HR
Na svetkovinu Duhova, u nedjelju, 12. lipnja zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u koncelebraciji s kanonicima Prvostolnog kaptola zagrebačkog i prebendarima predvodio je zahvalno misno slavlje za pohod Svetoga Oca Benedikta XVI. Hrvatskoj.
(Zagreb, katedrala, 12. lipnja 2011.)
Liturgijska čitanja: Dj 2,1-11; 1 Kor 12,3b-7.12-13; Iv 20,19-23;
Draga braćo i sestre!
1. Sa svetkovinom Duhova završava uskrsno vrijeme crkvene godine. Vazmeni hod doseže svoj vrhunac, jer bez silaska Duha Svetoga Vazam ostaje nedovršen. Uskrsni Gospodin je živ, sjedi s desne Ocu i šalje Duha Svetoga da bi obnovio lice zemlje. Od skupine svojih učenika Krist Gospodin čini Crkvu, novu zajednicu vjernika na zemlji. U današnjem Evanđelju Isus veli svojim učenicima: »Kao što je mene poslao Otac i ja šaljem vas«, te dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im«.
U onaj dan »svi se napuniše Duha Svetoga«. Naime, Duhovi se trebaju stalno dovršavati da bi Duh ispunjao naša srca i slao vjernike na nove zadatke. Crkva je poslana naviještati Evanđelje i biti u službi Božjeg milosrđa. To je njezino poslanje i odgovornost. Na Duhove rođena je Crkva da bi pošla u cijeli svijet poučavajući sve narode. S Duhovima započinje i naše kršćansko poslanje u svijetu. Djela apostolska govore o izvanrednom svjedočenju prve Crkve, o širenju radosne vijesti da se čovječanstvo jedino u Kristu Uskrslome može osloboditi od grijeha i obnoviti u dobru. Kao što pjevamo u duhovskoj posljednici: bez Božanstva tvojega čovjek je bez ičega, tone sav u crnom zlu.
2. Draga braćo i sestre, tu stvarnost Crkve, tu činjenicu da smo Crkva, da smo članovi jedne, svete, katoličke i apostolske Crkve, vjerujem da smo svi veoma snažno osjetili i doživjeli prošle subote i nedjelje na svim susretima velebnog pohoda pape Benedikta XVI. Hrvatskoj. Smijemo reći da smo tih dana bili i privilegirani, jer zbog nazočnosti Svetog Oca, Petrovog nasljednika i Isusovog namjesnika na zemlji među nama mi smo bili središte Crkve. Ovom svetom misom želimo zahvaliti svemogućem Bogu za milosni dar tog povijesnog događaja, koji će se ne samo pamtiti, nego kojem se trebamo često vraćati, osobito kako bismo Papine poruke ponovno iščitavali i provodili u život.
Kao zagrebački nadbiskup, zahvaljujem svima koji su se na razne načine i na raznim mjestima založili kako bi taj pohod tako dobro prošao. Zahvaljujem crkvenim i državnim odborima, posebno našoj policiji, zdravstvenim i medijskim službama, brojnim volonterima, a osobito našim mladima. Posebna hvala svima koji su po toj nakani mjesecima prikazivali svoje molitve i žrtve. Po povratku u Rim Sveti je Otac u srijedu, 8. lipnja ove godine svoju redovitu audijenciju posvetio svom Apostolskom pohodu Hrvatskoj. U toj je katehezi sažeo događanja i poruke svog pastoralnog pohoda. Stoga sada želim iznijeti glavne točke Papine kateheze.
3. Papa Benedikt XVI. ovako je označio svoj pohod Hrvatskoj: »Geslo moga pohoda bilo je Zajedno u Kristu. Ono izražava prije svega iskustvo zajedništva svih vjernika sabranih u Kristovo ime, iskustvo Crkve, što se očitovalo u sabranosti Božjeg naroda oko Petrova nasljednika. Ali to Zajedno u Kristu imalo je, u ovom slučaju, posebnu poveznicu s obitelji: naime, glavni povod moga pohoda bio je prvi Nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji, koji je imao svoj vrhunac u euharistijskom slavlju u nedjelju ujutro održanom na zagrebačkom hipodromu, na kojem je sudjelovalo veliko mnoštvo vjernika.
Za mene je bilo veoma važno učvrstiti u vjeri prije svega obitelji, koje je Drugi vatikanski koncil nazvao "kućnom Crkvom" (usp. Lumen gentium, 11). Blaženi Ivan Pavao II., koji je Hrvatsku pohodio čak triput, stavio je snažan naglasak na ulogu obitelji u Crkvi; tako sam, ovim putovanjem, htio dati kontinuitet tome aspektu njegova Učiteljstva. U današnjoj Europi, narodi čvrste kršćanske tradicije imaju posebnu odgovornost u obrani i promicanju vrijednosti obitelji utemeljenoj na ženidbi, koja bez sumnje ima presudnu ulogu kako na odgojnom tako i na društvenom polju. Ta je poruka imala dakle osobitu važnost za Hrvatsku, bogatu duhovnom, etičkom i kulturnom baštinom, koja se priprema ući u Europsku Uniju«.
4. O duhovskom događaju na zagrebačkom hipodromu Papa je rekao: »Sveta je misa slavljena u posebnom duhovnom ozračju devetnice Duhova. Kao u velikoj "dvorani Posljednje večere" pod otvorenim nebom, hrvatske su se obitelji okupile u molitvi, zazivajući zajedno dar Duha Svetoga. To mi je omogućilo istaknuti dar i zauzetost zajednice u Crkvi, kao i obodriti bračne drugove u njihovu poslanju. U našim danima, dok se nažalost konstatira sve veći broj rastava i razvoda, vjernost bračnih drugova je postala sama po sebi značajno svjedočanstvo Kristove ljubavi, koja omogućuje živjeti brak zbog onog što on jest, to jest zajednica muškarca i žene koji se, s Kristovom milošću, uzajamno ljube i pomažu čitav život, u radosti i žalosti, u zdravlju i bolesti.
Prvi odgoj u vjeri sastoji se upravo u svjedočenju one vjernosti bračnom savezu: iz nje djeca bez ijedne izgovorene riječi uče da je Bog vjerna, strpljiva, smjerna i velikodušna ljubav. Vjera u Boga, koji je ljubav, prenosi se prije svega svjedočenjem vjernosti bračnom savezu, koja se nekako prirodno pretače u ljubav prema djeci, plodu te zajednice. Ali ta vjernost nije moguća bez Božje milosti, bez oslonjenosti na vjeru i Duha Svetoga. Eto zašto Djevica Marija neprekidno zagovara kod svoga Sina da – kao na svadbi u Kani – ne prestane bračnim drugovima udjeljivati dar "dobrog vina", to jest svoju milost, koja im omogućuje živjeti "kao jedno tijelo" u raznim vremenima i životnim okolnostima«.
5. Svoj susret s novim hrvatskim naraštajem, na Trgu Josipa bana Jelačića, papa Benedikt XVI. ovako je predstavio: »U to ozračje velike pozornosti prema obitelji, vrlo se lijepo uklopilo bdjenje s mladima, održano u subotu navečer na Jelačićevu Trgu, središtu grada Zagreba. Ondje sam se imao priliku susresti s novim hrvatskim naraštajem i primijetio sam snagu njegove mlade vjere, nošene velikim poletom prema životu i njegovu smislu, prema dobru, prema slobodi, to jest prema Bogu. Bilo je lijepo i dirljivo čuti te mlade kako pjevaju s radošću i zanosom, a zatim, u trenutku osluškivanja i molitve, vidjeti ih sabrane u dubokoj tišini! Njima sam ponovio pitanje koje je Isus uputio svojim prvim učenicima: "Što tražite?" (Iv 1, 38), ali sam im rekao da Bog traži njih prvi i više no što oni traže njega.
To je radost vjere: otkriti da nas Bog prvi ljubi! To nas otkriće trajno čini učenicima i stoga uvijek mladima u duhu! Taj je misterij, tijekom bdjenja, doživljen u molitvi euharistijskog klanjanja: u šutnji je to naše zajedno u Kristu našlo svoju puninu. Tako je moj poziv na nasljedovanje Isusa bio odjek riječi koju je On sam uputio srcu mladih«.
6. Za susret i molitvu u zagrebačkoj katedrali Papa kaže da je za njega to bila velika utjeha. »Drugi događaj kojeg bismo mogli nazvati događajem Posljednje večere bilo je slavlje večernje u katedrali s biskupima, svećenicima, redovnicima i mladima u formaciji u bogoslovijama, sjemeništima i novicijatima. I tu smo, na poseban način, iskusili da smo kao crkvena zajednica jedna obitelj. U zagrebačkoj katedrali se nalazi monumentalni grob blaženog kardinala Alojzija Stepinca, biskupa i mučenika. On se, u Kristovo ime, hrabro suprotstavio nasiljima nacizma i fašizma a, zatim, nasiljima komunističkog režima. Bio je zatočen i boravio u kućnom pritvoru u rodnom selu. Kreiran kardinalom od pape Pija XII., umro je 1960. od bolesti od koje je obolio u zatvoru.
U svjetlu njegova svjedočanstva, ohrabrio sam biskupe i prezbitere u njihovoj službi, potaknuvši ih na zajedništvo i na apostolski polet; ponovno sam predložio posvećenim osobama ljepotu i radikalnost njihova oblika života; pozvao sam bogoslove i sjemeništarce, novake i novakinje da s radošću slijede Krista koji ih je pozvao po imenu. Taj molitveni događaj, obogaćen prisutnošću mnogobrojne braće i sestara koji su posvetili svoj život Gospodinu, bio je za mene velika utjeha, i molim da hrvatske obitelji budu uvijek plodno tlo za rađanje brojnih i svetih poziva u službi Božjega kraljevstva«.
7. O humanizmu koji stavlja u središte čovjekovu savjest Papa je govorio u Hrvatskom narodnom kazalištu. »Veoma je značajan bio također susret s predstavnicima civilnog društva, svijeta politike, znanosti, kulture i gospodarstva, s diplomatskim zborom i vjerskim vođama u narodnom kazalištu u Zagrebu. U tom ozračju imao sam radosnu prigodu iskazati poštovanje velikoj kulturnoj tradiciji Hrvatske, koja je neraskidivo povezana s njezinom poviješću vjere i žive prisutnosti Crkve, koja je tijekom stoljeća pokretala mnoge institucije i prije svega odgojila glasovite tražitelje istine i općeg dobra. Među njima sam podsjetio osobito na isusovca Ruđera Boškovića, velikog znanstvenika čija se 300. obljetnica rođenja slavi ove godine. Još jednom nam je postao bjelodan najdublji poziv Europe – čuvati i obnavljati humanizam koji ima kršćanske korijene i koji se može nazvati katoličkim, to jest univerzalnim i cjelovitim.
To je humanizam koji stavlja u središte čovjekovu savjest, njegovu otvorenost vrhunaravnom i istodobno njegovu povijesnu stvarnost, koja je kadra nadahnuti raznolike političke projekte koji imaju za zajednički cilj izgrađivati sadržajnu demokraciju, utemeljenu na etičkim vrijednostima ukorijenjenim u samoj ljudskoj naravi. Promatrati Europu s gledišta jedne nacije, drevne i čvrste kršćanske tradicije koja je sastavni dio europske civilizacije, dok se priprema ući u Europsku Uniju, omogućilo je iznova osjetiti urgentnost izazova pred kojim stoje narodi ovoga kontinenta, a taj je izazov ne bojati se Boga, Boga Isusa Krista, koji je ljubav i istina, i koji ne oduzima ništa slobodi već je vraća samoj njoj i daje joj obzor pouzdane nade«.
8. Draga braćo i sestre, i sam je Papa rekao: »svaki put kada Petrov nasljednik boravi na apostolskom putovanju, čitavo tijelo Crkve sudjeluje na neki način u dinamizmu zajedništva i poslanja vlastitom njegovoj službi«. To se dogodilo prošle subote i nedjelje u Hrvatskoj. Sveti Otac govorio je nama, ali on je iz Zagreba tih dana poslao poruke puno šire, Europi i svijetu. Mi smo papu Benedikta XVI. primili razdragana srca. Molimo Trojednoga Boga da ono što je Papa posijao donese obilan rod u našem životu. Neka nas u tome prati moćni zagovor Presvete Bogorodice Marije i blaženog Alojzija Stepinca. Amen.
