ništa za druge, već samo za se – to su izgubljeni dani.“ Mladi animatori naučili su što je kateheza i kako je osmisliti da ona odjekne, da dodirne bližnjega. Na poseban način pokazali su svoju kreativnost osmišljavanjem skečeva i snimanjem videa, a u subotu su pokazali i svoju fizičku spremnost sudjelujući u oratoriju tema kojeg je bila Ivan Pavao II.

Sol zemlje i svjetlo svijeta

Kroz sve radionice i zajedničke zadatke razvijao se taj dobar, vedar, veseo lošinjski duh koji je Moniki Grgić, animatorici iz Župe Sveta Tri Kralja iz Karlovca već dobro poznat s obzirom da je po drugi put zaredom sudionica animatorskog ljeta: „Tijekom ovog tjedan otkrila sam kako mladi katolici na poseban način mogu biti sol zemlje i svjetlo svijeta. Kod svih se mogla uočiti ta vedrina, toplina i suosjećanje prema bližnjem. Za mene je ovo bio predivan tjedan kojeg ću posebno čuvati u srcu. S obzirom da mi je ovo bio drugi put da sudjelujem na animatorskom ljetu, stvarno bi mi bilo teško reći koji mi je bio bolji ili draži. Uvijek je tu prisutan bogat program, zabavne igre, poučne kateheze i trud svih animatora da bi to sve ispalo dobro i kako bi se mi, župni animatori, zabavili, ali pritom i nešto naučili te primijenili to znanje u daljnjem radu u svojim župama. Posebno me se dojmio četvrtak, dan šutnje, u kojem sam  mogla sabrati svoje misli i osjećaje te na trenutak doživiti dio Neba.“

Svetkovina Velike Gospe

Naravno da tjedan, kako i naglašava Monika, ne bio toliko uspješan i plodonosan bez svakodnevnog slavljenja svete mise, molitve, klanjanja i tradicionalne šutnje četvrtkom u kojoj mladi pronalaze sebe, razmišljaju o svom životu i svojoj vjeri.  Posebnost ovog tjedna je bilo i slavljenje Velike Gospe. Povjerenik za mlade, vlč. Ivica Budinšćak, pobrinuo se da se osjeti blagdansko ozračje. Večer prije slavili smo svetu misu zajedno s mještanima u uvali Čikat, dok smo na sam blagdan slavili svečanu misu uz more i vedro nebo u dvorištu Doma sv. Martina. Nakon poticajne propovijedi Povjerenika i završetka mise uslijedila je pjesma i pravi blagdanski ručak.

Uz Povjerenika, s mladima su tjedan dana provela tri mladomisnika: vlč. Dominik Glasnović, vlč. Martin Krizmanić i vlč. Leonardo Šardi.  Mladi su bili oduševljeni njihovim prisustvom, jednostavnošću i spremnošću za duhovni razgovor s jedne strane, ali i na igru, šalu, pjesmu i ples s druge strane.



Također, mladomisnici su svima podijelili i mladomisnički blagoslov. Kako je to doživio iz svog kuta gledanja, prepičava nam vlč. Dominik Glasnović, mladomisnik iz župe sv. Pavla u Retkovcu: „Kao i uvijek, na početku, strahovao sam da se mnogi neće moći prilagoditi svakodnevnom ritmu, ali već drugi dan bio sam razuvjeren. Svakodnevne su molili i radosno pripremali svetu misu. Revno su ministrirali, animirali pjevanje. Iako je svatko došao iz drugog okruženja, kateheze i molitve su ih povezale i učinile od njih pravu zajednicu.

Zadovoljan sam njihovim angažmanom i vjerujem da imaju potencijala postati pravi župni animatori. Većina župnih animatora po prvi puta je sudjelovala u animatorskom ljetu i za njih je to proširenje vidika. Oni su učvrstili svoju vjeru, uvidjeli su da nisu sami. Ohrabreni su. Puni entuzijazma i elana vraćaju se u svoje župne zajednice gdje će proširiti lošinjski duh.“

Žar kojim mogu ohrabriti svaku dušu na svjedočenje vjere

Upravo su na to ponosne animatorice voditeljice: Elizabeta Mikulić, Matea Neralić i Petra Makar. Kako su sve doživjeli i što je njihovu dušu najviše dotaknulo, najbolje će reći sami. „Na Lošinju se za mene zbivalo nešto posebno. U srcu se pojavio žar da mogu ohrabriti svaku dušu na svjedočenje vjere. U četvrtak sam, zagledan u Isusa, spoznao Njegov poziv na služenje. Dom sv. Martina i ovih je tjedan dana ponovo oživio. Ispunili su ga mladi svojim smijehom, pjesmom i plesom, a mene je oduševio entuzijazam kojeg sam tamo doživio kod svojih prijatelja. Moja se duša osunčala nevjerojatnom Božjom blizinom, a  4. lošinjska sagradila je zajedništvo koje samo Krist može dati“, s oduševljenjem ističe Domagoj Vincelj iz Župe sv. Nikole biskupa u Krapini.



Titula animatora znači mnogo više

Slična razmišljanja dijeli i Leonarda Blašković iz Župe Presvetog Srca Isusovog iz Karlovca: “Ono što je ovaj tjedan učinilo posebnim za mene su nebrojeni trenuci iskrene sreće. Neopisivo je lijepo sjediti u rano jutro kraj mora i započeti dan molitvom. Ili vidjeti koliko nekome znači par lijepih riječi ubačenih u sandučić. Ili onaj trenutak kada vidiš koliko je zapravo malo potrebno da se postignu velike stvari, samo ako se ujedinimo i radimo sa jednakim entuzijazmom i ljubavi. Bilo je bezbroj veselih trenutaka ispunjenih pjesmom i plesom, ali i onih tamnijih u kojima ne preostaje ništa drugo osim sklopiti ruke u molitvi. Ali što god nas je snašlo, držali smo se zajedno. Kao da je zrak oko nas neprestano bio ispunjen Njegovom prisutnošću.

I onda nakon svega shvatiš da si dio nečeg većeg, da titula animatora znači mnogo više nego što se u početku čini. Shvatiš da je znak križa u svemu naš početak i kraj. Kako kaže jedna molitva: Zapamti čovječe, u trenutku kad se križaš, nadilaziš samoga sebe. U ovih tjedan dana imali smo nešto posebno i nezaboravno. To što smo imali bilo je i ostalo - naša četvrta lošinjska.“