HR
Papin nagovor uz molitvu Kraljice neba u nedjelju 6. svibnja 2012.
Draga braćo i sestre!
Evanđelje današnje Pete vazmene nedjelje započinje slikom vinograda: "Reče Isus svojim učenicima: 'Ja sam istinski trs, a Otac moj – vinogradar'" (Iv 15, 1). Često se u Bibliji Izrael uspoređuje s plodnim vinogradom kada je vjeran Bogu, ali, ako se udalji od njega, postaje jalov, nesposoban proizvesti ono "vino što razvedruje srce čovječje" kao što se pjeva u Psalmu 104 (r. 15). Pravi Božji vinograd, pravi život, je Isus, koji nam svojom žrtvom ljubavi daje spasenje, otvara nam put da bismo bili dio toga vinograda. I kako Krist ostaje u ljubavi Boga Oca, tako i učenici, brižno obrezivani Učiteljevom riječju (usp. Iv 15, 2-4), ako su duboko s njim sjedinjeni, postaju plodne loze, koje daju obilan rod.
Sveti Franjo Saleški piše: "Loza koja je povezana s trsom donosi plod ne vlastitim silama, već zahvaljujući trsu: nas je pak ljubav ujedinila s našim Otkupiteljem, kao što su udovi povezani s glavom; eto zašto… dobra djela, koja svoju vrijednost imaju od njega, donose zaslugu života vječnoga" (Trattato dell'amore di Dio, XI, 6, Roma 2011, 601). Na dan našega krštenja, Crkva nas ucjepljuje kao loze u Isusovo vazmeno otajstvo, u samu njegovu Osobu. Iz toga korijena primamo dragocjeni sok da možemo biti dionici božanskog života.
Poput učenika, i mi, uz pomoć crkvenih pastira, rastemo u Gospodnjem vinogradu vezani njegovom ljubavlju. "Ako je plod što ga moramo donijeti ljubav, njegova je pretpostavka upravo to 'ostati' koje je duboko vezano s onom vjerom koja ne napušta Gospodina" (Isus iz Nazareta 2007., 305.). Nužno je ostati uvijek ujedinjeni s Isusom, ovisiti o njemu, jer bez njega ne možemo ništa učiniti (usp. Iv 15, 5). U jednom pismu pisanom Ivanu Proroku, koji je u 5. stoljeću živio u pustinji u Gazi, jedan mu vjernik postavlja pitanje: Kako je moguće pomiriti čovjekovu slobodu i to da ništa ne može učiniti bez Boga? A monah odgovara: Ako čovjek svojim srcem naginje dobru i moli od Boga pomoć, prima potrebnu snagu da može činiti dobro. Zato čovjekova sloboda i Božja moć idu ukorak jedno s drugim.
To je moguće zato što dobro dolazi od Gospodina, ali se ono čini zahvaljujući njegovim vjernicima (usp. Ep. 763, SC 468, Pariz 2002., 206). Istinsko "ostati" u Kristu jamči djelotvornost molitve, kao što kaže blaženi cistercit Guerrico d'Igny: "Gospodine Isuse… bez tebe ne možemo činiti ništa. Ti si naime pravi vrtlar, stvoritelj, ratar i čuvar svoga vinograda, kojeg zasađuješ svojom riječju, navodnjavaš svojim duhom, njeguješ svojom moćnom rukom" (Sermo ad excitandam devotionem in psalmodia, SC 202, 1973, 522).
Dragi prijatelji,
svaki je od nas nalik lozi, koja živi samo ako svakoga dana u molitvi, u sudjelovanju u sakramentima, u ljubavi, raste u jedinstvu s Gospodinom. A onaj koji ljubi Isusa, pravi trs, donosi plodove vjere za obilnu duhovnu žetvu. Molimo Majku Božju da ostanemo čvrsto nacijepljeni na Isusa te da svako naše djelo ima u njemu svoj početak i u njemu svoje ispunjenje. Nakon Kraljice neba Želim prije svega podsjetiti da će se za manje od mjesec dana u Milanu održati VII. Svjetski susret obitelji.
Zahvaljujem biskupiji svetog Ambrozija i ostalim lombardskim biskupijama koje surađuju u pripravi toga crkvenog događaja, koji se održava u organizaciji Papinskog vijeća za obitelj, kojim predsjeda kardinal Ennio Antonelli. I ja ću, ako Bog da, imati radost na njemu sudjelovati i zbog toga ću boraviti u Milanu od 1. do 3. lipnja. (IKA)
