Aktualnosti

 
Časna braćo svećenici!

S velikom boli u duši moram Vam saopćiti, da mi je zasada nemoguće osobno vršiti nadpastirsku službu u nadbiskupiji izvan Zagreba nakon napadaja na mene i moju pratnju u Zaprešiću 4. studenoga o. g. Toga sam dana htio otvoriti novu župu, koju već odavna žele tamošnji vjernici.  Kad  sam stigao onamo i htio izaći iz kola, da uđem u crkvu, dočekala me je ondje skupina ljudi, među kojima je bilo i uniformiranih lica te navalila na nas kamenjem i jajima uz pucnjavu tako, da smo jedva živi izbjegli proslijedivši s oštećenim kolima dalje.

Dokaz veličine životne opasnosti, u kojoj smo se nalazili, jesu uz razbijena stakla i 2 kamena pronađena u kolima, od kojih je jedan težak 70 dkg, a drugi 20 dkg. Napadači su novog upravitelja župe, koji ih je zbog navedenog sramotnog čina posve opravdano prekorio, isprebijali kolcima, bacili na tle i gazili po njemu. I dok je on iznemogao ležao na zemlji, postavili su kraj njega pištolju, da onda uzmognu ustvrditi, kao što su to kasnije i učinili, da je on tobože sa sobom nosio oružje, upotrijebio ga i pucao.

Ovo je točan i istinski prikaz događaja, utvrđen svjedočanstvima prisutnih svjedoka. A sve drugo, kao što i službeno saopćenje Ministarstva Unutrašnjih Poslova Narodne Vlade  Hrvatske od 6. XI. o. g., u koliko se sa ovim navodima kosi, jest posve neistinito.

Tko je bila ta skupina napadača, poznato je svima ondje prisutnima. A ja ću odgovor na to pitanje osvijetliti događajem, koji mi se desio na dan Sviju Svetih o. g. Neposredno prije moga polaska u katedralu, da obavim službu Božju i održim uobičajenu nadpastirsku propovijed, službeno mi je saopćeno po dvojici izaslanika vlasti,  da će se narod pobuniti, budem li što govorio u crkvi protiv vlasti. Na moje opetovano pitanje: »Tko je to narod«? odgovoreno mi je: »To je naša stvar.«

Sve ovo, kao što i najsramotnije  pogrđivanje, lažni i nepravedni napadaji na biskupe i svećenstvo na političkim sastancima, po novinama i išaranim napisima po ulicama te pokušaji razdvajanja svećenstva, koje je danas više povezano uz svoje biskupe nego  ikada prije, a što protivnici žele postići podmećući svećenicima razne izjave, koje oni uopće nisu dali; sve se ovo događa usprkos zajamčene slobode vjeroispovijedanja i savjesti te opetovanih tvrdnja, da Crkva imade u ovoj državi potpunu slobodu djelovanja.

Uza sve to ja Vas, časna braćo, upozorujem, da i na propovjedaonici i u ispovjedaonici  izbjegavate svaku riječ, koja bi mogla dati povoda, da se Vaš nastup ili djelovanje protumači kao čin čisto političkog karaktera.

Časna braćo svećenici! Iako sam dakle zasada prisiljen, da obustavim svoje uobičajene pastirske pohode po nadbiskupiji, ja ću ipak i dalje ostajući na svom mjestu braniti nauku  Božju i prava svete Crkve, pa i uz cijenu vlastitoga života. Svi se pak mi dnevno usrdno molimo Gospodinu, da stiša strasti i da dade hrvatskomu narodu, kao što i čitavom svijetu, što prije svoj sveti mir.

U Zagrebu, dne 7. studenoga 1945.