HR
IX. Karmelijada održana je pod geslom „Evo ti Majke!“ u Zagrebu i Mariji Bistrici od 28. do 30. kolovoza, gdje su se na godišnjem susretu okupili mladi Karmela Božanskog Srca Isusova i simpatizeri Karmela iz cijele Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Oko 150 mladih iz Zagreba, Hrvatskog Leskovca, Gabela Polja, Bibinja, Splita, Belice, Požege, Slavonskog Broda povele su sestre karmelićanke BSI pod čijim okriljem je nastala karmelska mladež i Karmelijada. Prisustvovali su i predstavnici mladih koji se okupljaju uz samostane braće karmelićana.
Susret je bio bogat sadržajem, ali još više Duhom, molitvom, prijateljstvom, mladenačkom radošću i jednom velikom nadom. Uz naše voditelje sestru Maju Pavlu Bašić, brata Dražena Vargaševića i ostale sestre karmelićanke BSI ove godine u susret je bilo uključeno dosta mladih animatora koji su radosna srca animirali i pomagali u svemu što je bilo potrebno oko pripreme i samoga susreta, skupina, radionica...
Prvu večer u samostanu sestara na Vrhovcu prisjetili smo se uz kratki filmić prošlogodišnje Karmelijade te uz molitvu, blagoslov i pjesmu započeli novu. Nakon upoznavanja u skupinama, mladi iz zagrebačke zajednice kroz scenski prikaz „Razgovor s karmelskim svecima“ prenijeli su aktualne i snažne poruke karmelskih svetaca. Ljepota i radost prve večeri nastavila se u euharistijskom klanjanju pod vedrim nebom. Bilo je predivno u tišini susresti se s Kristom i jednostavno gledati Ga kako nas gleda.
Ova karmelijada, za mene šesta po redu, definitivno je nadmašila moja osobna očekivanja. Prije nego je počela, prisjetila sam se prošlogodišnje i pomislila kako nam je bilo super te se pitala hoće li tako biti i ove godine. Za mene je ova Karmelijada bila novi izazov jer sam u njoj sudjelovala i kao animator mladih. Ta uloga bila mi je pomalo strana te nisam bila sigurna hoću li se u njoj snaći. Pripremali smo se, dijelili zaduženja i nestrpljivo iščekivali kad će započeti. Večer prije svi su animatori bili na okupu u samostanu kod časnih sestara gdje smo imali zajedničku misu za Karmelijadu. Osjećaj je bio neopisiv. Znali smo da nas čeka nešto prekrasno. Čim su mladi počeli stizati, njihova radost i otvorenost je ukazivala na ljepotu našeg susreta i zajedništva. Geslo "Evo ti Majke" te program vođen od naših duhovnih voditelja pomogli su nam ponovno se zaljubiti u molitvu krunice, molitvu koja mladima ponekad predstavlja odbojnost zbog "stalnog ponavljanja jednog te istog". Isto tako vjerujem da su mnogi dopustili da im se Blažena Djevica Marija, naša Majka i prijateljica, kroz molitvu približi i ostane u njihovim životima. Vinka
Drugi dan započeli smo molitvom u kapeli i primili blagoslov za hodočasnički put u Svetište Majke Božje Bistričke. S ruksacima na leđima, svoje korake povjerili smo našoj Majci koja nas sigurno vodi k Isusu. Krenuli smo vlakom do Zlatar Bistrice, a zatim prekrasnim putem kroz prirodu. Usred šume i vrućine dana, pronašli smo hladovinu za posebnu radionicu pod nazivom „Tajna mog života u Otajstvu!“ Tražili smo u krunici sakriveno blago – otajstvo Isusova i Marijina života, Božju Riječ koja nam daje odgovor i za naš život. Tako smo na „zrnca krunice“ pisali „svoje otajstvo“, zatim je svaka skupina prema zajedničkim otajstvima napisala molitvu i dala naziv svojoj krunici. Bila su to životna i duboka promišljanja. Npr. krunica Božje prisutnosti, prijateljstva, poniznosti, milosrđa, saveza. Kad su se spojili svi plakati sa zrncima, nastala je velika, živa krunica koja je duhovno „umrežila“ sve sudionke.
Nakon radionice br. Dražen imao je katehezu na geslo susreta: „Evo ti Majke!“ Bila je to bogata i jaka kateheza o Marijinom otajstvu, Marijinoj čežnji, Božjem pozivu i Marijinoj poslušnosti i vjernosti, o Marijinoj prisutnosti u Isusovom i našem životu. Bilo je predivno zatim vidjeti toliko mladih koji nakon kateheze u šutnji koračaju razmatrajući o Onoj koja je totalno ponizna, jednostavna, čista, ali jaka i plodna, o našoj Majci i posrednici milosti koja nas dovodi do Isusa. U svetište smo ušli u procesiji, u molitvi i pjesmi, a kao vrhunac hoda s Marijom učinili smo posvetu mladih Nebeskoj Majci.
Na slavlju Svete mise koju je predvodio br. Dražen, pridružio nam se i povjerenik za pastoral mladih vlč. Ivica Budinšćak. Uz njega, srdačno nas je pozdravio i upravitelj svetišta vlč. Zlatko Koren. Crkvom je odjekivala molitva, pjesma i poruka: Čovjek nije stvoren za polovičnost, nego za cjelovitost i puninu! Budimo totalno Marijini, totalno Božji!
Večer smo nastavili u natjecateljskoj igri Karmelias i plesu. Mogli smo puno toga naučiti, ali uz to se i bolje upoznati, nasmijati... Iako već umorni i iscrpljeni nije nam ponestalo snage za molitvu. S upaljenim svijećama u ruci i gorućim plamenom u srcu, u gluho doba noći, zaputiti smo se na bistričku kalvariju gdje smo razmatrali križni put.
Ovo je bila moja prva Karmelijada i mogu reći da je to stvarno predobro i predivno iskustvo u svakom smislu. Puno stvari me se dojmilo: noćno klanjanje, predstava, sat šutnje u hodu do Marije Bistrice, sve pjesme i sve koreografije, igranje Karmelijasa, plesanje, križni put u jedan sat iza ponoći (to je bilo stvarno super :)), nova poznanstva, vesele i nasmijane časne sestre, svjedočanstva, dijeljenje hrane i pića, spavanje u vreći prvi put u životu, dijeljenje WC-a s još sto ljudi i ništa od toga mi nije predstavljalo problem, a mislila sam da možda hoće! :) Kući sam se vratila fizički umorna, ali duhovno ispunjena, sretna i vesela! Matea
Zadnji dan naše Karmelijade započeli smo sa zanimljivom pantomimom koju su nam pripremili mladi iz Bibinja. Bila je riječ o daru kojeg nam je Bog darovao. Daru koji trebamo darovati drugima jer tako dar postaje veći i umnaža se, a kad dar sebično čuvamo za sebe on postaje manji i gubi svoju vrijednost. O tome kako žive svoj život kao dar za druge mladima su zatim posvjedočili jedna majka obitelji, redovnica i svećenik.
Karmelijada je završila u Karmelu Majke Božje Bistričke i bl. Alojzija Stepinca, u zajedništvu sa klauzurnim sestrama karmelićankama. Upoznali smo njihov način života, zajedno molili časoslov i slavili Euharistiju. Tom prigodom postali smo bogatiji za 17 novih članova, mladih koji su obukli karmelski škapular i posvetili se Mariji u duhu i zajedništvu karmelske obitelji.Uistinu, Karmel je oaza susreta s Bogom i na Karmelijadi se osjetio duh molitve, tišine i pripadnosti, jedne posebne ljepote, radost i nade koja vodi u Život. Kao što nam blista najljepša Zvijezda na nebu, nosimo dar od Krista, Mariju Majku u srcu. Duša nam zablista, za Krstom s Tobom hodimo, vjera ljubav čista, totalno Tvoji Marijo!
Moram priznati da mene Gospa Karmelska već duuugo zove u zajednicu, ali ja nikako da se odazovem. Čak sam jednom prilikom mogla i primiti Škalupar, ali sam odbila jer nisam zapravo niti znala što bi to trebalo biti i zašto se to nosi. Ubrzo nakon toga dobila sam poziv na Karmelijadu i odmah odlučila da moram ići. :) To je bila prva Karmelijada na kojoj sam bila, i oduševila sam se još više za Karmel, za karmelsku duhovnost, za karmelske svece, redovnike i redovnice. :) Zajedništvo među mladima bilo je stvarno čvrsto i posebno unatoč umoru i neispavanosti. Igre i ples ispunili su svaku slobodnu minutu, kateheze i svjedočanstva su nas sve potaknula na razmišljanje, ali i od srca nasmijale! ;) Karmel + i + ja (definitivno)=DA! Anita
