Dr. Josip Burušić, sveučilišni profesor psihologije*
Iskreno, na samom početku nisam imao do kraja jasna očekivanja, a još manje jasne predodžbe, kako će se sve vezano uz Drugu sinodu Zagrebačke nadbiskupije odvijati. Naime, osim intenzivnoga iskustva u pisanju programa studija psihologije na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, što je u osnovi prije svega jedan visokostručni posao, nikada nisam imao nekog većeg iskustva s unutarcrkvenim strukturama, hijerarhijom, aktivnostima ili pojedinim procesima koji se odvijaju u Crkvi.
Sada, kada je Sinoda u svojem radnom dijelu došla svojemu završetku, moram priznati da je za mene to osobno bilo vrlo pozitivno iskustvo. Iznenadila me je prije svega iznimna razina otvorenosti svih članova Sinode.
Raspravljalo se veoma otvoreno o veliko i raznovrsnom broju tema. Ponekad sam imao dojam da se o pojedinim temama raspravlja mnogo otvorenije nego što imam priliku čuti u raspravama unutar akademske zajednice. Nadalje, snažno me se dojmilo koliko su teme unutar sinodskih rasprava bile usmjerene na važna pitanja koja se tiču života cijele nadbiskupijske i šire društvene zajednice, koje kao znanstvenik uočavam da istinski opterećuju svakodnevicu današnjega čovjeka.
Zaista je velik broj područja i tema o kojim se raspravljalo. Svim se temama pristupalo u duhu otvorenosti, ljubavi i razumijevanja za druge, za bližnjega u potrebi. U samom iznošenju intervenata od strane članova Sinode moglo se primijetiti polemičkih i kritičkih glasova, ali je sve ostalo u granicama argumentirane rasprave prožete konstruktivnim prijedlozima. Zasigurno je u priličnoj mjeri tomu pridonijela i vrlo uzorna, temeljita i vrlo učinkovita priprema materijala, kao i ukupna organizacija rada.
Ono što vidim kao velik izazov u vremenu pred nama jest da se „duh Sinode“ prenese u život Crkve i čitavoga hrvatskog društva. Napose pritom mislim da su svi članovi Crkve pozvani prepoznati „znakove vremena“ i da svakodnevno svojim radom i djelom unaprijede ukupno djelovanje Crkve, ali i aktivno pridonesu unaprjeđenju našega društva.
*Osvrt prof. Josipa Burušića preuzet je iz magazina Glasa Koncila „Prilika“, broj 2, veljača 2018.
