Aktualnosti

U Župi Krista Kralja u Domaslovcu u subotu 2. ožujka drugu je godinu zaredom održana župna korizmena duhovna obnova. Ove godine predvoditelj duhovne obnove bio je p. Stjepan Ivan Horvat, misionar Krvi Kristove koji je prisutne želio potaknuti na retrospekciju i preispitivanje sebe, svojeg odnosa s Bogom i svojeg odnosa prema vjeri.

"Zato je na početku korizme i svake duhovne obnove važno vidjeti kakvi smo u sebi. Istinu o nama znamo samo mi i dragi Bog, ostali vide samo nešto, a najbolje mjesto gdje možemo upoznati istinu o sebi jest pod križem, pogledati Isusa u oči i biti svjestan da je on za mene (da, za nas, ali za MENE) otišao na križ. Važno je i što ćemo s tom istinom o sebi - ponekad je potrebno neke stvari dotjerati, a ponekad je potrebno nešto izbaciti i podvući crtu (napraviti dobru ispovijed) i u sebi probuditi želju za obraćenjem. Ali mi često tražimo minimum - i u međuljudskim odnosima, i u životu općenito.

Pitamo se koji je to minimum koliko moramo moliti, koliko Božjih zapovijedi obdržavati, a ispravno bi bilo pitati se što još više mogu učiniti za Boga, za svoje bližnje - to je stav koji bi mi kršćani trebali imati. Zato je važno da mi vjernici pročišćavamo sliku Boga - moramo ga otkrivati, upoznavati, provoditi vrijeme s njim u molitvi, u razmatranju Božje riječi kako bi se ta slika pročistila. Jedna od najljepših slika Boga je prikazana u prispodobi o milosrdnom ocu - to je slika Boga koji nas čeka, a ako mu i kažemo „ne“, on će nas pustiti, ali čekat će nas i radovati nam se.", rekao je p. Horvat.

P. Horvat naveo je blaženu Djevicu Mariju kao primjer, kao onu koja je uvijek vjerna svom „da“ jer zna kome je povjerovala: "I mi puno puta u životu govorimo svoje „da“, ali stojimo li zaista iza toga - to je pitanje za razmišljanje jer za sveti život najčešće sami sebi stajemo na put. Mi kada biramo svetost, biramo nebo i već bi na ovom svijetu trebali gledati u nebo, a ponekad živimo kao da nikada nećemo otići s ovoga svijeta. Izbor je naš - smrt ili život, netko će od nas tražiti račun za ono što nam je dano i povjereno, i, iako se često uspoređujemo jedni s drugima, jedina usporedba koju moramo voditi i raditi je ona da budemo bolji od jučerašnjeg samog sebe."

Nakon razmišljanja i nadahnutog predavanja uslijedilo je klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom čime je na najljepši način privedena kraju ova lijepa i poticajna duhovna obnova.