Objavljeno: 30.11.2015.
Sakramentom krizme potvrđujemo se kao svjedoci Isusove ljubavi i Njegovi prijatelji. No, ponekad nam je za to prijateljstvo potreban mali poticaj te netko tko će nas usmjeri k Njemu. Sa željom da baš oni budu ti dobročinitelji, mladi župe Dobrog Pastira iz Brestja ponovno su organizirali krizmanijadu za krizmanike svoje župe.
Prva Krizmanijada ovogodišnjih krizmanika održana je 28. studenog 2015. godine te je taj cjelodnevni susret i ovog puta obilovao katehetsko-zabavnim aktivnostima.
Voditeljica susreta bila je uršulinka s. Damjana Barbarić zajedno sa s. Cecilijom Kolarić i animatorima zajednice mladih. Geslo susreta glasilo je „Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!“ nadahnuto Matejevim Evanđeljem (Mt 5, 8) i predstojećom Godinom milosrđa.
Priprema za Godinu milosrđa
Susret je započeo ujutro molitvom u crkvi i nastavio se u župnoj dvorani igrom upoznavanja. Kateheza na temu milosrđa održana je kroz prezentaciju o slikama Boga i prispodobu o milosrdnom ocu. Nakon okrjepe, krizmanici su utvrdili svoje znanje u kvizu i pogledali kratki video.
Zatim su se podijelili u četiri skupine - scensku, glazbenu, literarnu i likovnu. Radom u skupinama prikazali su kako su shvatili Evanđelje i pojam milosrđa te to izrazili kroz skeč, pjesmu, sastavke i slike te to prezentirali svima na plenumu.
Prispodobom o Milosrdnom ocu i krizmanici su započeli s pripremom za Godinu milosrđa. Cijeli susret bio je popraćen pjesmom i plesom, a šezdesetak krizmanika oduševilo je sve prisutne svojom zrelošću i kreativnošću.
Sakrament potvrde je samo početak
Krizmanijada je službeno završila molitvom i pjesmom, no to nikako nije kraj druženja. Zajednica mladih nastavit će i tijekom godine dolaziti na susrete krizmanika, a održat će i još jednu krizmanijadu.
Krizmanike su upoznali s događanjima u župi te ih pozvali i svojim primjerom pokazali da im sakrament svete potvrde može i mora biti početak jednog divnog prijateljstva s Isusom.
Petra Galović
župna medijska suradnica Tiskovnog ureda
Na radionicama krizmanici su trebali prepričati događaj iz prispodobe u ich-formi jednog lika. Jedan od krizmanika napisao je o događaju u liku starijeg brata:
Brat je zamolio oca svoj dio imanja. Glupan! Da je čekao dok ne umre i ostao mu vjeran, sigurno bi dobio više. Tako ću ja napraviti. Ostat ću i nakon očeve smrti, postati vlasnik imanja, što će mi donijeti zaradu, ne samo sad, već i u budućnosti. Otac je još bedastiji. Dao mu je njegov dio, iako je vidio da će sve to potrošiti i doći moliti za pomoć. To se i dogodilo. Ali najgore je to što mu je i pružio pomoć. Ne samo to! Dao mu je najbolju haljinu, zabavu, čak mu je i tele zaklao. A ja! Pa čamim tu uz oca,a ni janje mi nije dao da se proveselim! Mislio sam, urazumit ću ga. Ali ne! On sve to smatra pravednim. On misli da sam uz njega jer ga volim i te gluposti. Zar je fer da ja, odan i vjeran, budem manje nagrađen od propalice? Zašto je otac toliko milosrdan? Kako to uspijeva? Ne razumijem zašto se smilovao mom bratu? Trebam li i ja? Pa ipak, on je toliko propatio kad je sve izgubio... Ta ljubav i opraštanje su mi nepoznanica. Jesam li pogriješio i ja?
