Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački predslavio je u petak 19. lipnja 2020. euharistijsko slavlje svetkovine Presvetoga Srca Isusova u kapeli Blaženoga Alojzija Stepinca u Nadbiskupijskome bogoslovnome sjemeništu u Zagrebu. U zajedništvu s bogoslovima Nadbiskupije i sestrama redovnicama, slavlju su koncelebrirali rektor Nadbiskupijskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu mr. Anđelko Košćak, promotor kršćanskih poziva u Zagrebačkoj nadbiskupiji i povjerenik za pastoral duhovnih zvanja vlč. Jakov Rađa, duhovnik vlč. Vlado Razum, pomoćni duhovnik vlč. Andrija Miličević, odgojitelji vlč. Ivica Cujzek i vlč. dr. Mislav Kutleša te nadbiskupijski tajnik vlč. Ivan Lukić.
– U životu svakog čovjeka, mladoga i starog, učenog i neukog, urbanog i seoskog, postoje određene čvrste životne točke od kojih se kreće, na koje se oslanja, koje same po sebi svojom snagom pokreću. Jedna od takvih dogođena je na kalvarijskom brdu Golgoti, a to je probadanje i otvaranje Srca Sina Božjega. Trenutak smrti Sina Božjega pokrenuo je svu prirodu u najekstremnijem obliku o čemu nam svjedoči evanđelist Matej:
I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše. No, ništa nije moglo zaustaviti djelo Božje ljubavi, Božjega sebedarja za spasenje i otkupljenje čovjeka od grijeha. Uskrsnoga jutra i svih kasnijih dana više nitko nije pričao o prirodnim nepogodama jer živ je onaj koji je Gospodar svega stvorenoga i koji je Obnovitelj ljudskih srdaca.– u pozdravnome je govoru istaknuo rektor Košćak, zahvalivši Karidnalu na dolasku te pozvavši braću u Kristu da, slaveći misnu žrtvu, mole Gospodina da ih učvrsti u ljubavi i zahvalnosti za dar poziva. Da sve više poticani radom na duhovnom i intelektualnom području, rastu u ljudskoj i vjerničkoj zrelosti te da u poniznosti srca i duše prihvate Božju volju, nadahnjujući se na primjeru Dobroga pastira Krista, a sve na dobro i spasenje svakoga čovjeka.
Na početku slavlja kardinal Bozanić podjestio je da je svetkovina Presvetoga Srca Isusova, kojem je posvećena i bogoslovna kapelica, na osobit način svetkovina bogoslovije i bogoslovske zajednice. – Molimo za našu braću koja sada, zbog posebnih okolnosti ove godine, nisu ovdje, nego u svojim župama i župnim zajednicama. Svi želimo biti zajedno i povezani. Kao ljudi, kao oni koji su na istome putu, ali još više zbog toga jer nas povezuje Onaj zbog kojeg i s kojim smo sada ovdje. – kazao je kardinal Bozanić.
U homiliji je Kardinal, istaknuvši kako je dominirajuća riječ pročitanih misnih čitanja
ljubav, čiji je simbol, ne samo u svakidašnjem životu, nego i u kršćanstvu srce, govorio o Presvetome Srce Isusovom kao središtu iz kojega proizlazi Božja ljubav prema čovjeku.
Podsjetio je da bogoslovi, studirajući o Bogu koji je ljubav, znaju mnogo stvari koje su naučili i kojima se bave u teologiji, no to je tek prva, kako je rekao, i ona manja razina jer je jedno znati, a drugo je osjetiti i živjeti. – Bog u Svetome pismu nije onaj koji objavljuje i govori što je ljubav. On dolazi k nama kako bi nam poručio
Ja sam tu i Ja vas ljubim. I to je ono bitno. Bog ljubi. - naglasio je Kardinal. U nastavku homilije podsjetio je da je u čitavome govoru i u teologiji i u duhovnosti u središtu upravo Božja ljubav te da se samo onaj koji to stvarno u svojoj duhovnosti živi, može na pravi način približiti Isusu. A upravo je to i poruka svetkovine Presvetoga Srca Isusova. – Samo onaj tko osjeća da je ljubljen može ljubiti. Samo onaj tko se približi onomu koji njega prvi ljubi, može stvarno ljubiti. Stoga, pobožnost prema Presvetom Srcu Isusovom nije prvenstveno osjeća, već duhovnost da je netko tu za mene i da je, u toj svojoj neizmjernoj ljubavi koja je zapečaćena Kristovim križem, poslao svoga sina da bude tu za mene. – poručio je zagrebački nadbiskup kardinal Bozanić.
Ratumačio je i zašto je Božja ljubav konkretna, tj. zašto je ona zalaganje čitavoga bića. – Bog se daje i zalaže za čovjeka te je uvijek na njegovoj strani. I tek kada čovjek to prihvati, njegov je život drugačiji. I nije prvo znanje o Božjoj ljubavi, već je osjećati i živjeti. – kazao je Kardinal, naglasivši pritom da ljubav nije osjećaj, već izbor. Ono što čovjek prihvaća i u što ulaže čitav svoj život, ali i ono što ga čitavoga zahvaća. – Ljubav je davanje, a ne primanje. Davanje do kraja. - poručio je Kardinal Bozanić, ohrabrivši bogoslove da budu hrabri i ustrajni u svojem putu, osobito onda kada im je teško ili se preispituju, ne osjećajući onaj prvotni zanos svoga znanja. Budući da su upravo to oni trenuci kada ga zapravo trebaju započeti, pozvao ih je da poput Ivana, koji je na Posljednjoj večeri naslonio glavu na Isusovo srce kako kako bi ga osluhnuo, budu katkada sasvim konkretni. – Stavite glavu tamo gdje je on prisutan, živ i konkretan. U euharistiji. Staviti poput Ivana glavu do tabernakula i čuti, slušati otkucaje Isusuovog srca. – kazao je kardinal Bozanić.
Kako je ljubav zauzimanje čitavoga bića, Kardinal je upozorio da je ona izbor koji ne traži, već motivira da, ugledajući se u Gospodina, čovjek daje sebe za druge. – To je i paradoks, vrhunac, ali i specifičnost kršćanstva. Ljubav koja je zapečaćena na križu, uvijek je novi izazov. U nju su, u povijesti Crkve, Isusovi učenici i učenice sve dublje ulazili. Doživjeti tu bezuvjetnu, milosrdnu ljubav za nas. Živjeti iz dana u dan svjestan da me Bog ljubi. I da, poput djeteta koji i onda kada ga majka upućuje na ono što ne želi, k njoj pristupamo s pouzdanjem, znajući da nas ljubi. A osobito onda kada, propitujući sve, osjetimo da smo od nje daleko. Baš tada treba početi. Jer možda je to taj pravi trenutak. – završio je homiliju zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.
Prije završnoga blagoslova Kardinal je, podsjetivši na osjećaje vjernika za onu konkretnost blizine euharistijske koju nisu mogli živjeti prošlih mjeseci i tjedana te činjenicu kako su mnoge župne zajednice zbog potresa ostale bez bogoslužnih prostorija, bogoslovima poručio: – Nalazimo se pred mnogim izazovima. Od svih se, a osobito od ljudi Crkve, očekuje ozbiljnost i odgovornost. Molimo da nas u tom vidu zahvati ljubav Presvetoga Srca Isusova. –
