Aktualnosti

"Sveci su naši prijatelji, oni su istinski prijatelji ljudskoga roda. Oni nas uče kako u svom životu, trebamo posvuda nalaziti tragove Božje prisutnosti, tragove Božje dobrote koja hoće da se svi ljudi spase i jednom uđu u vječni zagrljaj s Bogom Ocem i Sinom i Duhom Svetim i sa svima svetima", završne su riječi  homilije zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića u euharistijskom slavlju svetkovine Svih svetih koje je predvodio u crkvi Krista Kralja na Mirogoju u četvrtak 1. studenoga 2018. godine.

U uvodu homilije Kardinal je osvrćući se na riječi evanđelja iz euharistijskog slavlja rekao kako su one melem za dušu koje nam, dok ih iznova slušamo, otvaraju otajstvo, smisao i radost ljudskog života: "Taj Isusov proglas blaženstava, ta Njegova besjeda na gori izokreće perspektivu svjetskih kriterija, naših prosudbi i pogleda, ljudskih planova i nastojanja. Nisu li nam strana Isusova blaženstva? Ta zar su siromašni, ožalošćeni, milosrdni, čisti i dušom i tijelom, progonjeni, zaista blaženi? Isus ne kaže: moraš ili ne smiješ. Njegov proglas je ponuda i poziv. Isus poštuje ljudsku slobodu, neizmjerno više nego što se mi međusobno uvažavamo i poštujemo tuđu slobodu, pa i onih nama najbližih. Isus svoje riječi ne opoziva. Besjeda na gori je Božje obećanje. Ta, sam Isus kaže da kraljevstvo Božje pripada onima koji žive blaženstva. Sam Bog će njima, a i nama, ako idemo tim putem biti baština."



Podsjetivši okupljene vjernike da u Apostolskom vjerovanju ispovijedamo: "Vjerujem u općinstvo svetih", Kardinal je naglasio da to "općinstvo svetih" su svi koji tvore jedinstvo Crkve, članovi putujuće Crkve, ove na zemlji i one konačne zajednice svih spašenih Crkve u nebeskoj slavi, njima se pridružuju i spašeni koji su još u čistilištu. To je smisao povezivanja današnje svetkovine Svih svetih sa sutrašnjim Spomenom svih vjernih pokojnika ili Dušnim danom. 

Kardinal je pozvao vjernike da "ovih dana dok pohađamo grobove pokojnika potrudimo se svojim razmišljanjem te svojom znatiželjom iskoračiti onkraj granica vremena u kojemu živimo i na neki način pokušajmo doživjeti predokus vječnosti. Ta vječnost, kako bi to rekao papa Benedikt XVI., nije beskrajno nizanje dana u kalendaru, već nešto što ispunja čovjekovo srce nepomućenom radošću, gdje obuhvaćamo cjelinu i cjelina nas obuhvaća. Bit će to poput uranjanja u more beskrajne ljubavi, u kojem vrijeme – prije i poslije - više ne postoji."

Svetkovina Svih svetih što je danas slavimo poziva nas da podignemo pogled prema nebu i da često mislimo na puninu božanskog životu koji nas čeka. 



"Općinstvo svetih", rekao je Kardinal "nam obznanjuje našu povezanosti s braćom i sestrama u nebu, ali u krajnjosti nam govori i o zajedništvu ljudskoga roda. Naši su životi isprepleteni. U svakome od nas su sjene tolikih i obratno, naši životi ulaze kao rekao bih sjene u tolike živote. Koliki su životi ušli u život svakoga od nas. Koliko se ljudi upisalo u naše živote. Ušli smo u tolike živote i toliki životi su ušli u naš život. Nastanjeni smo mnogima. Nešto od toga znamo, ali samo Bogu je sve znano."

Kardinal se posebno osvrnuo na povezanost vjernika i svetaca: "Danas, na svetkovinu Svih svetih, smijemo s ponosom reći u meni je nešto od mojeg svetog zaštitnika, od sveca ili svetice koju posebno častim i kojoj se posebno molim. Moja je snaga u onome koji je jači i moćniji od mene. S pouzdanjem se utječemo našem blaženom Alojziju Stepincu i posebno Presvetoj Bogorodici Mariji, Majci Isusovoj i našoj nebeskoj Majci.

Braćo i sestre, danas u imenu ove Svetkovine, nalaze se sva imena i sva lica. I ja, kao i svatko od vas možemo izreći ime sveca i svetice, osobe koju smo upoznali i koja nas je učila ljubiti. Svatko od nas ima svoje svece, kao što svatko od nas ima svoje pokojne. Svoje, ponavljam, jer svatko od nas polazi od svojih iskustava, od svoga života."



Po završetku euharistijskog slavlja, Kardinal je kod Središnjeg križa predvodio blagoslovnu molitvu te molitvu odrješenja.