Aktualnosti

Učenici su bili zbunjeni jer nisu mogli razumjeti sve što se u međuvremenu dogodilo. Više puta se događa da se nečime oduševimo i imamo velika očekivanja, a onda se sve izokrene i ne bude onako kako smo očekivali. To nužno ne znači da to nije dobro i da nije od Boga. Trebamo proći kroz određeno vrijeme kada se naša prvotna očekivanja ne ostvaruju, a to se događa i s tom dvojicom učenika, rekao je mons. Sente te dodao da su oni putem raspravljali i razgovarali o Bogu.

Kada čovjek razgovara o Bogu, Bog mu prilazi. Naši razgovori su često isprazni, često ogovaramo i volimo se hvaliti. No, oni o Bogu pričaju i raspravljaju. Bog dolazi k njima, ali ga ne prepoznaju, rekao je mons. Sente, dodavši da više izvještaja o Isusovu uskrsnuću govore da ga oni koji su mu bili najbliži nisu prepoznali.

Kako je moguće da ga ne prepoznaju, upitao je mons. Sente, ustvrdivši da ga ni apostoli ni Marija Magdalena nisu prepoznali. „Možemo zaključiti da je uskrsli Krist drugačiji od tjelesnog Krista. To je nama ohrabrenje i utješna nada. Mi, koji smo ljudi tijela, često zamišljamo kako bi bilo super da vidimo Isusa Krista kao što su ga vidjeli učenici. Uskrsli Krist se spoznaje na drugačiji način – ne tjelesnim očima, nego duhovnim. On je i dalje tjelesan, ali to je preobraženo tijelo koje nadilazi našu ljudsku spoznaju i stoga je potrebna vjera“, istaknuo je mons. Sente.

Nadalje je istaknuo da Boga zanimaju naši razgovori, naša muka, naša zabrinutost, ali i naša radost. Svaki dio našega života Bogu je važan, poručio je propovjednik. Osvrćući se na dvojicu učenik, mons. Sente je rekao da ih Isus pušta da mu sve ispričaju pa im tek onda počinje tumačiti. Govori im, dodao je mons. Sente, da su bezumni i srca spora odnosno da su bez uma i bez osjećaja za ono duhovno. Potrebno je, istaknuo je, i jedno i drugo – i razum i osjećaj unutarnjeg htjenja za Bogom – da bismo razumjeli što Bog čini.

„Vjerujem da svaki umni čovjek zna da je potrebno potruditi se oko svega što vrijedi. Izvor svake radosti je trpljenje, davanje, nesebičnost, prihvaćanje odgovornosti i žrtva. Kod nas vjernika, trpljenje kroz koje svaki čovjek mora proći nije smisao samo sebi, već vodi do uskrsnog jutra. Da bismo do toga došli, moramo o Bogu pričati i dozivati ga da nam to protumači“, dodao je propovjednik.

Dvojici učenika, nastavio je propovjednik, gori srce i žele da to potraje jer je čovjeku lijepo biti u društvu Boga. Vjerujem da je svaki čovjek, koji je barem jednom osjetio dodir Božje ljubavi, spoznao kako je lijepo biti s Bogom, rekao je mons. Sente te istaknuo da učenici mole Isusa da ostane s njima.

„Čovjek čezne biti u društvu Boga jer je od Boga došao“, naglasio je te dodao da svaki čovjek, u različitim životnim olujama i teškoćama, zaziva Boga i želi da ostane s njim. Isus se, nastavio je propovjednik, odazvao njihovom pozovu i ostao na večeri te su ga tek tada prepoznali u lomljenu kruha. To je, istaknuo je mons. Sente, euharistija.

Upravo je to, pojasnio je, simboličan govor koji nadilazi našu tjelesnu spoznaju i otvara nam duhovnu spoznaju. Krist se skriva u tjelesnosti i vremenitosti da bismo se izdigli u duhovnu stvarnost koja nadilazi vrijeme i prostor te Boga spoznali na novi i dublji način. Uskrsli Krist je i sada prisutan u Riječi, u prilikama kruha i vina, u našoj zajednici, ali i svakoj našoj osobnoj spoznaji da je Bog tu i da nas ljubi, dodao je mons. Sente.

Kada čovjek spozna Boga, ne može šutjeti i to držati za sebe. Radost je toliko snažna da ju želi podijeli s drugima. Želi da i drugi spoznaju tu radost te ima potrebu i drugima naviještati. Kada čovjek spozna Boga, ne može ne slaviti ga jer je Bog sve  svemu, rekao je, između ostaloga, mons. Sente u propovijedi.
 

IKA