HR
Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji u nedjelju 28. kolovoza 2011.
Draga braćo i sestre,
u današnjem Evanđelju Isus objašnjava svojim učenicima da mora "da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne" (Mt 16, 21). U srcima učenika mora da se sve srušilo! Kako je moguće da "Krist, Sin Boga živoga" (r. 16), može trpjeti sve do smrti?
Apostol Petar se buni, ne prihvaća taj put, uzima riječ i kaže Učitelju: "Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!" (r. 22). Očit je raskorak između Očeva nauma ljubavi, koja seže sve do darivanja Sina Jedinorođenca na križu radi spasenja ljudskog roda, i očekivanja, želja i planova učenikâ. I taj se kontrast ponavlja i danas: kada je ostvarivanje vlastitog života usmjereno isključivo na društveni uspjeh, na tjelesno i ekonomsko blagostanje, tada se ne razmišlja više po Božjem, već po ljudskom (r. 23).
Misliti po svjetskom znači ostaviti po strani Boga, ne prihvaćati njegov naum ljubavi, gotovo ga sprječavati da ispuni svoju mudru volju. Zato Isus upućuje Petru osobito teške riječi: "Nosi se od mene, sotono!" (isto). Gospodin uči da je "put učenikâ slijediti Njega, Raspetoga. U sva se tri Evanđelja, međutim, objašnjava da je to nasljedovanje Isusa u znaku križa… kao hod 'gubljenja samoga sebe', koji je nužan za čovjeka i bez kojeg mu nije moguće pronaći samoga sebe" (Isus iz Nazareta, Milano 2007., 333).
Kao i učenicima, tako i nama Isus upućuje poziv: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom" (Mt 16, 24). Kršćanin ide za Gospodinom kada s ljubavlju prihvaća vlastiti križ, koji je u očima svijeta poraz i "gubitak života" (usp. r. 25-26), svjestan da ga ne nosi sam, već s Isusom, dijeleći s njim isti put darivanja. Sluga Božji Pavao VI. piše: "Na tajanstven način, sam Krist, da iskorijeni iz čovjekova srca grijeh preuzetnosti i očituje Ocu potpunu i sinovsku poslušnost, prihvaća… umrijeti na križu" (ap. pob. Gaudete in Domino (9. svibnja 1975.), AAS 67, [1975.], 300-301).
Prihvaćajući svojevoljno smrt, Isus nosi križ svih ljudi i postaje izvor spasenja za sav ljudski rod. Sveti Ćiril Jeruzalemski tumači: "Pobjedonosni križ prosvijetlio je one koji su bili zaslijepljeni neznanjem, oslobodio one koji su bili robovi grijeha, donio otkupljenje čitavom čovječanstvu" (Catechesis Illuminandorum XIII,1: de Christo crucifixo et sepulto: PG 33, 772 B). Povjerimo našu molitvu Djevici Mariji i svetom Augustinu, čiji spomen pada danas, da svatko od nas umije slijediti Gospodina na putu križa i dopusti da ga preobrazi Božja milost, obnavljajući način razmišljanja "da mognemo razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno" (usp. Rim 12, 2). (IKA)
