HR
Župa sv. Antuna Padovanskog, Zagreb-Sveti Duh, 13. lipnja 2011.
Liturgijska čitanja: Mudr 7,7-14; Ef 4,7.11-15; Mk 16,15-20.
Dragi štovatelji Sveca svega svijeta,
draga braćo i sestre u vjeri!
1. Ovozemaljski životni vijek svetog Antuna Padovanskog, koji je započeo oko 1195. godine u Lisabonu pod imenom Ferdinand, trajao je svega 36 godina. Prvih četrnaest godina Ferdinand je proveo u svom gradu pohađajući biskupijsku školu. S petnaest godina zatražio je da uđe među redovničke kanonike svetog Augustina. U dvadesetpetoj godini zaređen je za svećenika. Bog je u međuvremenu nastavio ispitivati život mladog svećenika Ferdinanda koji je bio na putu unutarnjeg dozrijevanja i usavršavanja.
U Coimbri upoznao je skupinu franjevaca koja se iz Asiza spremala otići u Maroko svjedočiti Evanđelje i uz cijenu mučeništva. U tim je okolnostima mladi Ferdinand doživio novo nadahnuće te je u jesen 1220. godine prešao među sljedbenike svetoga Franje, uzevši ime Antun. Krenuo je potom u Maroko, ali ga je teška bolest prisilila da odustane od svojeg misionarskog ideala. Tako je započelo i posljednje razdoblje Antunova života u kojem ga je Bog vodio putovima za koje nikad nije pomišljao da bi mogao njima prolaziti.
Nakon što ga je istrgao iz njegove domovine Portugala i oduzeo mu namjeru da evangelizira u Africi, Bog mu je odredio da živi ideal franjevaštva u Italiji, gdje je i umro 13. lipnja 1231. godine. Sveti Antun Padovanski u jednom je govoru rekao: »Radi tebe smo ostavili sve i postali siromasi. Ali, budući da si ti bogat, slijedili smo te da bi nas učinio bogatima… Slijedili smo te kao što stvor slijedi Stvoritelja, kao što sinovi idu za ocem i djeca za majkom, kao što gladni traže kruh, kao što umorni traže krevet, a izbjeglice domovinu«.
2. U prvom smo čitanju čuli: »Pomolih se, i razbor dobih; zavapih, i primih duh mudrosti… Ništa ne cijenih bogatstvo u usporedbi s njom… Ona je neiscrpna riznica ljudima, i koji se njome služe, postaju prijatelji Božji«. Sve je Antunovo propovijedanje bilo neprestano i neumorno navješćivanje Božjeg prijateljstva. Bio je zaljubljen u Krista i njegovo Evanđelje te je s velikom inteligencijom i ljubavlju osvjetljivao onu božansku mudrost koju je upijao trajnim čitanjem Svetoga pisma. Sveto je pismo za njega bilo »plodna zemlja« koja rađa vjeru i utemeljuje moral te potiče vjernike da se zauzmu za postizanje najviših i najplemenitijih ciljeva svetosti.
Kad čovjek upozna i prihvati Božje prijateljstvo, on ga širi u svojoj sredini i postaje prijateljem ljudi. Sveti Antun se, kao prijatelj čovjeka, zauzimao za čovjekove potrebe i divovskom snagom branio njegova prava. Zato se njemu utječu kršćani diljem svijeta, čak i vjernici drugih religija. Njegovi životopisci iz najranijih vremena govore da su mu roditelji bili pobožni vjernici, napose njegova majka. Stoga možemo ne samo pretpostaviti nego i ustvrditi da je mladi Ferdinand u svojoj obitelji upio žeđ za Bogom i osjećaj za potrebne.
3. Draga braćo i sestre, slaveći današnji blagdan neposredno poslije velebnog pohoda pape Benedikta XVI. Hrvatskoj, 4. i 5. ovog mjeseca, koji je s nama, pod geslom Zajedno u Kristu, proslavio prvi Nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji, ne možemo u ovom slavlju ne zaustaviti se na nekima od poruka koje je Sveti Otac uputio našim obiteljima i svim katoličkim vjernicima. Naime, taj je važan događaj bio osobita prigoda za ponovno isticanje vrijednosti i važnosti obiteljskog života, kao i za oživljavanje kršćanske nade i vjerničkog zajedništva s Bogom. Stoga posebno pozdravljam nazočne katoličke obitelji koje zajedno sa svojom djecom hodočaste ovom Svetištu moleći nebeski zagovor padovanskog Čudotvorca.
Obitelj je nenadomjestiva stanica života naroda i Crkve. Obitelj je ne samo izvor novoga života, nego i najidealnija sredina u kojoj ljudska osoba može i fizički i duhovno sazrijevati. Obitelj prenosi baštinu povijesti. Obitelj je najsnažnija brana protiv naleta kolektivizacije, ali i protulijek za svaki oblik izolacije i individualizma. Životni stav roditelja, duhovno iskustvo svakog člana obitelji, neposrednost sudova i odluka o prilikama što ih svakog dana donosi život, utječu na djecu više negoli mnoge teoretske lekcije. Znakovito je, draga braćo i sestre, to što je Sveti Otac želio zajedno s nama proslaviti naš prvi Nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji. Time je izrazio koliko visoko cijeni osjetljivost i zauzetost za obitelj kao temeljnu ljudsku stvarnost.
4. Dragi vjernici, svi smo ispunjeni lijepim dojmovima koje nam je ostavio blagoslovljeni pohod pape Benedikta XVI. u Zagrebu. Milosnom daru tog Apostolskog pohoda trebamo se često vraćati, kako bismo Papine govore ponovno iščitavali i provodili ih u život. U središtu Pohoda bila su događanja vezana uz Susret hrvatskih katoličkih obitelji. Stoga u ovom crkvenom, obiteljskom i blagdanskom zajedništvu, pod okriljem svetog Antuna Padovanskog, u kojem sudjeluju brojne obitelji, želim u deset točaka sažeti poruke koje je papa Benedikt XVI. uputio obiteljima ili izgovorio o obiteljima za svog Pohoda Hrvatskoj.
1. Bračnim drugovima je potrebna milost molitve. Papa je naglasio, »vjernost bračnih drugova je postala sama po sebi značajno svjedočanstvo Kristove ljubavi, koja omogućuje živjeti brak zbog onog što on jest, to jest zajednica muškarca i žene koji se, s Kristovom milošću, uzajamno ljube i pomažu čitav život, u radosti i žalosti, u zdravlju i bolesti… Ali ta vjernost nije moguća bez Božje milosti, bez oslonjenosti na vjeru i Duha Svetoga. Eto zašto - kaže Papa - Djevica Marija neprekidno zagovara kod svoga Sina da – kao u svadbi u Kani – ne prestane bračnim drugovima udjeljivati dar dobrog vina, to jest svoju milost, koja im omogućuje živjeti kao jedno tijelo u raznim vremenima i životnim okolnostima«.
2. Obitelj je škola vjere u Boga koji je ljubav. Odnos vjernosti bračnom savezu i vjere u Boga ljubavi, Sveti Otac ovako tumači: »prvi odgoj u vjeri sastoji se upravo u svjedočenju (…) vjernosti bračnom savezu: iz nje djeca bez ijedne izgovorene riječi uče da je Bog vjerna, strpljiva, smjerna i velikodušna ljubav. Vjera u Boga koji je ljubav prenosi se prije svega svjedočenjem vjernosti bračnom savezu, koja se nekako prirodno pretače u ljubav prema djeci, plodu te zajednice«.
3. Kršćanske su obitelji pozvane oduprijeti se mentalitetu koji Boga života gura na rub. Benedikt XVI. naglašava da je u današnjem društvu više no ikad žurno potrebna nazočnost uzornih kršćanskih obitelji te nastavlja kako »moramo nažalost ustanoviti, da se, posebno u Europi, širi sekularizacija koja Boga života gura na rub te donosi rastuću razjedinjenost obitelji. Apsolutizira se sloboda bez odgovornosti za istinu, i njeguje se, kao ideal, individualno dobro preko potrošnje materijalnih dobara te površnih iskustava, ne vodeći računa o kvaliteti odnosa s osobama i o najdubljim ljudskim vrijednostima; ljubav se svodi na sentimentalni osjećaj i zadovoljavanje nagonskih poriva, bez nastojanja da se stvore trajne veze međusobne pripadnosti i bez otvorenosti životu«. Papa hrabri kršćanske obitelji: »Pozvani smo da se odupremo tom mentalitetu!«
4. Važnost svjedočenja kršćanskih obitelji. »Drage obitelji, - kaže Papa - budite hrabre! Ne popuštajte tom sekulariziranom mentalitetu koji nudi suživot kao pripravu ili čak kao zamjenu za brak! Pokažite svojim životnim svjedočanstvom da je moguće ljubiti poput Krista, bezrezervno, da se nije potrebno bojati brige za drugu osobu! Uz riječ Crkve, veoma je važno i svjedočenje te zauzetost kršćanskih obitelji, vaše konkretno svjedočanstvo, posebno kao potvrda nepovredivosti ljudskoga života od začeća do njegova prirodnoga skončanja, što je jedinstvena i nezamjenjiva vrijednost obitelji utemeljene na braku i na potrebi zakonskih odredbi koje bi podupirale obitelji u zadaći rađanja i odgoja djece«. To je svjedočenje na koje ste vi, katoličke obitelji, pozvane.
5. Otvorenost kršćanskih obitelji prema životu je znak otvorenosti prema budućnosti. »Drage obitelji, radujte se očinstvu i majčinstvu! Otvorenost životu znak je otvorenosti prema budućnosti, pouzdanja u budućnost, kao što poštivanje naravnoga zakona oslobađa osobu, a ne ubija je!« - kaže Papa.
6. Kršćanske obitelji pozvane su sudjelovati u evangelizaciji. Kršćanske su obitelji temelj za odgoj u vjeri, za izgradnju Crkve kao zajedništva i za njezinu misionarsku nazočnost u najrazličitijim životnim situacijama. Spominjući se pohoda Ivana Pavla II. Hrvatskoj, Benedikt XVI. je rekao: »Blaženi je Ivan Pavao II., koji je čak tri puta posjetio ovu plemenitu zemlju, tvrdio da je "kršćanska obitelj pozvana živo i odgovorno sudjelovati u poslanju Crkve na vlastiti i originalni način, stavljajući u službu Crkve i društva samu sebe u svojem biti i djelovati, kao intimno zajedništvo života i ljubavi" (Familiaris consortio, 50). - te nastavlja Benedikt XVI.: - Kršćanska je obitelj uvijek bila primarni put prenošenja vjere te i danas posjeduje velike mogućnosti za evangelizaciju u mnogovrsnim okruženjima.«
7. Obitelj je kućna Crkva. Drugi je vatikanski koncil nazvao obitelj kućnom Crkvom. Dobro obitelji, dobro je i Crkve. Sveti Otac je istaknuo: »Izgradnja svake pojedine kršćanske obitelji smješta se unutar veće obitelji Crkve, koja je podupire i nosi sa sobom. I obratno, Crkvu grade obitelji, male kućne crkve. Molimo Gospodina da obitelji budu uvijek više male Crkve, a crkvene zajednice da budu više obitelj!«
8. Roditelji su pozvani uvoditi djecu u život Crkve. Sveti je Otac pozvao roditelje da uvedu djecu u život Crkve, da ih približe svetim sakramentima, osobito presvetoj Euharistiji, sudjelujući zajedno s djecom na svetoj Misi.
9. Papa je pozvao na molitvu u obitelji. »Dragi roditelji, trajno se obvežite učiti svoju djecu moliti, i molite s njima; (…) u intimi doma nemojte se bojati čitati Sveto pismo, obasjavajući tako obiteljski život svjetlom vjere i hvaleći Boga kao Oca. Budite poput male Dvorane posljednje večere, poput one Marijine i učenika, u kojoj se živi jedinstvo, zajedništvo, molitva!« Bile su to očinske riječi Benedikta XVI.
10. Obitelj i duhovno zvanje. U svom osvrtu na Apostolski pohod Hrvatskoj, Benedikt XVI. priopćio nam je i ovo: »molim da hrvatske obitelji budu uvijek plodno tlo za rađanje brojnih i svetih poziva u službi Božjega kraljevstva«. Drage katoličke obitelji, draga braćo i sestre, pridružimo se i mi toj Papinoj molitvi.
5. Dragi vjernici, predragi hodočasnici, papa Benedikt XVI., i za svog Apostolskog pohoda u Zagrebu, očitovao je poštovanje i ljubav prema nama, Crkvi u Hrvatskoj i hrvatskom narodu. A mi smo ga primili razdragana srca i s vjerničkom ljubavlju. Stoga molimo Trojednoga Boga da njegove poruke, sve ono što je Papa tih dana posijao donese obilan rod u našem kršćanskom životu.
Neka nam u tome pomogne moćni zagovor Presvete Bogorodice Marije, svetog Antuna Padovanskog, kojemu danas u ovom Svetištu našega Grada hodočastimo, i blaženog Alojzija Stepinca, na čijem se grobu papa Benedikt XVI. za nas i za Crkvu u Europi pomolio. Amen.
