Aktualnosti

Običaj postavljanja božićnih jaslica u kršćanskoj se tradiciji povezuje s djelovanjem sv. Franje Asiškog, koji je u 13. stoljeću prvi na osobit i slikovit način uprizorio prizor Kristova rođenja kako bi vjernicima približio otajstvo Utjelovljenja. Taj se običaj, potaknut franjevačkom duhovnošću, postupno širio Europom te se s vremenom ustalio kao jedan od temeljnih simbola božićnoga slavlja u crkvenom i pučkom životu.

U župnoj crkvi sv. Blaža u Zagrebu nalaze se najstarije zagrebačke jaslice. Izradio ih je kipar Vojta Braniš prema vlastitom nacrtu u tadašnjoj Umjetničkoj (Obrtnoj) školi. Jaslice su 14. prosinca 1916. godine kolaudirane, što znači da su tada službeno pregledane i odobrene za uporabu. Sastoje se od više od 150 figurica s narodnim motivima i lokalnim obilježjima. Zbog osjetljivog materijala obnovljene su 1969. te se danas smatraju vrijednim primjerom sakralne umjetnosti u Hrvatskoj.[1]

Božićna pobožnost u Zagrebu postoji i prije pojave jaslica, a prema Zagrebačkom obredu koji je u 14. stoljeću uveo zagrebački biskup Augustin Kažotić, slavlje Božića pratila je i liturgijska drama. Time se pobožnost vezana uz Isusovo rođenje nadopunjavala scenskim i simboličkim izražajem vjere, osobito u Zagrebačkoj katedrali.[2] Zagrebačka bogojavljenska igra Tractus stellae (Potezanje zvijezde) predstavlja jedan od najrazvijenijih oblika srednjovjekovne liturgijske drame na hrvatskom prostoru. Temeljila se na prikazu dolaska triju kraljeva k novorođenom Kristu, a njezina posebnost bila je snažno naglašena scenska komponenta, osobito povlačenje osvijetljene zvijezde na užetu kroz prostor katedrale, čime se biblijski tekst pretvarao u vizualno i doživljajno kazališno zbivanje. Radnja se odvijala u cijelom brodu katedrale, koji je funkcionirao kao simultana pozornica s više scenskih točaka: od početnih položaja kraljeva, preko Herodova prijestolja u središtu crkve, do oltara koji je simbolizirao Betlehem. U igri je sudjelovalo najmanje devet izvođača: tri kralja, Herod, pisari, dvojica klerika koji su zamjenjivali primalje i držali dijete Isusa, te anđeo, dok je zbor imao prigodnu ulogu u pojedinim dijelovima radnje. Kostimi su se temeljili na crkvenoj odjeći s manjim simboličkim prilagodbama, a rekvizitarij je, iako skroman, bio izrazito funkcionalan i simbolički snažan: zvijezda, posude s darovima, knjige pisara i lutka djeteta. Neumski zapisi - naknadni ispravci i proširenja dijaloga u misalu - potvrđuju da se igra zaista izvodila, a ne samo zapisivala. Sve to upućuje na zaključak da je božićna bogojavljenska igra u Zagrebu bila živ običaj koji je vjernicima omogućavao da otajstvo Kristova rođenja prožive ne samo liturgijski, nego i kroz dramski, prostorni i vizualni doživljaj. Ona svjedoči o visokoj razini srednjovjekovne scenske kulture u okviru crkvenog prostora te o postupnom razvoju prema složenijim oblicima sakralnog kazališta. Povjesničar zagrebačkih crkvenih zbivanja Dragutin Kniewald pretpostavlja da se bogojavljenska igra najvjerojatnije u zagrebačkoj katedrali izvodila u nekim oblicima čak sve do 18. stoljeća.[3] Uz taj liturgijski prikaz gotovo sigurno je kasnije bio izložen i prikaz Isusova rođenja na tekstilu, nastalom u poznatoj Petretićevoj vezilačkoj školi iz 17. stoljeća, koji se danas čuva u Riznici zagrebačke katedrale.[4]

Tijekom 19. stoljeća u Zagrebu se postupno širi običaj postavljanja kućnih božićnih jaslica, koji se razvija usporedno s liturgijskim i javnim oblicima iskazivanja božićne pobožnosti. Najranije poznate jaslice bile su skromnih dimenzija i jednostavne izrade, oblikovane od papira, kartona, drva i gline, često ručno oslikane te smještene na stolove, ormariće ili improvizirane podloge unutar obiteljskih prostora. Etnografski izvori i sačuvani muzejski primjerci potvrđuju kako su u Zagrebu već u drugoj polovici 19. stoljeća bile raširene tzv. papirnate i drvene jaslice, oblikovno često oslonjene na srednjoeuropske uzore. One nisu imale isključivo dekorativnu ulogu, nego su predstavljale središnje mjesto obiteljskog okupljanja, molitve te prijenosa vjerskih, kulturnih i identitetskih vrijednosti na mlađe naraštaje. Takva živa kućna pobožnost činila je važnu duhovnu i simboličku podlogu za recepciju i razumijevanje jaslica postavljenih u sakralnom prostoru katedrale.

Nasuprot tome, sve do sredine 20. stoljeća povijest božićnih jaslica u Zagrebačkoj katedrali ostaje nedostatno rasvijetljena i tek fragmentarno poznata. Do danas nisu pronađeni vjerodostojni arhivski izvori koji bi s potpunom sigurnošću omogućili rekonstrukciju njihova izgleda, vrste, autora ili umjetničke pripadnosti u ranijim razdobljima. Zbog takva izvornog nedostatka dokumentacije, to poglavlje bogate liturgijske i pučke božićne tradicije ostaje smješteno na razmeđu između povijesne predaje i čvrsto potvrđenih činjenica, što mu daje obilježje tihe, ali izrazito sugestivne memorije unutar kolektivnog vjerskog iskustva grada.

Današnje jaslice, kakve vjernici poznaju već desetljećima, nastale su oko 1955. godine kao djelo kipara Pavla Perića.[5] U njihovu oblikovanju autor se nadahnuo starijim uzorima, nastojeći očuvati duh jednostavnosti, topline i duboke pobožnosti koji prati prikaz Kristova rođenja. Prema svjedočanstvu dugogodišnje rizničarke s. Line Plukavec, tip ovih jasličkih figura ima svoje korijene još u devetnaestome stoljeću.[6] Svaki lik, od pastira i anđela do ljudi i životinja, izvorno je bio izrađen od terakote, poput skromnog, ali dostojanstvenog zemljanog odraza otajstva Utjelovljenja.

Radi očuvanja dugovječnosti izvornih kipova i osiguravanja njihove sigurnije uporabe, tadašnji kustos katedrale mons. Antun Ivandija, donio je 1984. godine odluku o izradi njihovih preslika u poliesterskom materijalu.[7] Tom je odlukom osigurana trajnost kipova, dok je restauratorima omogućen primjeren i neometan prostor za rad. Naime, uslijed dugotrajne uporabe, učestalog sezonskog postavljanja i pohrane u prostorno ograničenim uvjetima, izvorne figure katedralnih jaslica s vremenom su pretrpjele vidna oštećenja. S ciljem njihove zaštite te očuvanja ikonografske i kulturološke vrijednosti, tadašnji Restauratorski zavod iste je godine pristupio izradi vjernih poliesterskih preslika figura. Od istoga materijala oblikovana je i jaslička špilja, ali u umanjenome formatu, čime je omogućeno da se od toga vremena cjelokupni prizor postavlja na oltar Majke Božje u južnoj apsidi katedrale, duž njezine pune širine. Sklop visine približno pedeset centimetara postiže uravnotežen odnos između vizualne izražajnosti i praktične funkcionalnosti, omogućujući vjernicima nesmetan pogled na jaslice bez potrebe za posebnim zaštitnim nadzorom.

Prije potresa koji je 2020. godine pogodio Zagreb, izvorni gumeni kalupi iz 1984. bili su pohranjeni na tavanu Nadbiskupskog dvora. Prema navodima višeg kustosa Etnografskog muzeja Josipa Barleka, dio starih figura darovan je isusovačkoj crkvi u Varaždinu, današnjoj katedrali Varaždinske biskupije, dok je drugi dio svoje novo mjesto pronašao u župnoj crkvi u Đurđevcu.[8] U tom tihom prijenosu s ''oltara'' na ''oltar'', iz grada u grad, njihovo se značenje ne umanjuje, nego se dodatno produbljuje: one ostaju trajni znak Božje blizine čovjeku te svjedočanstvo vjere koja se ne zatvara u prostorne okvire, nego se prenosi, živi i iznova aktualizira u svakom novom prostoru u kojem se promatra s pouzdanjem i molitvom.

Premda se u jaslicama može prepoznati 55 pojedinačnih figura, detaljnim prebrojavanjem svih likova, uključujući i one međusobno povezane ili formirane u zajedničke prikaze, dolazimo do ukupnog broja od 93 prikazana lika. Ovi kipovi danas se brižno čuvaju u Riznici Zagrebačke katedrale. S obzirom na česta premještanja i skladištenja, pojedini kipovi s vremenom su pretrpjeli oštećenja.

Kulisu božićnih jaslica, zamijenivši prethodnu već dotrajalu, izradili su 1967. bogoslovi Stanko Havaić i Eugen Kropek. Prijašnje kulise, koje je stvorio akademski slikar Krešimir Kargačin, s vremenom su također zahtijevale mirovinu, potvrđujući prirodni ciklus umjetničkih djela.

Božićne jaslice, nekad u impozantnom prostoru Zagrebačke katedrale, od Božića 2022. godine nalaze se u skromnijem obliku u Bogoslužnom prostoru blaženoga Alojzija Stepinca, ali i dalje prenose snažnu simboličku i liturgijsku poruku te svjedoče o očuvanju tradicije i duhovne baštine. Središnji prizor jaslica prikazuje Svetu Obitelj: Mariju, kako nježno gleda dijete Isusa, uz Josipa koji stoji pokraj njih, štiteći i pazeći na mlado dijete. Figurice su pažljivo oblikovane i odjevene u prikladne kostime koji evociraju jednostavnost betlehemske štalice, dok same jasle, ispunjene slamom, čine prizor toplim i autentičnim.

Oko Svete Obitelji raspoređene su figure pastira, anđela i životinja, uključujući ovce i magarca, čime se dodatno naglašava biblijski kontekst rođenja. Rasvjeta u unutrašnjosti katedrale nježno je obasjavala jaslice, stvarajući igru svjetla i sjene koja pojačava osjećaj svetosti i intimnosti. Katedrala je svojim visokim svodovima i vitrajima dala prizoru dostojanstvenu pozadinu, gdje arhitektura i umjetnički detalji nadopunjuju simboliku jaslica, čineći ih ne samo dekorativnim elementom, već i prostorom za kontemplaciju i duhovni doživljaj.

Unutar jaslica Zagrebačke katedrale svaki detalj pažljivo je oblikovan kako bi dočarao priču o rođenju Isusa. Središnji prizor zauzima Sveta Obitelj: Marija, nježno odjevena u plavi ogrtač, gleda položeno dijete Isusa u jaslama, a njezino lice odiše smirenošću i nježnošću. Pokraj nje stoji Josip, čija prisutnost naglašava zaštitu i brižnost prema malom Isusu. Dijete Isus, smješteno u slamnatim jaslama, zrači jednostavnošću i simbolizira središnji motiv Božića, rođenje spasenja.

Prema Svetoj Obitelji okrenuti su pastiri i mudraci. Pastiri prilaze štalici, stojeći ili klečeći pred Isusom, često u pratnji ovaca, čime prizoru unose dinamiku i jednostavnu toplinu. Tri mudraca, raskošno odjeveni i s darovima, kleče i stoje u gesti darivanja, simbolizirajući svečani i univerzalni značaj Božića. Anđeli s krilima, nježnih izraza lica, neki s ružom u ruci, naglašavaju prisutnost božanskog. Životinje, vol i magarac, prirodno su uklopljene u štalicu, dajući prizoru autentičan betlehemski ugođaj.

Kulisa jaslica jednostavna je, štalica od poliestera ispunjena slamom, dok su visoki svodovi i vitraji katedrale pružali dostojanstvenu pozadinu. Rasvjeta nježno obasjava figure, stvarajući igru svjetla i sjene koja pojačava osjećaj svetosti i intimnosti. Svaka figura vodi pogled promatrača kroz priču rođenja, stvarajući sklad između umjetničkog izraza i duhovne poruke.

Ukupni dojam jaslica Zagrebačke katedrale odražava toplinu, intimnost i svečani karakter. Posjetitelj, promatrajući prizor, stječe osjećaj povezanosti s tradicijom, vjerom i poviješću, istovremeno uživajući u vizualnoj ljepoti i precizno oblikovanim detaljima svake figure. Jaslice nisu tek dekorativni element, već mjesto kontemplacije, gdje se umjetnost i liturgija skladno spajaju, stvarajući jedinstvenu božićnu atmosferu.

Zahvaljujući predanom radu brojnih umjetnika i brižnoj skrbi čuvara kulturne baštine, jaslice Zagrebačke katedrale danas nisu samo liturgijski simbol Božića, već i svojevrsna mala galerija vjere, umjetnosti i suptilne svečane ljepote. Svaki lik, svaki detalj i svaka scena pričaju priču o tradiciji, predanosti i umjetničkom umijeću koje desetljećima oplemenjuju katedralu, omogućujući posjetiteljima da dožive božićnu poruku u punini njezine vizualne, duhovne i povijesne dimenzije.  
Literatura:
Agenda pontificalis, MR 165 (Missale antiquissimum), fol. 28a-29b. Metropolitanska knjižnica Zagrebačke nadbiskupije, Hrvatski državni arhiv.
Barlek, Josip. Hrvatsko božićevanje s posebnim osvrtom na božićne jaslice. Katalog izložbe. Zagreb: Etnografski muzej, 2003.
Batušić, Nikola ''Scenska slika liturgijske drame iz obrednika zagrebačke stolne crkve'', u: Dani Hvarskoga kazališta: Građa i rasprave o hrvatskoj književnosti i kazalištu, sv. 1, br. 1 (1975).
Ivandija, Antun. Inventar Riznice zagrebačke katedrale. II. dio: Predmeti od tekstila. Treći svezak. Zagreb, 1988.
IKA. ''Najstarije zagrebačke jaslice'', IKA-HKM, 8. siječnja 2014. Pristupljeno 28. studenog 2025. https://ika.hkm.hr/novosti/najstarije-zagrebacke-jaslice/
Križanec-Beganović, Danijela. Kulturna povijest božićnih jaslica u Hrvatskoj i Europi. U pripremi za tisak. Zagreb: Etnografski muzej i Školska knjiga.
Plukavec, Tomica. “Božićne zanimljivosti zagrebačke prvostolnice.” Lađa, br. 4 (2025).